Mudro trošenje novca za prilagodbu

Rasprave o financiranju prilagodbe uglavnom su se odnosile na postupak: kako bi trebalo prikupiti novac i kako bi trebalo upravljati potrošnjom za prilagodbu i pratiti je. Ovim se dokumentom nastoji vratiti fokus rasprave na sadržaj prilagodbe pitajući se kako bi izgledala „dobra prilagodba” u zemljama u razvoju. Tvrdimo da bi se sredstva u kratkoročnom razdoblju mogla najbolje iskoristiti za „meke” ili manje opipljive razvojne aktivnosti kojima se povećava sposobnost prilagodbe. Izgradnja minimalne razine kapaciteta za prilagodbu svugdje ključna je za učinkovitu, djelotvornu i pravičnu prilagodbu te donosi neposredne koristi bez obzira na buduće klimatske režime. Raspravljamo o nizu operativnih izazova u provedbi te vrste prilagodbe, uključujući preokupaciju dodatnošću, što otežava integraciju prilagodbe i razvoja, te davanje prednosti „konkretnim” i lakše vidljivim projektima prilagodbe. Ostavljamo otvorenim pitanje hoće li i na koji način režim prilagodbe koji proizlazi iz Sporazuma iz Cancuna moći donijeti mudre odluke o prilagodbi, ali naša analiza prepoznaje da je potreban daljnji institucijski razvoj.