Globalna klima 2011.-2015.

U ovom se izvješću analiziraju globalna klima 2011. – 2015., najtoplije petogodišnje razdoblje u povijesti mjerenja, i sve vidljiviji ljudski otisak na ekstremne vremenske i klimatske događaje s opasnim i skupim učincima. Rekordne temperature praćene su porastom razine mora i padom površine arktičkog leda, kontinentalnih ledenjaka i snježnog pokrivača sjeverne hemisfere. Svi ti pokazatelji klimatskih promjena potvrdili su dugoročni trend zagrijavanja uzrokovan stakleničkim plinovima. Ugljični dioksid dosegao je značajnu prekretnicu od 400 dijelova na milijun u atmosferi prvi put 2015. godine, navodi se u izvješću WMO-a koje je podneseno UN-ovoj konferenciji o klimatskim promjenama.

Najvažnije točke:

• Najtoplija dosad zabilježena godina bila je 2015., tijekom koje su temperature bile 0,76 °C (1,37 °F) iznad prosjeka za razdoblje od 1961. do 1990., nakon čega slijedi 2014. Godina 2015. također je bila prva godina u kojoj su globalne temperature bile više od 1 °C iznad predindustrijskog doba.
• Snažan događaj La Niña (2011.) i snažan El Niño (2015./2016.) utjecali su na temperature pojedinačnih godina bez promjene temeljnog trenda zagrijavanja.
• Arktički morski led nastavio je opadati. Prosječna površina arktičkog morskog leda u rujnu u razdoblju 2011.–2015. iznosila je 4,70 milijuna km2, što je 28 % manje od prosjeka za razdoblje 1981.–2010. Minimalna ljetna površina morskog leda od 3,39 milijuna km2 u 2012. bila je najniža u povijesti mjerenja.
• Tijekom satelitskog snimanja od 1993. do danas razine mora rasle su otprilike 3 mm godišnje, u usporedbi s prosječnim trendom od 1900. do 2010. (na temelju mjerača plime) od 1,7 mm godišnje.

• Mnogi pojedinačni ekstremni vremenski i klimatski događaji zabilježeni u razdoblju 2011. – 2015. postali su vjerojatniji zbog (antropogenih) klimatskih promjena uzrokovanih ljudskim djelovanjem.  U slučaju nekih ekstremno visokih temperatura, vjerojatnost se povećala za faktor deset ili više. Primjeri uključuju rekordno visoke sezonske i godišnje temperature u Sjedinjenim Američkim Državama 2012. i Australiji 2013., vruća ljeta u istočnoj Aziji i zapadnoj Europi 2013., toplinske valove u proljeće i jesen 2014. u Australiji, rekordnu godišnju toplinu u Europi 2014. i toplinski val u Argentini u prosincu 2013.