3. Utvrđivanje mogućnosti prilagodbe

Detaljan plan djelovanja u kojem se navodi kako, kada i tko bi trebao provoditi posebne mjere prilagodbe ključan je za postizanje prilagodbe na terenu. Za izradu tog akcijskog plana važno je utvrditi moguće opcije prilagodbe (u ovom koraku) i suziti ih (vidjeti korak 4.)

Taj korak pomaže nacionalnim i podnacionalnim tijelima da utvrde moguće opcije prilagodbe i prikupe relevantne informacije za te opcije u portfelju, čime će se olakšati daljnje određivanje prioriteta opcija.

Opcije prilagodbe usmjerene su na rješavanje prethodno utvrđenih problema koji proizlaze i iz procjena osjetljivosti na klimatske promjene i rizika od njih (vidjeti 2. korak)kako bi negativni ili negativni učinci klimatskih promjena bili na prihvatljivoj razini i kako bi se rizici mogli smanjiti. Nadalje, opcije prilagodbe mogu omogućiti iskorištavanje svih pozitivnih prilika koje proizlaze iz klimatskih promjena. Opcije prilagodbe mogu biti u rasponu od mjera kojima se gradi sposobnost prilagodbe (npr. stvaranje znanja i razmjena informacija, stvaranje potpornih institucionalnih okvira) ili uspostavljaju sustavi upravljanja i mehanizmi potpore (npr. bolje planiranje upravljanja zemljištem, mehanizmi osiguranja) do mjera prilagodbe koje se provode na terenu, npr. fizičke mjere ili mjere koje se temelje na ekosustavu. Taj korak olakšava istraživanje mogućih mogućnosti prilagodbe i pomaže u utvrđivanju relevantnih mjera.

Kako bi kategorizirala različite vrste mogućnosti prilagodbe, EEA je razvila skup ključnih vrsta mjera. Uz pružanje pregleda svih vrsta mjera, s obzirom na to da su one šire od fizičkih i tehnoloških intervencija, jedna od glavnih očekivanih prednosti ključnih mehanizama prilagodbe jest poboljšanje kvalitete izvješćivanja, kako u pogledu iskustva korisnika/izvjestitelja tako i u pogledu samog izvješćivanja o izlaznim podacima. S druge strane, očekuje se da će usklađenije izvješćivanje i jasniji rezultati pridonijeti poboljšanju planiranja i praćenja prilagodbe na razini EU-a, a time i na razini država članica.

Tablica 1.: KTM-ovi, podKTM-ovi i specifikacije

Mogućnosti prilagodbe mogu biti usmjerene na:

• prihvaćanje učinaka i preuzimanje gubitaka koji proizlaze iz rizika (npr. upravljanje povlačenjem s porasta razine mora),
• prijeboj gubitaka podjelom ili raspodjelom rizika ili gubitaka (npr. osiguranjem),
• izbjegavanje ili smanjenje izloženosti klimatskim rizicima (npr. izgradnja nove obrane od poplava ili promjena lokacije ili djelatnosti),
• iskorištavanje novih mogućnosti (npr. bavljenje novom djelatnošću ili promjena praksi kako bi se iskoristili promjenjivi klimatski uvjeti).

Opcije prilagodbe trebaju obuhvaćati širok raspon pitanja, uključujući tehnološka, informacijska, organizacijska, bihevioralna, ekološka i socioekonomska pitanja na različitim razinama upravljanja, sektorskim i međusektorskim. Postoje ograničenja prilagodbe i sposobnosti prilagodbe za neke ljudske i prirodne sustave pri globalnom zagrijavanju od 1,5 °C, uz povezane gubitke. Nakon što se utvrde glavni razlozi za zabrinutost, prikupljaju se moguće mogućnosti prilagodbe. Kad je riječ o platformi Climate-ADAPT, korisnici mogu pronaći širok skup mogućnosti prilagodbe koje se mogu pretraživati prema učinku i (gospodarskom) sektoru.

Ovaj odjeljak olakšava istraživanje mogućih mogućnosti prilagodbe i pomaže u utvrđivanju relevantnih mjera i njihovih potencijalnih posrednih koristi.

Osim toga, u posebnom izvješću IPPC-a o globalnom zagrijavanju od 1,5 °C zaključuje se da je dostupan širok raspon mogućnosti prilagodbe za smanjenje klimatskih rizika.

Izgradnja kapaciteta za prilagodbu uključuje razvoj sposobnosti ljudi i sustava da učinkovito odgovore na klimatske promjene. To uključuje prikupljanje i razmjenu informacija iz sljedećih područja:

• pristup rezultatima istraživanja ili sudjelovanje u istraživačkim projektima,
• podatke dobivene praćenjem i relevantne izvore informacija i
• podizanje svijesti putem obrazovanja, razmjene iskustava i inicijativa za osposobljavanje te
• stvaranjem poticajnog institucijskog okvira, npr.:

• promjena standarda,
• izmjene zakonodavstva,
• o uspostavi mehanizma/mehanizama financiranja
• pružanje smjernica za dobru praksu i
• razvoj odgovarajućih politika, planova i strategija.

Pri sastavljanju mjera pozornost bi trebalo posvetiti:

• odabirom mogućnosti prilagodbe kojima se odgovara na utvrđene ranjivosti,
• uključujući i nekonvencionalna i inovativna rješenja (uobičajeno poslovanje često otežava prilagodbu),
• stvaranje dobre kombinacije različitih vrsta opcija (npr. tehničke i netehničke);
• postavljanje dugoročnih ciljeva iznad kratkoročnih političkih interesa.

Mogućnosti prilagodbe možete pronaći ovdje.