RISES-AM

Iako je snažan naglasak stavljen na ublažavanje klimatskih promjena na manje od 2 °C, zbog nedostatka međunarodnog djelovanja i kontinuiranog rasta koncentracija stakleničkih plinova važno je analizirati posljedice scenarija višeg stupnja (globalno prosječno zagrijavanje > 2 °C u odnosu na predindustrijsku razinu) za ranjiva područja. Time će se omogućiti bolja kvantifikacija učinaka i osjetljivosti povezanih s takvim klimatskim promjenama, što pokazuje da je prilagodba moguća po pristupačnoj cijeni (u usporedbi s rizikom). Nadalje, informirat će oblikovatelje politika i donositelje odluka, čime će se pridonijeti podizanju svijesti o višestrukim dimenzijama mogućih načina prilagodbe.

Obalna područja spadaju među najugroženije regije svijeta suočene s klimatskim promjenama (ugrožene podizanjem razine mora, otjecanjem u obalne nizine i obalnim olujama). Dobiveni rezultati temelje se na skupu modela koji uzimaju u obzir globalne projekcije posebno pripremljene za obalne sustave kako bi se omogućila procjena utjecaja klimatskih promjena za sadašnje razine prilagodbe.

Radna hipoteza RISES-AM-a je da se održivost obalnih zona može poboljšati usvajanjem fleksibilnog prilagodljivog puta koji identificira prijelomne točke i koristi zelene mogućnosti intervencije, održivije od tradicionalnih rješenja obalnog inženjerstva. Kako bi se postigao taj opći cilj, projektom se nastojalo:

a) razviti niz načina prilagodbe za odabrane osjetljive obalne sustave, uvodeći strategije povlačenja i smještaja te uključujući inovativna rješenja izvedena na lokalnoj razini;

b) procijeniti sinergije između tih opcija u nizu budućih scenarija, uzimajući u obzir fizičke i društveno-gospodarske sastavnice, i

c) uvesti pristup riziku u klimatsku analizu kako bi se postigla viša razina objektivnosti u procjenama i uzele u obzir nesigurnosti u pokretačima i odgovorima. To će dovesti do bolje procjene kompatibilnosti između lokalnih, regionalnih i globalnih razmjera te između kratkoročnih i dugoročnih planova.

RISES –AM – temeljio se na pristupu ugniježđene procjene na svim razinama kako bi se utvrdila ranjivost i rizik. Prvo su uspoređene svjetske regije, a glavne žarišne točke ranjivosti određene su kao funkcija obalne tipologije. Nakon toga uslijedile su poboljšane regionalne analize i lokalne procjene, uključujući uspješnost novih vrsta „zelenih” intervencija.

Najučinkovitije intervencije poslužile su kao temelj za analizu na regionalnoj razini u kojoj su razvijeni i klasificirani putovi prilagodbe u skladu s njihovim doprinosom ublažavanju klimatskih promjena. To je zatim upotrijebljeno za ponovnu procjenu poboljšane analize na globalnoj razini.

Taj je pristup bio usmjeren na poboljšano prirodno funkcioniranje „zelenih” obalnih intervencija koje će dovesti do održivijeg funkcioniranja obalnog sustava u ekstremnim klimatskim i društveno-gospodarskim scenarijima.

Rezultati RISES-AM-a izvedeni su iz konceptualnih i numeričkih modela koji se bave projekcijom utjecaja na obalne sustave i omogućuju procjenu utjecaja na klimu za sadašnje razine prilagodbe.  Deficit prilagodbe smatran je funkcijom obalnog arhetipa. Analiza na lokalnoj razini bavila se procesima koji se često ne razmatraju zajedno, kao što su erozija uzrokovana poplavama i salinizacija (npr. razine saliniteta u jednoj od naših studija slučaja delta rijeke Ebro na španjolskoj obali Sredozemnog mora). Regionalne ranjivosti procijenjene su karakterizacijom obalnih tipologija duž odabranih obalnih dionica na kojima su projicirane buduće srednje razine mora, valovi i uvjeti valova te su kombinirane s raspoloživim prostorom kako bi se utvrdile razine prilagodbe i moguće intervencije i putovi. Na globalnoj razini provedena je slična procjena u kojoj su kombinirano razmotrene poplave i erozija te je prvi put uvedeno povlačenje kao mogućnost prilagodbe. Rezultati te procjene pokazuju važnost planiranja unaprijed u svim kategorijama za smanjenje utjecaja klimatskih promjena i povratne informacije između fizičkih i društveno-gospodarskih podsustava u obalnom području. U tu su svrhu uzete u obzir intervencije koje su kombinacija a) sivih intervencija koje se temelje na krutim strukturama, b) zelenih intervencija koje se temelje na prirodnim načelima i c) mekih intervencija koje se temelje na ishrani pijeskom i prostornom planiranju. Izravni gospodarski učinci procijenjeni su na temelju dostupnosti zemljišta, dok je proveden niz analiza za izračun neizravnih učinaka (npr. pomorskim prijevozom koji je odgovoran za više od 80 % svjetske trgovine).

Koristi prilagodbe i potreba za fleksibilnošću kako bi se poboljšala održivost obalnih područja razmotrene su analizom na temelju postupka. Pokazano je kako se održivost može poboljšati osiguravanjem dodatnih taložnih volumena potpomognutih pojačanim protokom vode. Razmotrena je i uloga prirodnih staništa i funkcioniranja ekosustava u promicanju energetski prihvatljivih vrsta intervencija kako bi se prirodni mehanizmi prirasta, dobro poznati po močvarnim područjima, mogli izvoziti u druge obalne sustave.

Analizirana je i opća prikladnost nekonvencionalnih intervencija kao što su podizanje razine zemljišta (npr. Nizozemska ili Maldivi) u odnosu na pristupe koji se temelje na vegetaciji. To je omogućilo postavljanje novih pitanja koja prije nisu bila tako jasno identificirana. Na primjer, pojam vrhunskih uvjeta i odnosi li se to na pritiske koji djeluju na obalni sustav ili na kombinaciju pritisaka, stanja i odgovora. Još jedno utvrđeno pitanje jest potreba za kombiniranjem prosječnih trendova i ekstremnih događaja kako bi se pronašla najgora moguća kombinacija i procijenila ranjivost obale.