Bolesti koje se prenose hranom

Klimatske promjene i bolesti koje se prenose hranom

Klimatske promjene velika su prijetnja globalnoj sigurnosti hrane. Promjene temperature, vlažnosti, obrazaca padalina te sve veća učestalost i intenzitet ekstremnih vremenskih uvjeta već utječu na mnoge aspekte prehrambenog sustava. Promjene vremenskih i klimatskih obrazaca također utječu na učestalost i ozbiljnost nekih bolesti koje se prenose hranom, kao i na širenje patogenih virusa, bakterija i mikroorganizama koji proizvode toksine. Klimatske promjene utječu i na širenje invazivnih stranih vrsta i vektora, što može biti štetno za zdravlje biljaka, životinja i ljudi. Zagrijavanje površinskih morskih voda i zakiseljavanje oceana, u kombinaciji s povećanim unosom hranjivih tvari, također mogu dovesti do rasta i širenja algi koje proizvode toksine. To ugrožava sigurnost morskih prehrambenih proizvoda i može uzrokovati epidemije povezane s konzumacijom morskih prehrambenih proizvoda u obalnim područjima.

Mikotoksini

Mikotoksini su toksični spojevi koje prirodno proizvode gljive Aspergillus, Penicillium, Fusarium i Claviceps. Klimatske promjene mijenjaju gljivično ponašanje i distribuciju, što dovodi do širenja toksina na novim lokacijama. Temperatura i vlažnost važni su čimbenici koji utječu na rast gljivica, infekciju usjeva i toksičnost mikotoksina. Na primjer, aflatoksini su kancerogeni mikotoksini koje proizvode dvije vrste Aspergillusa, gljivice koja se nalazi u područjima s vrućom i vlažnom klimom (EFSA, 2020a). Porast temperature i vlažnosti povezan s klimatskim promjenama vjerojatno je pridonio pojavi aflatoksina u južnoj Europi početkom 2000-ih i njihovom stalnom širenju na sjever od tada. Pojava aflatoksina u žitaricama u EU-u zbog klimatskih promjena modelirana je, predviđena i mapirana u Battilani et al., 2012.

Samo su određene vrste gljiva odgovorne za glavne klase mikotoksina koje su povezane sa zdravstvenim problemima. Ti mikotoksini uključuju Aflatoksin B₁ (AFB₁), Deoksinivalenol (DON), Fumonizin B₁ (FB₁), Zearalenon (ZEN) i Okratoksin A (OTA). Te vrste mogu kontaminirati usjeve, hranu i hranu za životinje, što dovodi do niza negativnih učinaka na zdravlje, uključujući poremećaje endokrinog i živčanog sustava. Mogu biti i kancerogeni (EEA, 2025.).

Mikotoksini se mogu naći u poljoprivrednim proizvodima diljem svijeta. Na primjer, DON, trihotecen, često se nalazi u pšenici, kukuruzu i ječmu u umjerenim regijama (EGP, 2025.). FB₁ uglavnom se pojavljuje u kukuruzu, pšenici i drugim žitaricama (Battilani et al., 2016.; HBM4EU, 2022.a; Khan, 2024.). Oba toksina mogu uzrokovati zdravstvene probleme. Različite vrste mikotoksina također se mogu miješati u usjevima, hrani i hrani za životinje, potencijalno u interakciji i povećavajući rizike za životinje i ljude (EFSA 2020b).

Mikotoksini se mogu pojaviti u biljkama tijekom rasta ili nakon žetve i mogu ostati u hrani čak i nakon pranja, kuhanja ili prerade. To je zato što su neki otporni na toplinu i tipične metode pripreme hrane. Otkrivanje mikotoksina u hrani, hrani za životinje i usjevima teško je bez ispitivanja jer su često nevidljivi i bez mirisa i okusa (EEA, 2025.).

Pregled učinaka na zdravlje povezanih s izloženošću DON-u i FB-u₁ prikazan je u nastavku (slika 1.). Ta je brojka izrađena za brifing EEA-e o mikotoksinima i temelji se na podacima o biomonitoringu ljudi iz projekta HBM4EU u okviru programa Obzor 2020. u kojem su se istraživali učinci na zdravlje povezani s izloženošću DON-u i FB-u_{1 (EEA, 2025.).}

Slika 1. Pregled učinaka na zdravlje povezanih s izlaganjem DON-u i FB1 i mogućim načinima izlaganja ovisno o različitim scenarijima izloženosti (EEA, 2025.)

Invazivne i strane vrste i vektori koji prenose bolesti

Vanzemaljske vrste su životinje, biljke ili mikroorganizmi koji su uvedeni kao posljedica ljudske aktivnosti (tj. globalizacije trgovine, rasta turizma) na područje do kojeg ne bi mogao doći sam. Ako postanu invazivni, mogu stvoriti ozbiljne probleme na novim područjima, kao što su nametnici u poljoprivredi ili kao vektori bolesti u uzgoju životinja. Klimatske promjene mogu utjecati na vjerojatnost pojave stranih vrsta na novim lokacijama stvaranjem povoljnijih uvjeta staništa, što dovodi do povećanog širenja i većeg rizika od zaraze (EFSA, 2020c). Na primjer, u Europi puževi jabuka predstavljaju prijetnju močvarnim područjima južne Europe jer ekstremni vremenski uvjeti i poplave (na koje utječu klimatske promjene) povećavaju prirodno širenje tog štetnog organizma rijekama i kanalima (EFSA, 2014.).

Klimatske promjene također mogu imati ulogu u uspostavljanju i ustrajnosti vektorskih vrsta (npr. muhe, komarci, krpelji). Vektorska vrsta je životinja koja može prenijeti zarazni agens sa zaražene životinje na čovjeka ili drugu životinju. Informacije o europskoj distribuciji nekoliko vrsta komaraca, krpelja, pješčanih mušica i ugrizajućih mušica, koje mogu biti vektori patogena koji utječu na zdravlje ljudi ili životinja, dostupne su u bazi podataka VectorNet.

Zoonotske bolesti

Prijenos infekcija ili bolesti između životinja i ljudi („zoonotske bolesti”) glavni je izvor rizika za sigurnost hrane. Okolišni čimbenici kao što su temperatura, padaline i vlažnost utječu na distribuciju i preživljavanje bakterija kao što su Salmonella i Campylobacter. Prisutnost Norovirusa u, primjerice, kamenicama povezana je i s otjecanjem otpadnih voda uzrokovanim obilnim kišnim olujama i poplavama (EFSA, 2020c). Među pitanjima sigurnosti hrane s najvećom vjerojatnošću pojave u Europi, utvrđenima u EFSA-i (2020.c), najvjerojatniji su vibrio i ciguatoksini, a oba su povezana s konzumacijom morskih prehrambenih proizvoda.

U okviru nastojanja da se suzbiju učinci klimatskih promjena na zdravlje, u zajedničkim godišnjim izvješćima EFSA-e i ECDC-a o zoonozama u okviru programa „Jedno zdravlje” zajednički se prate podaci o životinjama, hrani i ljudima, čime se omogućuju isplovljavanje klimatskih signala (EFSA i ECDC, 2024.).

Vibrio bakterije u plodovima mora

Vibrios su vodene bakterije koje uglavnom žive u obalnim i bočatim vodama dok napreduju u umjerenim i toplim vodama umjerenog saliniteta. Mogu uzrokovati gastroenteritis ili teške infekcije za osobe koje su konzumirale sirove ili nedovoljno kuhane morske plodove / školjke, kao što su kamenice. Kontakt s vodom koja sadrži Vibrios također može uzrokovati infekcije rana i uha.

Zbog porasta ekstremnih vremenskih uvjeta, kao što su toplinski valovi, u posljednjih 20 godina u Europi je zabilježen porast broja zaraženih virusom Vibrio. Toplije obalne vode dovele su do širenja područja na kojima se bakterije Vibrio mogu razmnožavati, što je dovelo do većeg rizika od infekcija zbog konzumacije kontaminiranih morskih prehrambenih proizvoda. Regije koje su posebno ugrožene uključuju regije s bočatim vodama ili vodama niske slanosti (npr. Baltičko more, Baltičke i Sjevernomorske prijelazne vode te Crno more) te obalna područja s velikim riječnim priljevima. EFSA je nedavno (2024.) dostavila sveobuhvatan pregled javnozdravstvenih aspekata proizvoda Vibrio spp. povezanih s konzumacijom morskih prehrambenih proizvoda u EU-u.

Ciguatoksini i ostali morski biotoksini

Morski biotoksini kemijski su kontaminanti koje prirodno proizvode određene vrste algi i drugi mikroorganizmi. Mogu ući u prehrambeni lanac uglavnom konzumacijom ribe i drugih morskih prehrambenih proizvoda kao što su mekušci i rakovi. Temperatura snažno utječe na njihovu prisutnost u morskom i slatkovodnom okolišu (EFSA, 2020c).

Trovanje riba Ciguaterom najčešća je vrsta trovanja hranom iz morskih biotoksina u svijetu, s procijenjenih 20 000 do 50 000 slučajeva godišnje. Međutim, studije pokazuju da je manje od 10% stvarnih slučajeva ikada prijavljeno (Canals et al. 2021). Trovanje riba Ciguaterom obično je uzrokovano konzumacijom riba koje su akumulirale ciguatoksine (CTX) u svom mesu. CTX proizvode dvije obitelji mikroalge Gambierdiscus spp. i Fukuyoa spp. Potrošači koji jedu CTX kontaminiranu ribu mogu patiti od niza kratkoročnih i dugoročnih simptoma, uključujući gastrointestinalne, kardiovaskularne i neurološke učinke.

Gambierdiscus i Fukuyoa tipični su za tropska i suptropska područja. Međutim, 2004. godine Gambierdiscus je otkriven u vodi na Kanarskom otoku i Madeiri. Gambierdiscus je također pronađen na nekoliko sredozemnih otoka, uključujući Kretu, Cipar i Baleare (Canals et al. 2021). Od 2008. zabilježen je niz authohtonih epidemija na Kanarskim otocima u Španjolskoj i u Maderiji u Portugalu.

Tijekom 2023. morski biotoksini bili su odgovorni za 38 izbijanja bolesti koje se prenose hranom u EU-u, a prijavile su ih Francuska i Španjolska, što je sedam više nego 2022. (povećanje od 22,6 %). Francuska je uzrokovala većinu tih slučajeva izbijanja bolesti koje se prenose hranom (28 subjekata u poslovanju s hranom, 73.7%). Ciguatoksini su uključeni u osam izbijanja bolesti koje se prenose hranom, dok u drugim slučajevima izbijanja bolesti koje se prenose hranom nisu navedeni specifični morski biotoksini (EFSA & ECDC, 2024.).

Odgovor

Projekt EFSA-e CLEFSA: Klimatske promjene i novi rizici

Od 2018. do 2020. EFSA je provela projekt CLEFSA-e„Klimatske promjene kao pokretač novih rizika za sigurnost hrane i hrane za životinje, zdravlje biljaka i životinja te prehrambenu kvalitetu”. Ta se inicijativa temeljila na prethodnom radu EFSA-e u procjenama rizika povezanih s klimom i iskoristila njezinu snažnu suradnju s nacionalnim tijelima, međunarodnim organizacijama, znanstvenom zajednicom i drugim dionicima koji se bave novim rizicima i njihovim pokretačima.

Cilj CLEFSA-e bio je razviti metode i alate za utvrđivanje i karakterizaciju novih rizika povezanih s klimatskim promjenama. Projekt je bio usmjeren na:

• utvrđivanje dugoročnih rizika primjenom scenarija klimatskih promjena;
• Horizon skeniranje i crowdsourcing za prikupljanje ranih signala upozorenja iz različitih
• proširenje mreže stručnjaka kako bi se uključili stručnjaci iz agencija EU-a i UN-a;
• Osmišljavanje alata koji se temelje na analizi odluka na temelju više kriterija (MCDA) za procjenu rizika u području sigurnosti hrane i hrane za životinje, zdravlja bilja i životinja te prehrambene kvalitete.

Mreža CLEFSA okupila je stručnjake iz međunarodnih tijela, tijela EU-a i UN-a te koordinatore velikih projekata u području klimatskih promjena koje financira EU. Ta je stručna skupina imala središnju ulogu u utvrđivanju novih pitanja i oblikovanju alata MCDA. EFSA je prilagodila i svoje postojeće nove kriterije za utvrđivanje rizika kako bi odgovorila na posebne izazove koje predstavljaju klimatske promjene.

Projekt CLEFSA identificirao je, okarakterizirao i statistički analizirao više od 100 novih problema/rizika za sigurnost hrane i hrane za životinje, zdravlje biljaka, životinja i prehrambenu kvalitetu, potaknutih klimatskim promjenama.

Klimatske promjene vjerojatno će povećati ozbiljnost, trajanje i/ili učestalost mogućih učinaka novih opasnosti ili opasnosti koje se ponovno pojavljuju te povećati njihovu vjerojatnost pojave. Morski biotoksini identificirani su među onima s većom vjerojatnošću pojave.

Rezultati projekta CLEFSA objavljeni su 2020. u sveobuhvatnom izvješću (EFSA, 2020.).