Upravljanje toplinskim valovima u Europi: uspoređujući zdravstvenu politiku i prakse kako bi se bolje razumjele uloge, odgovornosti i suradnja

Kontekst

Očekivanje da će klimatske promjene dodatno pogoršati ekstremne vremenske uvjete kao što su toplinski valovi od primarne je važnosti za kreatore politika i znanstvenike. Učinkovito upravljanje ključno je za pripravnost i odgovor na takve prijetnje. Ovaj rad istražuje upravljačke strukture europskih akcijskih planova za toplinsko zdravlje i pruža uvid u ključne dionike, uloge, odgovornosti i suradnju.

Metode

Ovo je bila kvalitativna studija u dvije faze, u kojoj su istraživači nadopunili pregled dokumentacije 15 europskih nacionalnih akcijskih planova za toplinsko zdravlje (NHHAP) sa, nakon dobivanja informiranog pristanka, 68 intervjua u devet zemalja s ključnim informatorima uključenim u razvoj, provedbu i / ili evaluaciju tih NHHAP-ova. Za induktivnu analizu NHHAP-ova korištena je tematska analiza. Ta je analiza bila usmjerena na tri teme: utvrđivanje ključnih dionika, definiranje i dodjeljivanje uloga i suradnja među dionicima. Na analizu ključnih intervjua s informatorima primijenjen je iterativno izrađen kodni priručnik. Sve analize provedene su pomoću softvera za kvalitativnu analizu NVivo 10.

Rezultati

Jedan je od glavnih ciljeva većine NHAP-ova upravljanje kako bi se poduprla koordinacija mjera i suradnja među uključenim dionicima. Međutim, postoje znatne razlike između plana i prakse. Na temelju dostupnih podataka istraživači imaju malo uvida u postupak utvrđivanja dionika, ali smatraju da većina zemalja uključuje iste vrste dionika. Uloge se uglavnom definiraju i dodjeljuju u odnosu na razine upozorenja sustava za upozoravanje, zbog čega su drugi aspekti uloga i druge uloge nejasni i dvosmisleni. Suradnja je ključna za mnoge elemente NHHAP-a i uglavnom se doživljava pozitivno, iako se razmatraju poboljšanja i nove suradnje.

Zaključci

Rezultati ovog rada pokazuju potrebu za promišljenijim i strukturiranijim pristupom upravljanju u kontekstu NHHAP-ova. Međusektorski pristup utvrđivanju ključnih dionika može olakšati širu pripravnost i odgovor na toplinske valove. Trebalo bi jasnije definirati uloge i odgovornosti dionika kako bi se izbjegle nejasnoće i poboljšala učinkovita provedba. U tom smislu, istraživači u ovoj studiji identificiraju i opisuju sedam ključnih uloga i potencijalnih dionika kojima se te uloge obično dodjeljuju. Naposljetku, međusektorski pristup može biti koristan i za suradnju među dionicima, ali mogu biti korisne i formalne strukture.