Eko-društvena tarifa za vodu u Dunkerqueu, Francuska

Očekuje se da će klimatske promjene negativno utjecati na dostupnost vode. Gradovi i regije trebaju pronaći načine za povećanje učinkovitosti potrošnje vode i smanjenje potrošnje vode. Gospodarski poticaji mogu biti snažan alat za povećanje učinkovitosti potrošnje vode, no povišene cijene vode mogu spriječiti kućanstva s niskim prihodima da osiguraju odgovarajući pristup pitkoj vodi. To je neprihvatljivo s obzirom na to da je pristup sigurnoj vodi za piće definiran kao temeljna potreba i ljudsko pravo te je kao takav jedan od ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda. Postoji visok rizik da se to pravo uskrati kućanstvima s niskim prihodima ako cijene vode postanu nepristupačne.

U tim je okolnostima ključni izazov za područje Dunkerquea nedostatak izravnog pristupa slatkovodnim resursima.

Na području Dunkerquea (Francuska) vodne usluge pruža Syndicat de l’Eau of Dunkerque (SED),javno udruženje lokalnih vlasti koje opslužuje oko 215 000 stanovnika. Pitka voda dobiva se iz podzemnih voda na susjednom području Audomaroisa, udaljenom više od 40 kilometara, dok se površinska voda koristi za zadovoljavanje potreba za vodom zbog intenzivnih industrijskih aktivnosti na tom području. U tu su svrhu 1970-ih stvorene dvije odvojene distribucijske mreže kojima se opskrba vodom za kućnu uporabu odvaja od opskrbe vodom za industrijsku uporabu. Regija je bila jedna od najpogođenijih učincima klimatskih promjena koji su doveli do povećanja anomalija pri temperaturama i oborinama. Stoga je pozornost bila usmjerena na povećanje učinkovitosti opskrbe vodom i podizanje svijesti o važnosti boljeg upravljanja vodnim resursima od strane domaćih korisnika, tj. stanovnika. Dunkerque je dio bivše francuske regije Nord-Pas de Calais, koja je jedna od francuskih regija s najvišom stopom osoba izloženih riziku od siromaštva i socijalne isključenosti, koja je 2022. dosegnula 25,9 %.

U Francuskoj je prije donošenja članka 15. Zakona oobvezi i bliziniiz 2019. člankom 1. Zakona o vodi i vodenom okolišu (LEMA) predviđen strog okvir za određivanje cijena vode i sanitarnih uvjeta. U skladu s tim okvirom cijena javnih usluga vodoopskrbe i odvodnje morala je biti jednaka za sve korisnike, što je dovelo do toga da lokalne vlasti pravno ne mogu stvoriti alate socijalne potpore namijenjene vodi za piće.

Prepoznajući ključnu važnost cilja održivog razvoja br. 6 kojim se nastoji zajamčiti univerzalan pristup vodi i sanitarnim uvjetima te osigurati održivo upravljanje vodnim resursima, SED je u listopadu 2012. odlučio uvesti socijalni, ekološki, progresivni sustav određivanja cijena vode koji se temelji na poticajima. Takav sustav određivanja cijena omogućio je zakon "Brottes", odobren 2013. godine, koji je pozvao zainteresirane lokalne vlasti da eksperimentiraju s različitim modelima za "promicanje pristupa vodi i provedbu socijalnih cijena vode".

Dunkerque je bio jedna od 50 lokalnih vlasti koje su sudjelovale u eksperimentiranju, provodeći eko-socijalnu tarifu kojom je uveden novi sustav određivanja cijena vode s ciljem izgradnje održivog društveno pravednog sustava tarifa koji se temelji na potrošnji vode mjerenoj na temelju mjerenja.

Uvođenje novog sustava određivanja cijena dio je šire strategije za poticanje smanjenja potrošnje vode koja nije nužna. Nadalje, ta je tarifa način da se zajamči distributivna pravda jer je cilj socijalnih popusta pomoći gospodarski ranjivom stanovništvu. Postupovno pravosuđe također je zabrinuto jer su ukinute birokratske prepreke za pristup popustima jer se popust automatski primjenjuje na temelju podataka o ekonomski ranjivim kućanstvima koje je dostavio Caisse primaire d’assurance maladie (CSS).

Ukratko, ciljevi su eko-socijalne tarife sljedeći:

● Smanjiti potrošnju vode, a time i korištenje resursa

● Povećati ekološku osviještenost stanovništva financijskim poticajima za smanjenje potrošnje vode

● Uvođenje socijalne tarife za skupine s niskim dohotkom i uvođenje dodatnih popusta za skupine s niskim dohotkom

U eko-socijalnom troslojnom tarifnom sustavu razlikuje se ono što se smatra potrošnjom vode kako bi se zadovoljile osnovne ljudske potrebe, a ne osnovne potrebe za vodom. Razina cijena povezana sa svakom razinom povećava se na nelinearan način, osiguravajući da svi stanovnici mogu priuštiti vodu kako bi pokrili sve svoje osnovne potrebe. Prag za vitalnu potrošnju utvrđen je na 80 m3/godišnje po kućanstvu po cijeni od 1,29 EUR/m3. Za prvu razinu cijene se održavaju na najnižoj mogućoj razini, čime se troškovi proizvodnje subvencioniraju višim cijenama koje se naplaćuju za potrošnju vode na drugoj razini (2,40 EUR/m3 za do 200 m3) i trećoj razini 3,18 EUR/m3 za potrošnju vode koja premašuje tu razinu. Uveden je i dodatni mehanizam za daljnju potporu vrlo ranjivim skupinama: korisnici CSS-a automatski dobivaju popust od 70 % na svoje račune za vodu koji plaćaju 0,50 EUR/m3 (sve cijene odnose se na 1.^siječnja 2023.). U 2023. 72,1 % kućanstava zadržalo je svoju potrošnju vode u granicama prve razine, dok se potrošnja od 25,4 % kućanstava nalazi u drugoj, a 2,6 % potrošnje kućanstava pripada trećoj razini.

Tarifom koja se temelji na količini potrošene vode po kućanstvu ne uzimaju se u obzir stvarne potrebe za vodom povezane s veličinom kućanstava. Zbog toga neka kućanstva s niskim prihodima ne mogu imati koristi od automatskog sustava, bilo zato što se njihov stan nalazi u kolektivnoj zgradi bez pojedinačnih brojila, bilo zato što njihove potrebe za vodom premašuju najnižu razinu zbog veličine kućanstva. Na području Dunkerquea to se odnosi na oko 1600 kućanstava u blokovima stanova bez pojedinačnih metara (od 36.000 višeobiteljskih stanova u regiji), dalje od brojnih velikih kućanstava. Za obje kategorije uspostavljen je sustav „Cheque eau” za koji su se kućanstva morala aktivno primjenjivati. Taj je ček odgovarao iznosu od 12 EUR godišnje dodijeljenom svakoj osobi počevši od šeste osobe u kućanstvu i 40 EUR godišnje po kućanstvu za osobe koje žive u zgradama bez pojedinačnih vodomjera.

Međutim, sustav čekova pokazao se neuspješnim jer se kućanstva koja su imala pravo na te popuste nisu prijavila: u Dunkerqueu je samo 40 kućanstava od očekivanih više od 1800 prijavilo i primilo ček. S obzirom na neučinkovitost sustava čekova, SED pokušava dobiti podatke od lokalnog Caisse d’Allocation Familiales (CAF), čime bi se omogućilo automatsko uzimanje veličine kućanstva u tarifni sustav, kao što je to već učinjeno za korisnike CSS-a.

Kao rezultat prelaska s prethodnog modela paušalnih cijena s jednakim tarifama za sva kućanstva na taj novi sustav, 80 % korisnika vode ostvarilo je uštede na svojim računima. Povećanje cijena najviše je utjecalo na preostalih 20 %, a na korisnike koji pripadaju trećoj razini (visoki potrošači, 2,62 % kućanstava). SED je uštedio 10 % troškova u usporedbi s prethodnom tarifom. Jedno od dva kućanstva ispod je praga financijskog prekida u usporedbi s prethodnim tarifnim sustavom, a prosječna godišnja potrošnja stabilizirana je.

Prosječna potrošnja po kućanstvu znatno se smanjila, s 83 – 85 m3/godišnje 2010. na 67 m3/godišnje 2023. Čak su i potrošači druge razine znatno smanjili svoju potrošnju (s gotovo 90 m3/godišnje 2010. na manje od 80 m3/godišnje 2013. nakon uvođenja tarife). Na taj su način u Dunkerqueu spašene znatne količine podzemnih voda, uz smanjenje zahvaćanja podzemnih voda za 10 % u 2023. Međutim, prosječna potrošnja kućanstava u prvoj razini blago se povećala (s manje od 70 m3/godišnje na više od 75 m3/godišnje), što pokazuje da su prije uvođenja te nove tarife vjerojatno nedovoljno trošila kako bi ograničila izdatke za vodu.

Praćenje mjere provodi se uglavnom na temelju podataka preuzetih iz vodomjera instaliranih u godinama prije uvođenja novog tarifnog sustava i otad se nastavlja. Dostupnost tih podataka bila je ključan čimbenik u razumijevanju djelotvornosti mjere.

Naposljetku, očekuje se da će studije optimizacije uključivati, osim ekonomskih kriterija, socijalne kriterije u Dunkerqueovu sustavu naknada za vodu, uključujući korisnike dodatne naknade i naknade za odrasle osobe s invaliditetom, s obzirom na to da se podaci o prihvatljivosti kućanstava mogu dobiti tako da se te naknade automatski primjenjuju, kao što je to zapravo slučaj s korisnicima CSS-a.

Syndicat de l'Eau iz Dunkerquea okuplja 29 općina. Definira vodnu politiku za regiju i određuje izazove i smjerove vodnih usluga za piće i industrijskih vodnih usluga. Društvo Syndicat de l'Eau iz Dunkerquea povjerilo je upravljanje uslugom distribucije pitke vode delegatu, društvu SUEZ Eau, specijaliziranom za upravljanje objektima koji služe okolišu.

Sustav određivanja cijena eko-solidarnosti temelji se na kontinuiranom ocjenjivanju, a kao upravljački odbor uspostavljen je opservatorij za eko-solidarnost. Taj se opservatorij redovito sastaje i okuplja aktere u vodnom sektoru te predstavnike udruga i institucija, uključujući najmodavce, socijalne udruge i udruge za zaštitu okoliša, Opće vijeće te lokalne vlasti i udruge za zaštitu okoliša, Caisse Primaire d’Assurance Maladie du Nord (CPAM), Le portal des Allocation Familiales (CAF), Agenciju za vode, Nacionalni odbor za vode, predstavnike sindikata, Centre Communal d’Action Sociale (CCAS) i izaslanika za vodne usluge.

Svrha je opservatorija za ekološku solidarnost procijeniti učinak sustava određivanja cijena vode na potrošnju i predložiti načine za njegovo poboljšanje. U tu se svrhu oslanja na četiri alata: (i) anketu od 800 korisnika provedenu tijekom tri godine (koja se dosad provodila svake godine); ii. kvalitativnom panelu od 1 500 korisnika koji se pratio tijekom šest godina (uključujući tri godine prije pokretanja sustava određivanja cijena); iv. radne skupine rezidenata za kvalitativnu procjenu sustava i uvođenje ekoloških mjera. Analize računa 98.244 pretplatnika (privatnih i profesionalnih korisnika) i alate preporučene kako bi se osiguralo izravno savjetovanje s korisnicima. Tome pridonosi i prisutnost udruga u opservatoriju.

Razvoj i provedba nove progresivne eko-socijalne tarife smatraju se učinkovitim rješenjem za prilagodbu iz okolišne i socijalne perspektive. Uvođenje te tarife bilo je rješenje za smanjenje razine potrošnje većih potrošača vode, uz istodobno osiguravanje cjenovno pristupačnog pristupa količini vode koja može zadovoljiti osnovne potrebe kućanstava s niskim prihodima za vodom.

Tarifom su preraspodijeljeni troškovi vode za piće jer 80 % potrošača plaća manje ili jednako kao i prije uvođenja tarife, uz povezano ukupno smanjenje razine potrošnje vode, dok su potrošači prvog stupnja koji su u prošlosti vjerojatno bili pod potrošnjom mogli malo povećati svoju potrošnju.

Na uspjeh ove operacije, kako u smislu uštede vode tako i društvene prihvatljivosti, snažno je i pozitivno utjecalo pokretanje velike kampanje podizanja svijesti neposredno prije uvođenja sustava određivanja cijena eko-solidarnosti. Kampanja se nastavlja danas (2024.) kulturnim, sportskim, zabavnim i drugim događanjima organiziranima na području Dunkerquea, kao i sa školskom djecom.

Cilj ove kampanje za podizanje svijesti je trostruki:

• Objasniti korisnicima odakle dolazi voda koja teče iz njihovih slavina i osvijestiti ih o njezinoj dragocjenoj prirodi. Cilj je bio učiniti građane voljnima spasiti vodu uključivanjem u njezino očuvanje.
• Objasniti korisnicima ekosocijalni sustav tarifa i njegove gospodarske, socijalne i ekološke koristi. Nositelji programa morali su posebno uvjeriti najveće potrošače da bi njihovi povećani računi koristili najranjivijim članovima njihove zajednice.
• Dati korisnicima alate za svjesniju potrošnju, tj. kontrolu i smanjenje njihove potrošnje jednostavnim rutinskim radnjama i stjecanjem novih navika.

Neka ograničenja tarifnog sustava koja se temelje na mjerenju povezana su s potrebom za:

• a) učinkovito povezati plaćanja s potrošnjom vode pomoću mjerenja, ali još uvijek 16 000 kućanstava živi u kolektivu bez pojedinačnih vodomjera.
• b) osigurati pravdu u procjeni potreba za vodom pred većim kućanstvima. Zapravo, SED ima poteškoća u utvrđivanju većih kućanstava koja bi zbog veličine kućanstva trebala imati koristi od snižene stope, ali troše više vode nego što je predviđeno sustavom razina.

 Dok podatke o socijalno ugroženim kućanstvima SED-u dostavlja institucija koja dodjeljuje subvencije tim skupinama (Caisse primaire d’assurance maladie, CSS), lokalna institucija zadužena za posebne javne subvencije toj skupini kućanstava odbila je dijeliti podatke sa SED-om, tako da ta kućanstva ne mogu imati koristi od automatske primjene posebne tarife.

Očekuje se da će se pitanje nedostatka odgovarajućih podataka kako bi se doprlo do svih ranjivih osoba (zbog gospodarskih ili socijalnih razloga) riješiti u vrlo bliskoj budućnosti nacionalnim regulatornim dekretom kojim će se sve društvene organizacije obvezati na razmjenu podataka s lokalnim vlastima koje upravljaju socijalnom tarifom za vodu kako bi se povećala pravednost tih mjera.

Početni pokušaj pokrivanja takvih slučajeva u nemogućnosti primjene automatizirane primjene popusta, sa sustavom čekova, zahtijevao je aktivnu primjenu u kućanstvima. Međutim, taj sustav nije uspio jer većina kućanstava koja su imala pravo na subvencije nije podnijela zahtjev za tu subvenciju, a sustav čekova napušten je. Kako bi se obuhvatilo više kućanstava s diferenciranim tarifnim sustavom, SED je 2018. revidirao graničnu vrijednost za prvi tarifni pojas „osnovne vode” sa 75 m3 na 80 m3 potrošene vode godišnje po kućanstvu.

Prema SED-u, neplaćeni računi povećali su se nakon pandemije bolesti COVID-19, što je vjerojatno povezano s uvođenjem digitaliziranog platnog sustava. Ranjive skupine, kao što su starije osobe, možda ne ispunjavaju obveze plaćanja računa jer su manje upoznate s digitalnim plaćanjima (tj. zbog nepismenosti IT-a ili se suočavaju s više poteškoća u pristupu IT platformama za plaćanje).

U izvješću objavljenom 2017. (posljednji dostupni konkretni podaci) troškovi uspostave programa iznosili su oko 180 000 EUR. To je uključivalo početne troškove povezane s razvojem prilagođenog sustava određivanja cijena kako bi se ispunili ciljevi programa, koji je podržalo konzultantsko društvo, povrh troškova ugradnje pojedinačnih brojila, kao i razvoj plana provedbe programa. Osim toga, upravljanje novim sustavom naplate rezultira dodatnim troškom od 1,5 centi po m3.

Koristi od provedbe uglavnom su ostvarile prve razine potrošača i korisnika CCS-a koji se općenito smatraju najranjivijim skupinama stanovništva; Veliki udio potrošača više razine (oko 80 %) također je smanjio svoju potrošnju vode, izbjegavajući veliko povećanje računa za vodu. Samo 20 % kupaca povećalo je svoju potrošnju, a time i račune za vodu.

Od uvođenja stope solidarnosti od 0,34 EUR/m3 za prvorazrednu razinu potrošnje kod nekih korisnika CSS-a zabilježen je mali učinak povećanja. Budući da prije uvođenja tog sustava određivanja cijena nisu imali financijskih sredstava za plaćanje cijene dovoljne količine vode, smanjili su svoju potrošnju što je više moguće, čak i ispod razine koja se smatra najosnovnijom za zadovoljavanje vlastitih sanitarnih potreba. Nova struktura cijena omogućila im je skromno povećanje potrošnje kako bi sada u potpunosti zadovoljile svoje osnovne potrebe.

Sustav određivanja cijena uveden je 2012. i u tijeku je, pripremna faza započela je tri godine prije njegova uvođenja praćenjem kućanstava i usklađivanjem s opservatorijem za ekološku solidarnost koji ocjenjuje i usmjerava projekt.

Ekološko-socijalna tarifa za vodu trajna je mjera koja se s vremenom prilagođava kako bi se optimiziralo njezino funkcioniranje.

Na primjer, u bliskoj budućnosti SED-om se nastoje dobiti podaci o veličini kućanstva (koji se dosad nisu razmatrali zbog nedostatka upotrebljivih podataka) kako bi se mogli ostvariti dodatni popusti u odnosu na veličinu obitelji. Isto vrijedi i za uključivanje socijalnih kriterija (npr. diskontirane stope za ranjivije osobe).

Bertrand Ringot (President of Syndicat de l'Eau du Dunkerquois)
Mazouni Fabrice (Directeur général des service)
FMazouni@leaududunkerquois.fr
Phone number: 06 84 75 97 33

SYNDICAT L’EAU DU DUNKERQUOIS
Immeuble Les Trois Ponts – 257 rue de l’école maternelle – 59140 DUNKERQUE
contact@leaududunkerquois.fr

Comitè national de l’eau (2017.) Rapport d’étape sur la mise en œuvre de l’expérimentation pour une tarification sociale de l’eau.

Mayol, A. (2018.) „Socijalnei nelinearne tarife za vodu za piće: Cui bono? Empirijski dokazi iz prirodnog pokusa u Francuskoj”, Revue d’Economie Politique, 127(6), str. 1161.–1185.

Syndicat de l’eau du Dunkerqois (2022.) Rapport sur le prix et a qualité du service public de l’eau potable 2022. Dunkerque.

République Francaise, Mission „flash” sur le bilan de l’expérimentation d’une tarification sociale de l’eau

● Loi n° 2006-1772 du 30 décembre 2006 sur l'eau et les milieux aquatiques