Urbanističko planiranje za zdravlje – iskustva izgradnje otpornosti u 12 gradova

Hitne situacije mogu postati transformativna iskustva za gradove: priliku za ponovno promišljanje, planiranje i obnovu te zagovaranje promjena koje ih mogu učiniti zdravijima, održivijima, pravednijima i otpornijima. Povratak na „normalno” možda neće biti dovoljno dobar – umjesto toga, gradovi bi trebali nastojati izgraditi bolju budućnost gradova. U ovom su izvješću predstavljeni rezultati niza intervjua s gradovima u europskoj regiji SZO-a, čiji je cilj bio prikupiti lokalne uvide o tome kako odrediti prioritete za povećanje otpornosti i pripremu za ekološke i zdravstvene krize (ili odgovor na njih). Provedeni su razgovori s predstavnicima lokalnih vlasti uključenima u urbanističko planiranje, okoliš ili zdravstvena područja. Usredotočili su se na način na koji su gradovi pristupili urbanističkom planiranju i oblikovanju infrastrukture kao odgovoru na konkretne katastrofe, ili na preventivan način za buduće katastrofe, te na način na koji bi ti napori mogli doprinijeti zdravijoj i održivijoj budućnosti gradova.

Intervjuirano je ukupno 12 gradova u 11 zemalja u europskoj regiji SZO-a s pomoću upitnika poslanog unaprijed. Među njima su bila tri mala (< 100 000 građana), pet srednjih (100 000 – 500 000 građana) i četiri velika grada (> 500 000 građana). Od toga je 10 doživjelo barem jedan hitni događaj u posljednjem desetljeću, uključujući velike poplave, šumske požare, potrese, uragane, industrijske nesreće, nestanke struje, toplinske valove i snježne oluje. Nekoliko gradova istodobno je doživjelo više katastrofa, a taj će se trend vjerojatno nastaviti i u budućnosti. Ti su događaji prouzročili širok raspon učinaka, uključujući znatne učinke na zdravlje. Tematska analiza primijenjena je na izvatke iz intervjua kako bi se utvrdile zajedničke teme, ideje i obrasci.

Pripravnost zaizvanredna stanja ključan je element izgradnje otpornosti zdravstvenih sustava i drugih sustava te središnja sastavnica okvira za upravljanje izvanrednim situacijama. Izvadci iz intervjua stoga su analizirani s pomoću četiri različite, ali međusobno povezane faze okvira za upravljanje kriznim situacijama. To uključuje dvije faze koje se odvijaju tijekom i nakon izvanrednog stanja (odgovor i oporavak) i dvije koje će se provesti prije novih hitnih udara (ublažavanje i pripravnost).

Rezultati intervjua identificirali su neke ključne čimbenike za oporavak nakon događaja, uključujući pristup financijskim sredstvima i proračunima za nepredviđene situacije, pokrivenost osiguranjem, fleksibilnost u lokalnim lancima opskrbe i distribucije te društvenu svijest o različitim izloženostima i zdravstvenim rizicima okoline. Osim toga, u razgovorima je naveden niz čimbenika u izgradnji otpornosti koji su ključni za potpun i brz oporavak, uključujući dugoročna ulaganja u kritičnu infrastrukturu, preobrazbu gospodarskog modela kako bi se više oslanjao na održive i zelene industrije te kontrolu nad razvojnim pritiskom.