Prilagodba učincima klimatskih promjena na zdravlje u Europi

Glavni su učinci na zdravlje u Europi uzrokovani toplinskim valovima, promjenjivim obrascima zaraznih bolesti i bolesti koje se prenose vektorima te ekstremnim katastrofama kao što su poplave i požari. U ovom se mišljenju predstavljaju izazovi za zdravstveni sektor uzrokovani potrebom za prilagodbom povećanim rizicima od klimatskih promjena te se iznose preporuke usmjerene na jačanje otpornosti zdravstvenog sektora u Europi s obzirom na učinke klimatskih promjena. 

Klimatske promjene već imaju brojne negativne posljedice za zdravlje, koje će se pogoršati s neizbježnim porastom temperature. Na primjer, broj smrtnih slučajeva zbog ekstremne topline mogao bi se povećati s 2700 smrtnih slučajeva godišnje na oko 30 000–50 000 do 2050. uz globalno zagrijavanje od 1,5 °C odnosno 2 °C, uz pretpostavku trenutačne osjetljivosti na toplinu i bez dodatnih mjera prilagodbe. Stoga zdravlje treba biti čvrsto integrirano u prilagodbu klimatskim promjenama.

U politici javnog zdravlja EU uglavnom ima potporne nadležnosti, iako ima veće ovlasti u slučaju ozbiljnih prekograničnih prijetnji zdravlju. Radom Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC) i Službe za klimatske promjene programa Copernicus (C3S) ostvaren je određeni napredak u integraciji prijetnji uzrokovanih klimatskim promjenama (kao što su zarazne bolesti koje prenose klimatski osjetljivi vektori ili ekstremni vremenski uvjeti) u zajednički sustav EU-a za epidemiološki nadzor, praćenje, rano upozoravanje, planiranje pripravnosti i odgovora.

Na temelju sinteze znanstvenih dokaza, uključujući stručno savjetovanje, ovim se neovisnim znanstvenim mišljenjem nastoje prikupiti informacije za novu strategiju EU-a za prilagodbu i zdravstvene politike EU-a s preporukama za ograničavanje rizika koji proizlaze iz učinaka na zdravlje povezanih s klimom.

Iznesene su tri glavne preporuke:

1. Uključivanje ljudskog zdravlja u sve politike prilagodbe klimatskim promjenama u svim sektorima i na svim razinama upravljanja.
2. Podupiranje kapaciteta i pripravnosti zdravstvenog sektora u okviru širih strategija rizika od katastrofa i izvanrednih situacija, uključujući nadzor, praćenje i procjenu.
3. Osmisliti politike za potporu najranjivijim društvenim skupinama i geografskim područjima.