Smjernice za zajedničku izradu planova prilagodbe klimatskim promjenama za ribarstvo i akvakulturu

Klimatske promjene znatno utječu na biologiju i ekologiju ribljih stokova i akvakulturnih vrsta te će u budućnosti utjecati na produktivnost unutar lanaca opskrbe morskim prehrambenim proizvodima. Izazovi se dodatno pojačavaju kada akteri u sektorima ribarstva i akvakulture imaju vrlo različite ideje i pretpostavke o klimatskim promjenama te rizicima i mogućnostima koje one podrazumijevaju. Kako bi se odgovorilo na izazove klimatskih promjena, nekoliko je zemalja izradilo nacionalne planove prilagodbe. Međutim, ribarstvo i akvakultura rijetko su uključeni u te planove, što dovodi do općeg nedostatka dokumentiranih strategija prilagodbe unutar tih sektora u većini zemalja.

U radu su predstavljene smjernice koje pružaju praktičan postupni pristup razvoju planova prilagodbe klimatskim promjenama (ZPP) za ribarstvo i akvakulturu. U njemu se navode pojedinosti o teorijskom kontekstu i pristupu za svaki korak, s obzirom na druge postojeće alate za prilagodbu, naglašavajući razlike između ribarstva i akvakulture u procesu razvoja ZPP-a.

Predloženi postupak sastoji se od tri glavne zadaće: (1) procjenu rizika i prilika; (2) utvrditi mjere prilagodbe; i 3. provesti mjere prilagodbe. Primjenjuje se pristup zajedničkog stvaranja kojim se različitim dionicima s različitim pozadinama i stajalištima omogućuje da zajednički prošire i planiraju svoje napore u pogledu prilagodbe. Smjernice su testirane i prototipirane primjenom u sedam studija slučaja ribarstva i akvakulture diljem Europe (Italija, Grčka, Mađarska, Škotska, Španjolska i dvije u sjeveroistočnom Atlantiku).

U okviru tog postupka dionici odgovarajućih studija slučaja potvrdili su svoju praktičnu primjenjivost. Smjernice se mogu prenijeti na različita zemljopisna područja i na različite razine, od pojedinačnih vrsta do razina ekosustava. Tim pristupom zajedničkog stvaranja osiguravaju se realistični i uključivi ZPP-ovi koji su u potpunosti primjenjivi na odabrani sektor i povećavaju vjerojatnost uspjeha. 

Postupak u tri koraka također je dio većeg ciklusa, uključujući provedbu, praćenje i evaluaciju, čime se ponovno stvaraju iterativne povratne petlje tijekom vremena. Raspravlja se o stečenim iskustvima te se ističu prednosti i izazovi razvoja ZPP-a. Iako su smjernice osmišljene i ispitane u sustavima ribarstva i akvakulture, pristup ZPP-a može se primijeniti i na druge sustave koji se temelje na prirodnim resursima.