Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC)

Godine 1992. zemlje su se pridružile međunarodnom ugovoru, Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC), kako bi zajednički razmotrile što bi mogle učiniti kako bi ograničile prosječni porast globalne temperature i posljedične klimatske promjene te kako bi se nosile sa svim utjecajima koji su do tada bili neizbježni. Sprečavanje „opasnog” ljudskog uplitanja u klimatski sustav krajnji je cilj UNFCCC-a. UNFCCC je stupio na snagu 21. ožujka 1994. Danas ima članstvo gotovo univerzalno. 195 zemalja koje su ratificirale Konvenciju nazivaju se njezinim strankama. Službene internetske stranice UNFCCC-a podržavaju organizaciju sastanaka organiziranih u sklopu Okvirne konvencije o promjeni klime. Njezin je cilj prosljeđivanje službenih dokumenata i izvješća te pomaganje strankama u priopćavanju drugih informacija povezanih s Konvencijom.

Na internetskim stranicama UNFCCC-a o prilagodbi istaknut je niz pitanja kojima se stranke bave u okviru različitih tijela Konvencije, uključujući:
•Okvir za prilagodbu iz Cancuna, koji je rezultat pregovora o pojačanom djelovanju u području prilagodbe u okviru Akcijskog plana s Balija u okviru ad hoc radne skupine za dugoročno suradničko djelovanje u okviru Konvencije (AWG-LCA)
•Program rada iz Nairobija o učincima, ranjivosti i prilagodbi klimatskim promjenama, razvoju i prijenosu tehnologija, istraživanju i sustavnom praćenju u okviru Pomoćnog tijela za znanstvene i tehnološke savjete (SBSTA)
•Pitanja povezana s provedbom, uključujući nacionalne programe djelovanja za prilagodbu (NAPA), i podupiranjem prilagodbe financiranjem, tehnologijom i izgradnjom kapaciteta u okviru Pomoćnog tijela za provedbu (SBI)

Uspješna prilagodba ne ovisi samo o vladama, već i o aktivnom i trajnom angažmanu dionika (program rada iz Nairobija), uključujući nacionalne, regionalne, multilateralne i međunarodne organizacije, javni i privatni sektor (inicijativa privatnog sektora), civilno društvo i druge relevantne dionike.