Prilagodba klimatskim promjenama

Prilagodba klimatskim promjenama

Zašto bi, s obzirom na druge izazove, trebalo razmotriti prilagodbu klimatskim promjenama? Prema Međuvladinom panelu o klimatskim promjenama (IPCC), zagrijavanje klimatskog sustava nedvosmisleno je s ljudskim aktivnostima kao dominantnim uzrokom od sredine 20. stoljeća. To se odnosi na zagrijavanje atmosfere i oceana, promjene u globalnom vodenom ciklusu, smanjenje snijega i leda, globalni porast srednje razine mora i promjene u nekim klimatskim ekstremima. Učinci globalnog zatopljenja već su vidljivi i nastavit će se to činiti još mnogo godina. Strategije prilagodbe potrebne su na svim razinama uprave: na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj, europskoj i međunarodnoj razini. Zbog različite ozbiljnosti i prirode klimatskih učinaka među regijama u Europi većina inicijativa za prilagodbu poduzet će se na regionalnoj ili lokalnoj razini. Sposobnost suočavanja i prilagodbe razlikuje se među stanovništvom, gospodarskim sektorima i regijama u Europi. Prilagodba je stoga ključna za suočavanje s trenutačnom promjenjivošću klime i neizbježnim učincima klimatskih promjena. Također će pomoći u iskorištavanju svih prilika koje se pojave.

Europskim zakonom o klimi u zakonodavstvo se unosi cilj utvrđen u europskom zelenom planu da europsko gospodarstvo i društvo do 2050. postanu klimatski neutralni. U Europskom zakonu o klimi poziva se na sljedeće mjere u području prilagodbe (članak5.):

1. Relevantne institucije Unije i države članice osiguravaju stalan napredak u jačanju kapaciteta za prilagodbu, jačanju otpornosti i smanjenju osjetljivosti na klimatske promjene u skladu s člankom 7. Pariškog sporazuma.
2. Komisija donosi strategiju Unije za prilagodbu klimatskim promjenama u skladu s Pariškim sporazumom i redovito je preispituje u kontekstu preispitivanja predviđenog u članku 6. stavku 2. točki (b) ove Uredbe.
3. Relevantne institucije Unije i države članice također osiguravaju da su politike prilagodbe u Uniji i državama članicama koherentne, da se međusobno podupiru, da pružaju posredne koristi za sektorske politike i da dosljedno rade na boljoj integraciji prilagodbe klimatskim promjenama u svim područjima politika, uključujući relevantne socioekonomske i okolišne politike i djelovanja, prema potrebi, kao i u vanjskom djelovanju Unije. Posebno se usredotočuju na najranjivije i najpogođenije stanovništvo i sektore te utvrđuju nedostatke u tom pogledu uz savjetovanje s civilnim društvom.
4. Države članice donose i provode nacionalne strategije i planove prilagodbe, uzimajući u obzir strategiju Unije za prilagodbu klimatskim promjenama iz stavka 2. ovog članka i na temelju pouzdanih analiza klimatskih promjena i osjetljivosti, procjena napretka i pokazatelja te vodeći se najboljim dostupnim i najnovijim znanstvenim dokazima. U svojim nacionalnim strategijama prilagodbe države članice uzimaju u obzir posebnu ranjivost relevantnih sektora, među ostalim poljoprivrede, vode i prehrambenih sustava, kao i sigurnost opskrbe hranom, te promiču prirodna rješenja i prilagodbu koja se temelji na ekosustavu. Države članice redovito ažuriraju strategije i uključuju povezane ažurirane informacije u izvješća koja se podnose u skladu s člankom 19. stavkom 1. Uredbe (EU) 2018/1999.
5. Komisija do 30. srpnja 2022. donosi smjernice kojima se utvrđuju zajednička načela i prakse za utvrđivanje, klasifikaciju i bonitetno upravljanje značajnim fizičkim klimatskim rizicima pri planiranju, razvoju, provedbi i praćenju projekata i programa za projekte.

U političkim smjernicama za Europsku komisiju za razdoblje 2024. 2029. predsjednica Ursula von der Leyen najavila je europski plan za prilagodbu klimatskim promjenama (ECAP) za potporu državama članicama u planiranju pripravnosti i otpornosti.

Zbog različite ozbiljnosti i prirode klimatskih učinaka među regijama u Europi većina inicijativa za prilagodbu poduzet će se na regionalnoj ili lokalnoj razini. Sposobnost suočavanja i prilagodbe razlikuje se među stanovništvom, gospodarskim sektorima i regijama u Europi. Prilagodba je stoga ključna za suočavanje s trenutačnom promjenjivošću klime i neizbježnim učincima klimatskih promjena, kao i s posebnim ranjivostima u pogledu dobi, zdravlja, mjesta boravišta, socioekonomskog statusa i drugih aspekata. Pojam „nitko ne smije biti zapostavljen” u području klimatskih promjena, koji se naziva i „pravda u prilagodbi” ili „pravedna otpornost”, stoga treba na odgovarajući način uzeti u obzir pri provedbi pravednih, transformativnih i dugoročnih politika i mjera za prilagodbu klimatskim promjenama kako bi se izbjegle loše prakse, preraspodjela rizika ili jačanje postojećih nejednakosti te izbjeglo stvaranje „pobjednika” i „gubitnika”. Pridonijet će i pravednoj raspodjeli koristi politika i mjera prilagodbe.

Izvješće EEA-e 4/2025 Socijalna pravednost u pripremi za klimatske promjene: kako samo otpornost može koristiti zajednicama diljem Europe predstavlja najnovije dostupne dokaze o pravednoj otpornosti i pruža najnovije informacije o njezinu trenutačnom statusu u politikama i planiranju na razini EU-a te na nacionalnoj i podnacionalnoj razini, kao i o prioritetima za djelovanje. U njemu se istražuje kako se rješava pitanje otpornosti i kako se ona provodi u četiri ključna sustava: izgrađeni okoliš, poljoprivreda i hrana, voda i promet. Nudi provedive smjernice za oblikovatelje politika i stručnjake, pojašnjavajući gdje bi mjere prilagodbe mogle nenamjerno pogoršati postojeće nejednakosti unutar tih sustava, uz inspirativne primjere praktičnih pristupa koji se upotrebljavaju kako bi se osiguralo da nitko ne bude zapostavljen.