Prirodna rješenja utječu na kvalitetu vode i vode; uvjeti u vodnom tijelu

Zakonodavstvo o vodama je važno. Zakoni o gospodarenju vodama u europskim zemljama potječu stoljećima i središnja su briga civilizacija kroz stoljeća i diljem našeg planeta. Međutim, globalno zatopljenje uzrokovano ljudskim djelovanjem, klimatske promjene i uništavanje okoliša uzrokovano onečišćenjem i gubitkom staništa stavili su veći naglasak na način na koji društva organiziraju upravljanje pristupom vodi ili zaštitom od vode, zajedno s interesom za pravne okvire za rješavanje sporova povezanih s vodom između ljudi, zajednica, gradova, regija i zemalja ili čak kontinenata.

U ovom su dokumentu sažeti rezultati koji se odnose na kvalitetu vode i stanje vodnih tijela iz inicijative Europske komisije o vrednovanju projekata za prirodna rješenja. U istraživačkim i inovacijskim projektima EU-a praćeni su rezultati koji se odnose na ključna područja kao što su provedba Okvirne direktive o vodama, višestruka sukladnost sa zajedničkom poljoprivrednom politikom, upravljanje slivovima, raspršeno onečišćenje i vodna tijela. Dokazi iz pregledanih projekata uokvireni su znanjem iz literature u području vodne politike kako bi se dobila što potpunija slika o najnovijim dostignućima s relevantnim prirodnim rješenjima.

Navode se kontekstualizirane informacije o razvoju politika, rezultatima istraživanja i ključnim poukama. Dobivena baza dokaza uključuje brojke i novčane vrijednosti koje pokazuju relativnu troškovnu učinkovitost prirodnih rješenja te istraživanje načina na koji se njima podupire provedba vodne politike u sljedećim područjima: (1) točkasti izvori onečišćenja, uključujući kombinirano prelijevanje kanalizacije (CSO); (2) Komunalna odvodnja i kvaliteta oborinskih voda – uključujući kontrolu gradskog raspršenog onečišćenja; (3) Poljoprivredno onečišćenje, odvodnjavanje zemljišta i erozija tla u ruralnim slivovima; (4) Hidromorfologija i obnova izmijenjenih vodnih tijela; i (5) Širi odnosi s kohezijom, regeneracijom, zdravljem i dobrobiti. 

Intervencije prirodnih rješenja u urbanim okruženjima mogu dovesti do ušteda troškova zbog smanjenih tokova oborinskih voda i izlijevanja iz organizacija civilnog društva, nadmašiti tvrdu infrastrukturu na temelju troškova i pružiti vrijedne dodatne koristi, uključujući poboljšanu kvalitetu okoliša, bolje ishode u pogledu zdravlja i dobrobiti te uključive rezultate socioekonomske obnove. Slično tome, u ruralnim zajednicama, integrirana vrednovanja prirodnih rješenja za pročišćavanje vode i upravljanje rizicima od poplava pokazuju da ona mogu nadmašiti alternative sivoj infrastrukturi, uz sličan trošak, istodobno pružajući dodatne koristi kao što su staništa divljih vrsta i mogućnosti za rekreaciju.