Obalna područja. Alternativne politike utječu na europska obalna područja. 2000. – 2050.

U ovom su izvješću predstavljeni rezultati primjene modela EUClueScanner* za korištenje zemljišta za simulaciju dviju političkih alternativa relevantnih za integrirano upravljanje obalnim područjima u Europi. Opcije „nekontrolirano” i „održivo” uspoređene su s trećim neutralnim razvojem izvedenim iz scenarija SRES B1. Modelom se provodi prostorna rezolucija od 1 km, odnosno konfiguracija 10 razreda korištenja zemljišta, za razdoblje od 2000. do 2050. Zatim je na temelju predviđenih europskih karata uporabe zemljišta izračunan niz pokazatelja. Konkretno, rast izgrađenih područja smatra se glavnim mjerilom za procjenu pritiska na obalna područja. Naime, udio izgrađenih područja u obalnim zonama gotovo je dvostruko veći nego na cjelokupnoj kontinentalnoj površini EU-a. Prema rezultatima simulacija, čini se da će se taj trend zadržati u budućnosti. Razlika između dviju političkih alternativa može se uočiti samo za cijelu Europu i obalna područja, ali u potonjem slučaju razlika je očitija. Za cijelo područje EU-27 povećanje izgrađenih područja za nekontroliranu alternativu politici između 2000. i 2050. veće je za 7,49 postotnih bodova od povećanja u okviru alternative održivoj politici. Uzimajući u obzir samo obalna područja, kako su definirana u kontekstu ovog izvješća, povećanje naseljenosti u okviru nekontrolirane politike veće je za 7,85 postotnih bodova nego u okviru alternative održivoj politici. Obalna područja stoga su sklonija utjecaju na okoliš zbog sve većeg udjela izgrađenog zemljišta u Europi. To je još važnije ako uzmemo u obzir intrinzičnu ranjivost obalnih područja. Razlika između dviju opcija politike podrazumijeva suprotne učinke na okoliš. Stoga je u okviru nekontrolirane političke alternative veći udio izgrađenih područja izložen eroziji obale i obalnim poplavama, što dovodi do većeg rizika od potencijalne imovine (tj. socijalnih i gospodarskih gubitaka). Povećanje izgrađenog zemljišta podrazumijeva rast nepropusnih površina. To utječe na mnoga područja: kad je riječ o ciklusu vode, zadržavanje vode obično se smanjuje, a rizik od obalnih poplava potencijalno je veći. Veći pritisak može dovesti i do prekomjernog iskorištavanja prirodnih resursa (npr. nestašica vode, gubitak tla visoke vrijednosti) i povećanja onečišćenja. Razlika između dviju opcija politike nije samo kvantitativna, već se odnosi i na posljedični prostorni obrazac: to je znatno raspršenije u nekontroliranom području, čime se potencijalno povećava fragmentacija krajolika i gubitak staništa, čime se doprinosi smanjenju bioraznolikosti. Zaključno, izvješće pruža korisne informacije o budućem potencijalnom razvoju uporabe zemljišta u europskim obalnim područjima i povezanim posljedicama u pogledu ranjivosti obale. Te se informacije mogu uključiti u procjenu osjetljivosti obale na klimatske promjene kako bi se na odgovarajući način uzele u obzir razlike među drugim važnim pokretačima.