Prilagodba i diversifikacija turističkih ponuda

Prilagodba i diversifikacija turističke ponude nije moguća bez suradnje i potpore različitih dionika. Proces sudjelovanja ključan je za stvaranje zajedničke vizije i rješavanje mogućih sukoba od samog početka. Povezivanje dionika s različitim iskustvima i pozadinama (npr. gospodarski subjekti u turizmu, krstarenja, pružatelji usluga javnog prijevoza, pružatelji kulturnih događanja, udruge za zaštitu okoliša i kulturnu baštinu, lokalni proizvođači hrane, općine) također može potaknuti inovativne ideje i izbjeći loše rezultate.  

Uključivanje turista (npr. provođenjem ankete ili intervjua) pomaže u boljem razumijevanju njihovih potreba i očekivanja. Jednako je važno uzeti u obzir potrebe lokalnog stanovništva, posebno ranjivih skupina, jer bi diversifikacija turističke ponude trebala koristiti i turistima i lokalnom stanovništvu. Diversifikacija bi u idealnom slučaju trebala doprinijeti i očuvanju prirode. Stoga je potrebna razmjena s relevantnim dionicima (npr. upraviteljima zaštićenih područja i lokalnim tijelima nadležnima za zaštitu okoliša) kako bi se potaknule sinergije i izbjeglo da iz prijedloga za diversifikaciju proizađu novi sukobi.

Općenito, širok proces sudjelovanja temelj je za osiguravanje uspješne diversifikacije i prilagodbe turističke ponude.

Prilagodba i diversifikacija turističke ponude zahtjevan je zadatak jer ne postoji jedinstveno rješenje koje odgovara svima, a ono što je funkcioniralo na jednoj destinaciji ne mora nužno funkcionirati na drugoj. Ključni čimbenik za uspješnu diversifikaciju je uključivanje svih pogođenih dionika kako bi se povećalo prihvaćanje strategije i izgradila potpora za provedbu. Drugi je ključni čimbenik stvaranje inicijativa za suradnju s drugim pružateljima turističkih usluga na regionalnoj razini kako bi se stvorile sinergije i izbjegla konkurentna ponuda. Nadalje, predlaže se sustavni pristup koji uključuje sljedeće korake:

• Pregled postojećih ponuda i ciljnih skupina
• Procjena učinaka klimatskih promjena i drugih budućih kretanja na turističku ponudu i potražnju
• Analizirati snage, nedostatke, mogućnosti i prijetnje (SWOT) trenutačne turističke ponude  
• Razvoj strategije (naglasak na suočavanju s izazovima i iskorištavanju novih mogućnosti)
• Provedba
• Praćenje, evaluacija i učenje (MEL)
• Marketing i komunikacija.

Izazovi za uspješnu prilagodbu i diversifikaciju turizma stvaranje su inicijativa bliske suradnje s drugim sektorima, koje su često potrebne zbog međusektorskog karaktera turističkog sektora. Kako bi se izbjegli loši ishodi, važno je razmotriti prednosti i nedostatke različitih strategija diversifikacije u lokalnom kontekstu. Diversifikacija može imati različite pozitivne koristi ako se njome podupire prelazak na održivije turističke ponude, npr. uključivanjem poduzeća u lokalnom vlasništvu. Međutim, to može biti otežano nedostatkom motiviranih i kvalificiranih subjekata koji su usmjereni na budućnost te općim nedostatkom svijesti o učincima klimatskih promjena na turistički sektor.

Troškovi mogu biti znatna prepreka provedbi te opcije, ali različite mogućnosti financiranja na razini EU-a te na nacionalnoj i podnacionalnoj razini mogu poduprijeti prilagodbu i diversifikaciju u turističkom sektoru. Vodič o financijskim sredstvima EU-a za turizam može pomoći dionicima u turizmu da pronađu odgovarajuće programe financiranja EU-a.

Troškovi diversifikacije mogu se znatno razlikovati i mogu biti visoki ako su potrebne nove infrastrukture. Prilagodba i ponovna uporaba postojećih turističkih infrastruktura stoga može biti strategija za smanjenje troškova. Na primjer, općina u Alpama Allgäu koristila je nekadašnji snježni ribnjak za stvaranje „parka za penjanje na vodi”.

Prednosti diversificirane turističke ponude uključuju konkurentsku prednost u usporedbi s nisko diversificiranim odredištima i veću fleksibilnost kako bi se odgovorilo na promjene u potražnji. Nadalje, negativni socijalni i ekološki učinci turizma mogli bi se smanjiti održivom diversifikacijom koja umjesto toga može stvoriti prilike za vrednovanje i promicanje kulturne i ekološke baštine. To uključuje, na primjer, stvaranje novih putova za manje posjećena područja, promicanje ekomuzeja, organizaciju obilazaka s vodičem kako bi se prikazale ekološke značajke itd. Gospodarske koristi mogle bi se ostvariti povećanjem veza između turizma i lokalnih poduzeća, na primjer organiziranjem tržišta za promicanje regionalne hrane ili ručno izrađenih obrta (vidjeti, na primjer, studiju slučaja o lavljim ribama na Cipru). Kad god se raznolikost turističke ponude temelji na razmatranjima o klimatskim promjenama, ona može pomoći u dugoročnom izbjegavanju gospodarskih gubitaka u turističkom sektoru. Dodatne koristi uključuju podizanje svijesti o osjetljivosti turističkih odredišta na klimatske promjene, a potencijalno i promjene u ponašanju turista i lokalnog stanovništva.

Budući da je turizam međusektorski sektor, različiti pravni aspekti mogli bi biti relevantni za diversifikaciju i prilagodbu turističke ponude (npr. Direktiva 76/160/EEZ o vodi za kupanje, Direktiva 92/43/EEZ o očuvanju prirodnih staništa). Diversifikacija turističke ponude iskorištavanjem zajedničke europske kulturne baštine preporučuje se u komunikaciji Europske komisije „Europa, svjetsko turističko odredište br. 1 – novi politički okvir za turizam u Europi” (COM(2010) 352 final). Diversifikacija se podsjeća i na komunikaciju Europske komisije „Europska strategija za veći rast i radna mjesta u obalnom i pomorskom turizmu” (COM(2014) 86 final) promicanjem transnacionalnih tematskih itinerera kao što su kulturni, vjerski ili drevni trgovinski putovi.

Diversifikacija je dugoročan i dinamičan proces jer zahtijeva fleksibilnu prilagodbu promjenjivim okolnostima. Vrijeme provedbe određene mjere razlikovat će se ovisno o opsegu i složenosti projekta, pravnom okviru, dostupnosti financijskih sredstava i razini uključenosti dionika.

U idealnom slučaju, ova opcija prilagodbe predstavlja dugoročnu strategiju za borbu protiv klimatskih promjena. Ključ dugog životnog vijeka je razvoj ponuda koje omogućuju održavanje fleksibilnosti kako bi se reagiralo na promjenjive klimatske, ali i društveno-kulturne okolnosti.