Klimatski pametna urbana poljoprivreda

Pojedinci i civilno društvo imaju ključnu ulogu u urbanoj poljoprivredi jer održavaju i upravljaju poljoprivrednim zemljištima i dodijeljenim vrtovima. Osim toga, privatni sektor i mala poduzeća (npr. restorani)također mogu biti aktivni u uzgoju hrane i bilja ili držanju pčela u privatnom vlasništvu. Bliska suradnja između građana i gradskih vlasti preduvjet je za dugoročnu urbanu poljoprivredu. Lokalnim urbanim poljoprivrednicima obično je potrebna potpora (npr. obrazovanje,razmjena znanja i smjernice) gradskih vlasti pri usvajanju ekološki održivih poljoprivrednih praksi. Odabiromnovih službeno priznatih područja za urbanu poljoprivredu ili rastuće mreže urbanepoljoprivrede trebala bi se poboljšati jednakaraspodjelakoristi prilagodbe nagradskojrazini.  Posebno bi trebale osigurati da ranjive skupine (starije osobe, djeca, migranti) i stanovnici u četvrtima s niskim socioekonomskim statusomimaju mogućnost za lokalnu urbanu poljoprivredu. Planiranje i provedba mreže urbanepoljoprivrede trebali bi se provoditi putem deliberativnog sudjelovanja građana i drugih ključnih dionika.

Provedba urbane poljoprivrede uvelike ovisi o lokalnim čimbenicima: klima, politike i planiranje, zemljopis, ekonomija i kulturne vrijednosti. 

Grad može podržatisocijalno pravednu i ravnopravnu dostupnost za bavljenje urbanom poljoprivredom putem naseljavanja i zoniranja područja za urbanu poljoprivredu (npr. parcelacija i zajednički vrtovi) u različitim vrstama četvrti. Grad može imati programe za jačanje angažmana različitih društveno-gospodarskih skupina. Na primjer, u Barceloni je mreža urbanih vrtovaprogram sudjelovanja Odjela za okoliš Gradskog vijeća koji je namijenjen građanima starijima od 65 godina. Cilj je i poduprijeti održive poljoprivredne prakse kao što je ekološka poljoprivreda. Za to su potrebni suradnja i pregovori između planera, zemljoposjednika i lokalnih građana koji se mogu nastaviti formalnim sudjelovanjem u okviru urbanističkog planiranja ili prostornog uređenja. Kako bi stanovnici ili zajednice uspješno uspostavili novo, neformalno urbano poljoprivredno područje za područja koja nisu službeno očuvana ili planirana za takvu aktivnost korištenja zemljišta (npr. napuštena ili neiskorištena područja, javni parkovi),potrebna jebliska suradnja između građana i gradskih uprava. Snažna politička potpora i javno prihvaćanje osiguravaju uspjeh lokalnih inicijativa lokalnih zajednica kad god ih vladini akteri ne pokrenu. 

Konkurentni i suprotstavljeni interesi u pogledu korištenja zemljišta te slaba suradnja s ključnim dionicima, posebno s gradskim vlastima ili vlasnicima zemljišta, ključni su ograničavajući čimbenici za provedbu inicijativa za urbanu poljoprivredu. Povećanje zemljišnih nagrada i velika potražnja za dodjelom okućnica mogu uzrokovati veliko povećanje najamnine ili prodajnih nagrada, uzrokujući isključivanje niskih socioekonomskih skupina.

Urbana poljoprivreda i vrtlarstvo pružaju nekoliko koristi za okoliš. Podupiru očuvanje bogatog površinskog sloja tla, poboljšavaju lokalne mikroklimatske uvjete, potiču recikliranje komunalnog otpada kao izvora hranjivih tvari i organskih tvari u tlu te podupiru bioraznolikost u gradovima i privlače razne vrste faune. Uzgojne aktivnosti jačaju izravnu interakciju čovjeka i prirode i stoga povećavaju ekološku svijest i upravljanje prirodom. Dodijeljeni i zajednički vrtovi mogu se koristiti kao rekreacijska područja i mjesta susreta za ljude, poboljšavajući dobrobit ljudi u urbanim područjima. Urbana poljoprivreda i vrtlarstvo također mogu poboljšati socijalnu uključenost, identitet zajednice i socijalnu jednakost. Vrtlari mogu raditi zajedno, ponekad na različitim parcelama, i dijeliti svoja iskustva, znanje i svoje proizvode jedni s drugima. Urbanom poljoprivredom povećava se sigurnost opskrbe hranom, posebno za niske socioekonomske skupine, te ona može doprinijeti zelenom gospodarstvu stvaranjem niskougljičnog, resursno učinkovitog i socijalno uključivog gospodarstva. 

Poslovni modeli urbane poljoprivrede mogu se znatno razlikovati. Vrtove za raspodjelu koji su u privatnom vlasništvu ili kojima se upravlja uglavnom financiraju pojedinačna kućanstva. Poljoprivreda pod vodstvom zajednice uglavnom se temelji na prilično novoj vrsti kružnog gospodarstva, tj. ekonomije dijeljenja. Troškovi, alati i upravljačke dužnosti dijele se među članovima zajednice. Općine mogu pružiti potporu pružanjem stručnog znanja, alata ili održavanjem sajma nagrada za zakup zemljišta, posebno za stanovnike s niskim prihodima. Općina može biti ključni promotor urbane poljoprivrede, pružajući parcele, ograde, skloništa za skladištenje alata, vodu za navodnjavanje, obuku i tehničku podršku svim korisnicima. Općina može biti i promicatelj mogućnosti umrežavanja različitih inicijativa za urbanu poljoprivredu. Na primjer, grad Berlin nudi pravnu potporu u pripremi ugovora, financijsku potporu, znanje i stručnost, ispitivanja tla, pa čak i organizirane javne sastanke kako bi mobilizirao lokalne ljude da preuzmu projekt vrtlarstva.

Područja za urbanupoljoprivredu obično kontroliraju i reguliraju gradske vlasti,također na temelju nacionalnog ili podnacionalnog zakonodavstva (npr. putem odobrenja općine, na temelju lokalnih planova). Dizajn, vlasništvo i upravljanje mogu se delegirati zajednicama ili udruženju pojedinačnih vlasnika. Međutim, posljednjih nekoliko godina sve je veći konsenzus o prelasku s upravljačke „vlade” odozgo prema dolje na uključivije, prilagodljivije i višerazinsko „upravljanje”. U nekim slučajevimamogu se pojavitineodobrene lokalne inicijative koje zauzimaju javni prostor za urbanu poljoprivredu, što bi moglo dovesti do sukobaizmeđu gradskih vlasti, zemljoposjednika i drugih korisnika prostora: However, to su bili relativno rijetki.

Vrijemeprovedbe razlikuje se ovisno o području primjene i veličini inicijative. Potrebno je uspostaviti jednu vegetacijsku sezonu za autonomne inicijative urbane poljoprivrede. Formalniji vrtovi za dodjelu ili zajednička poljoprivreda uspostavljaju se na dulja razdoblja od 1 do 5 godina, a većina tog vremena može se iskoristiti za pregovore i birokratska pitanja (npr. sporazumi i dozvole). 

Ovisno o vrsti urbane poljoprivrede,životnivijek može varirati od nekoliko godina (spontana poljoprivredna zemljišta u napuštenim područjima) do stoljeća. Najstariji vrtovi u Europi već su osnovani početkom 20.stoljeća. Thej još uvijek se koriste za poljoprivredu, dok se neformalne vrtne parcele unutar kutija mogu zamijeniti i koristiti samo u jednoj sezoni na istoj lokaciji.