Prilagodba transeuropske prometne mreže (TEN-T)

Transeuropska prometna mreža (TEN-T) politika je EU-a koja se temelji na glavi XVI. člancima od 170. do 172. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. TEN-T omogućuje funkcioniranje unutarnjeg tržišta, međusobno povezivanje europskih regija i povezivanje Europe s drugim dijelovima svijeta.

Glavni instrumenti politike TEN-T-a na razini EU-a su smjernice u kojima se utvrđuju ciljevi i prioriteti te fond za prometnu infrastrukturu za potporu projektima. Prve smjernice o prometu Europski parlament i Vijeće donijeli su 1996. Godine 2009. pokrenuta je temeljita revizija politike koja je dovela do novog zakonodavnog okvira koji je stupio na snagu 2014., čime je uspostavljen okvir za razvoj politike u području prometa do 2030./2050.

Postojeće smjernice odobrene su na temelju Uredbe (EU) br. 1315/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o smjernicama Unije za razvoj transeuropske prometne mreže i stavljanju izvan snage Odluke br. 661/2010/EU. Pozivaju na to da se osigura da se „ublažavanje klimatskih promjena i prilagodba tim promjenama, kao i sprečavanje rizika i upravljanje njima, promiču u pripremi, osmišljavanju i provedbi projekata od zajedničkog interesa”. U smjernicama se definira osnovna prometna mreža s prioritetnim koridorima koje treba razviti u okviru planova rada. Ti bi planovi rada trebali uključivati „moguće učinke klimatskih promjena na infrastrukturu i, prema potrebi, predložene mjere za jačanje otpornosti na klimatske promjene”.