Pristupi urbanističkom planiranju, projektiranju i upravljanju za izgradnju otpornosti – pregled dokaza

Lokalne krize i izvanredne situacije utječu na gospodarsku aktivnost, oštećuju okoliš, prekidaju usluge kritične infrastrukture i izravno i neizravno utječu na zdravlje. Gradovi moraju osigurati učinkovit odgovor i oporavak od kriza. Također moraju smanjiti sadašnju i buduću izloženost opasnosti i ranjivost. Urbanističko projektiranje, upravljanje i planiranje imaju ulogu prevencije i ublažavanja rizika; stoga bi ih trebalo uključiti u lokalne strategije i planove za otpornost. U nekoliko nedavnih multilateralnih izvješća, okvira i smjernica gradovi se navode kao vodeći akteri u ublažavanju opasnosti i prilagodbi, utvrđivanju prioriteta i omogućivanju pristupa odozdo prema gore kojima se zajednice dodatno uključuju u izgradnju zdravijih, održivijih, pravednijih i otpornijih gradova (a lokalne vlasti postaju odgovornije za to).

U okviru projekta WHO-a „Zaštita okoliša i zdravlja izgradnjom urbane otpornosti” proveden je opsežan pregled literature o urbanističkom planiranju, dizajnu, upravljanju i pripravnosti u vezi s katastrofama. Prikupljena je akademska literatura objavljena u razdoblju 2015.–2021. koja se primjenjuje na gradove u europskoj regiji SZO-a te su izdvojene strategije urbanističkog planiranja utemeljene na riziku za poboljšanje otpornosti na lokalnoj razini. Uključen je i kratak odabir nedavnih međunarodnih izvješća i smjernica kao resursa za pružanje konteksta i referentnih vrijednosti.

U ovom se izvješću utvrđuju konceptualni pristupi, okviri i strategije u literaturi kako bi se gradovima pomoglo da se suoče s izazovima pripreme i sprečavanja vjerojatnosti i ozbiljnosti učinaka lokalnih ekstremnih događaja. U njemu se istražuje kako (i u kojoj mjeri) urbanističko planiranje, upravljanje i projektiranje mogu biti mehanizam za bolju pripravnost i otpornost.

Rezultati pokazuju da su objavljena istraživanja koja se temelje na jednoj vrsti opasnosti uobičajena: utvrđeno je da je oko 60 % pregledanih dokumenata specifično za određenu opasnost. U izvješću se raspravlja o nizu strategija koje su posebno relevantne za određene vrste opasnosti, pri čemu se razlikuju one koje podrazumijevaju izmjene ili projektiranje fizičke infrastrukture i one koje se odnose na upravljanje, komunikaciju i sudjelovanje javnosti. Na primjer, toplinski valovi i učinak urbanog toplinskog otoka često su povezani s gustim i nepropusnim urbanim tkaninama te zahtijevaju veću zelenu pokrivenost s pomoću prirodnih rješenja. U tom bi smislu lokalni propisi o planiranju (kao što su obvezni minimalni omjeri zelenih površina) mogli pomoći u povećanju količine zelene pokrivenosti u gradovima. To bi pak moglo biti vrlo važno za sprečavanje (ili ublažavanje učinaka) poplava u urbanim sredinama, koje se tradicionalno oslanjaju isključivo na sivu infrastrukturu, koja se možda neće moći nositi s budućim razinama predviđenima zbog klimatskih promjena. Pripravnost za potrese uključuje optimalno projektiranje otvorenih prostora u gradu koji će
djelovati kao skloništa, kao i ažurirane inventare cestovne mreže i fonda zgrada. Poboljšanje otpornosti zgrada ključno je pri suočavanju sa seizmičkim događajima i jakim vjetrovima tijekom oluja. Kad je riječ o potonjem, povećanjem znanja javnosti i svijesti o rizicima povezanima s olujama mogu se poboljšati mjere osobne pripravnosti i pripravnosti kućanstava, za koje je utvrđeno da bi mogle biti relevantne za ublažavanje učinaka i skraćivanje vremena oporavka.