Definiranje potreba za prilagodbom, brojanje financijskih sredstava za prilagodbu i poticajnih mjera na nacionalnoj i europskoj razini

U izvješću se detaljno analizira kako se proračuni za prilagodbu prate na razini EU-a i u nacionalnim dokumentima o politikama. Posebna se pozornost posvećuje upotrebi klimatskih koeficijenata Europske komisije za kvantificiranje usmjerenosti proračunskih stavki na klimu. Iako se tom metodom nastoji pokazati važnost potrošnje u pogledu klimatskih ciljeva, naišla je na kritike jer se njome često ne razlikuju jasno posebne razlike između ciljeva prilagodbe i ublažavanja. Detaljno se raspravlja o razlikama u izradi proračuna i izazovima jasnog dodjeljivanja sredstava mjerama prilagodbe u odnosu na mjere ublažavanja te ih se kritički ispituje.

U izvješću se detaljnije opisuju poticajne aktivnosti koje se smatraju ključnima za postizanje ciljeva prilagodbe klimatskim promjenama. Tim bi se aktivnostima trebale izravno podupirati druge mjere i time dati znatan doprinos. U izvješću se razmatraju različite definicije i tumačenja poticajnih djelatnosti te njihova procjena u kontekstu taksonomije EU-a.

U završnom dijelu izvješća razmatraju se potencijalni rizici od dvostrukog računanja u sustavima za bilježenje troškova prilagodbe. Objašnjava se kako se takvi rizici mogu ublažiti poboljšanim metodama prikupljanja i obrade podataka. U izvješću se razmatra i problem neprilagođenosti, pri čemu mjere prilagodbe mogu paradoksalno povećati osjetljivost na klimatske utjecaje. U izvješću su predstavljene strategije za izbjegavanje loše prilagodbe i promicanje istinske otpornosti na klimatske promjene s pomoću fleksibilnih i prilagodljivih mjera.

Općenito, izvješće sadržava kritičku i detaljnu analizu trenutačnih praksi financiranja i provedbe mjera prilagodbe klimatskim promjenama u Europi te strateške preporuke za optimizaciju tih procesa.