Smjernice za javno zdravlje za procjenu i ublažavanje rizika od lokalno stečenih virusnih bolesti koje se prenose Aedesom u EU-u/EGP-u

Od 2021. do 2024. znatno se povećao broj slučajeva izbijanja autohtone denga groznice. Intenzivna međunarodna putovanja olakšala su uvoz virusa koji se prenose komarcima iz endemskih, tropskih i suptropskih područja, dok sekundarni, lokalni prijenos virusa iz uvezenih slučajeva uglavnom pokreću invazivne vrste komaraca iz Aedesa. Utvrđene populacije azijskog tigra komaraca (Ae.albopictus) prijavljene su u 13 zemalja Europske unije. Žuta groznica komaraca (Ae.aegypti) otkrivena je i u dijelovima Europske unije (npr. na Cipru, Kanarskim otocima (Španjolska) i Madeiri (Portugal)). Ljetni vremenski uvjeti posljednjih godina bili su povoljni za invazivno razmnožavanje komaraca u Aedesu u europskim zemljama i za umnožavanje Aedesovih virusa u vektorima. Zbog klimatskih promjena očekuje se da će razdoblja s povoljnim okolišnim uvjetima za zemljopisnu rasprostranjenost i razmnožavanje invazivnih komaraca vrste Aedes postati dulja. Toplije vrijeme također olakšava lokalni prijenos virusa od strane tih komaraca. Stoga se predviđa povećanje rizika od autohtonog izbijanja virusnih bolesti koje se prenose Aedesom u Europi. U međuvremenu, razina pripravnosti i iskustva u prevenciji i kontroli virusnih bolesti koje se prenose Aedesomrazlikuje se u europskim zemljama. Ove smjernice o javnom zdravlju pružaju informacije kojima se podupire procjena i ublažavanje rizika od lokalno stečenih virusnih bolesti koje se prenose Aedesomza stručnjake za javno zdravlje u Europskoj uniji/Europskom gospodarskom prostoru (EU/EGP).

Smjernice su izrađene nakon savjetovanja sa stručnjacima u tom području. Provedeno je savjetovanje sa stručnjacima za javno zdravstvo iz zemalja pogođenih autohtonim prijenosom virusnih bolesti koje se prenose Aedesom (tj. Francuske, Italije, Portugala i Španjolske) i iz rizičnih zemalja s različitim epidemiološkim situacijama (tj. Belgije, Njemačke i Grčke). Osim toga, u izradu smjernica bili su uključeni laboratorijski stručnjaci, medicinski entomolozi i stručnjaci ECDC-a za nove bolesti i bolesti koje se prenose vektorima, tvari ljudskog podrijetla te potpora pripravnosti i odgovoru na hitne situacije. U travnju 2024. organizirana je radionica tijekom koje su razvijena glavna načela smjernica. Nakon radionice uslijedilo je pisano savjetovanje s uključenim stručnjacima. Napredni nacrt smjernica zatim je proslijeđen nacionalnim kontaktnim točkama iz Mreže za nove bolesti i bolesti koje se prenose vektorima te Mreže za tvari ljudskog podrijetla – krv radi komentara.

Smjernice pružaju ključne informacije o virusima koji se prenose Aedesom(posebno virusu denge, virusu chikungunya i virusu Zika), načelima laboratorijske dijagnoze tih virusa i epidemiologiji virusnih bolesti koje se prenose Aedesomu Europi. Područja u kojima postoji rizik od autohtonog prijenosa komaraca u EU-u/EGP-u podijeljena su na četiri razine rizika (tj. razine od 1. do 4. i dvije podrazine za razine 2. i 3.). Područja bez utvrđenih vektora virusa koji se prenose Aedesomkategorizirana su kao 1. razina. Predložena područja na kojima su utvrđeni vektori virusa koji se prenose Aedesom(tj. postoje dokazi o prezimljavanju i razmnožavanju populacija vektora Aedesa), ali na kojima prijenos odgovarajućeg patogena koji se prenosi vektorima nije otkriven u tekućoj sezoni prijenosa, kategoriziraju se kao 2. razina. Unutar te razine utvrđene su dvije podrazine, ovisno o osjetljivosti i osjetljivosti područja. Receptivnost se određuje prisutnošću i gustoćom vektora Aedesa i drugih ekoloških i klimatskih čimbenika koji pogoduju prijenosu virusa koji se prenose Aedesom. Ranjivost je definirana priljevom zaraženih putnika i kapacitetom zdravstvenog sustava za pravodobno otkrivanje infekcija i uvođenje mjera za sprečavanje daljnjeg prijenosa. Prezentirana područja s niskom osjetljivošću i/ili ranjivošću (npr. samo lokalno utvrđeni vektori, niska gustoća vektora, nepovoljna klima, mali broj putnika iz područja 3. i 4. razine) smatraju se područjima 2.a razine, dok se područja sa srednjom do visokom osjetljivošću i ranjivošću smatraju područjima 2.b razine. Smatra se da su područja s povremenim, autohtonim prijenosom u prethodnim godinama također na toj razini rizika. Rizična područja koja su pogođena autohtonim prijenosom virusa koji se prenose Aedesomu tekućoj sezoni prijenosa kategorizirana su kao 3. razina, s dvije podrazine, ovisno o broju izbijanja/klastera i sljedivosti lanaca prijenosa. Ako je tijekom tekuće godine na tom području zabilježen najmanje jedan potvrđeni autohtoni slučaj virusne bolesti koja se prenosi Aedesom kao rezultat lokalnog i vjerojatnog prijenosa komaraca, ali se smatra da je broj slučajeva/klastera nizak i da su lanci prijenosa sljedivi, smatra se da je to područje 3.a razine. Ako se broj slučajeva/klastera smatra velikim, što uključuje golem kapacitet praćenja, područje se smatra razinom 3b. Područja endemoepidemije, u kojima autohtoni prijenos virusnih bolesti koje se prenose Aedesomne ovisi o uvozu virusa, kategorizirana su kao 4. razina.

Za svaku razinu rizika u smjernicama za javno zdravlje navode se pokretači za ponovnu procjenu, kao i relevantne mjere nadzora, prevencije, pripravnosti, odgovora i kontrole (uključujući laboratorijsku pripravnost, podizanje svijesti i izgradnju kapaciteta, višesektorsku koordinaciju i aktivnosti upravljanja vektorima). Na 1. i 2. razini javnozdravstvene mjere usmjerene su na nadzor i prevenciju, dok se na 3. i 4. razini veći naglasak stavlja na mjere odgovora i kontrole. Budući da su razine rizika definirane epidemiološkim, entomološkim i okolišnim uvjetima, u dokumentu su navedeni i pokretači za ponovnu procjenu kategorizacija. U smjernicama su navedeni i sažeti sažeci bolesti i entomološki nadzor nad virusnim bolestima koje se prenose Aedesomi njihovim vektorima, kao i objašnjenja predloženih mjera prevencije, pripravnosti, odgovora i kontrole.