Prevladavanje prepreka usvajanju klimatski prihvatljivih praksi u poljoprivredi

Klimatske promjene predstavljaju dvostruki izazov za poljoprivredu jer taj sektor proizvodi emisije stakleničkih plinova i osjetljiv je na učinke klimatskih promjena. Znatni istraživački napori uloženi su u razumijevanje i razvoj učinkovitih tehnologija i praksi kojima se mogu smanjiti emisije stakleničkih plinova u tom sektoru, što dovodi do širenja niza održivih opcija. Slično tome, poljoprivreda u mnogim zemljama razvila je znatan kapacitet za primjenu niza mjera za prilagodbu učincima klimatskih promjena.

Znatni napori uloženi su u razumijevanje i razvoj tehnologija i praksi koje mogu pomoći poljoprivrednom sektoru da smanji svoje emisije stakleničkih plinova i prilagodi se učincima klimatskih promjena. Međutim, primjena tih „klimatski prihvatljivih” tehnologija i praksi i dalje je niska. U ovom se izvješću, koje se temelji na sveobuhvatnom pregledu literature, analiziraju prepreke koje mogu spriječiti poljoprivrednike da usvoje klimatski prihvatljive prakse. Postoji mnoštvo potencijalnih prepreka, od kojih su neke povezane s ograničenjima na razini poljoprivrednih gospodarstava, a druge djeluju na razini sektora ili su nastale na temelju postojećih politika. Daje se niz preporuka kako bi se pravilno utvrdile te vrste prepreka i odabrali pravi instrumenti za provedbu učinkovitih političkih rješenja. One se mogu sažeti kako slijedi:

•  Prvo, vlade bi trebale utvrditi i ukloniti postojeće prepreke prije osmišljavanja i provedbe novih mjera politike. Ranim prevladavanjem postojećih prepreka povećava se vjerojatnost da će se politikom uspješno ostvariti njezin cilj ili barem osigurati da se ne stvaraju nove prepreke. Mnoge prepreke utvrđene u literaturi povezane su s time jesu li koristi mjera privatno ili javno dobro; ako poljoprivrednici ne mogu utvrditi koristi od promjene svojih praksi, neće biti voljni donijeti mjere bez političkog imperativa. Prepreke koje proizlaze iz vrijednosti i stavova poljoprivrednika prema okolišu i klimatskim promjenama mogu zahtijevati dodatni angažman.
• Drugo, postoji mnoštvo mogućih prepreka koje mogu spriječiti poljoprivrednike da usvoje klimatski prihvatljive prakse. Iako će se njihova relativna važnost razlikovati ovisno o posebnim okolnostima, uključujući socioekonomske značajke, poljoprivredne sustave, biofizičke uvjete, postojeću infrastrukturu, propise i institucije, u ovom se izvješću ocjenjuju prepreke i određuje im se prioritet na temelju njihove snage i stupnja slaganja koji su prikupili u pregledanoj literaturi.
• Treće, postojeće politike stvaraju nekoliko utvrđenih prepreka: prvo, neusklađenim politikama usmjerenima na druge ciljeve, kao što su subvencije za sirovine osmišljene za potporu proizvodnji u marginalnim područjima; drugo, stvaranjem ljutnje i stresa među poljoprivrednicima u pogledu njihove sposobnosti da ispune propise; i treće, pogoršanjem postojećih financijskih slabosti koje oslabljuju kapacitete poljoprivrednika za prilagodbu.