Klimatska tjeskoba

Klimatska anksioznost aspekt je šireg fenomena eko-anksioznosti: obuhvaća izazovne emocije, doživljene u znatnoj mjeri, zbog pitanja okoliša i prijetnji koje predstavljaju. U širem smislu, ekološka tjeskoba i klimatska tjeskoba sastavni su dijelovi fenomena u kojem stanje u svijetu (tj. takozvani makrosocijalni čimbenici) utječe na naše mentalno zdravlje. 

Klimatska anksioznost može biti problem ako je toliko intenzivna da osoba može biti paralizirana, ali klimatska anksioznost nije prvenstveno bolest. Umjesto toga, to je razumljiva reakcija na veličinu ekoloških problema koji nas okružuju. Klimatska anksioznost često može biti i važan resurs, ali to podrazumijeva da osoba, zajedno s drugima, pronalazi a) dovoljno vremena i prostora za suočavanje sa svojim emocijama i b) dovoljno konstruktivne aktivnosti za ublažavanje klimatskih promjena.

U izvješću se klimatska tjeskoba navodi kao jedan od zdravstvenih učinaka klimatskih promjena (poglavlje 2.). Dva su središnja psihološka izazova i zadaće (poglavlje 3.) a) prilagodba promjenjivim okolnostima, tj. ponovnouključivanje u funkciju, i b) prihvaćanje vlastite etičke odgovornosti i održavanje zdrave perspektive, tj. život s ambivalentnošću. U izvješću se prvi put na finskom jeziku objavljuje pregled različitih simptoma klimatske anksioznosti, uz upućivanje na međunarodne studije (poglavlje 4.). Simptomi se mogu postaviti na ljestvici od najblažih do najtežih, a mogu se manifestirati i kao psihofizički simptomi. Ono što otežava prepoznavanje simptoma je da su višedimenzionalni (klimatske promjene utječu na gotovo sve). Na to utječu i društveni pritisci povezani s klimatskim promjenama.

Poglavlje 5. bavi se ranjivostima i ulogom društvenog konteksta u suočavanju s klimatskim promjenama. Poglavlje uključuje popis osoba koje su posebno ranjive i životne situacije koje stvaraju ranjivosti. Neke od tih skupina ljudi identificiraju se s klimatskom anksioznošću (npr. mladi), a neke (npr. poljoprivrednici) doživljavaju simptome povezane s tom pojavom, ali to nazivaju nečim drugim.

U šestom poglavlju postavlja se pitanje važnosti doživljavanja da je život smislen, kada se radi o klimatskoj anksioznosti (suočavanje usmjereno na značenje, egzistencijalno blagostanje). U 7. poglavlju raspravlja se o različitim emocijama, kao što su tuga, strah i krivnja, koje se mogu odnositi na klimatsku tjeskobu. Klimatskoj anksioznosti može se pristupiti i iz perspektive šoka i traume. Emocionalne vještine i vještine mentalnog zdravlja mogu pomoći u suočavanju s klimatskom anksioznošću. Izvješće također naglašava da snažne emocije mogu biti snažan resurs.

Poglavlje 8. nudi opsežan pregled različitih inicijativa i materijala za resurse koji su razvijeni u posljednjih nekoliko godina kako bi se nosili s klimatskom tjeskobom, kako na međunarodnoj razini tako i u Finskoj. Naglasak je na inicijativama trećeg sektora. Osnovni formati uključuju a) materijale za samopomoć i potporu, b) grupne aktivnosti, c) događanja i d) uzajamnu potporu. U izvješću se općenito razmatraju resursi i inicijative stvoreni u, primjerice, Australijii Ujedinjenoj Kraljevini. Uz inicijative organizacija psihologa raspravlja se i o inicijativamaorganizacija za zaštitu okoliša, ekopsihologa, umjetnika i odgojitelja u području okoliša.