Što se podrazumijeva pod neizvjesnošću?

Prilagodba klimatskim promjenama predstavlja izazov za donositelje odluka koji sada moraju odlučiti hoće li i kako prilagoditi aktivnosti, sustave i sektore, na svim geografskim razinama, klimatskim promjenama.

Nesigurnost se ne odnosi isključivo na klimatske promjene i prilagodbu. Mnoga druga znanstvena i politička područja suočena su sa širokim rasponom nesigurnosti u svojem radu. Nesigurnost je složen koncept koji se može opisati na više načina, a njezino razmatranje u potpori odlučivanju s vremenom se razvilo. Neki relevantni opisi nesigurnosti uključuju:

• Stanje nepotpunog znanja koje može biti posljedica nedostatka informacija ili neslaganja o onome što je poznato ili čak poznato. Može imati mnogo vrsta izvora, od nepreciznosti podataka do nejasno definiranih koncepata ili terminologije ili neizvjesnih projekcija ljudskog ponašanja. Nesigurnost se stoga može prikazati kvantitativnim mjerama (npr. funkcija gustoće vjerojatnosti) ili kvalitativnim izjavama (npr. odražavajući prosudbu tima stručnjaka) (IPCC AR5 2014).
• Stupanj povjerenja donositelja odluka u moguće ishode određenih odluka i/ili vjerojatnosti tih ishoda. Razlozi tog nedostatka povjerenja mogu uključivati prosudbu informacija kao nepotpunih, nejasnih, netočnih, nepouzdanih, neuvjerljivih ili potencijalno lažnih (Refsgaard et al. 2007).

Koji su glavni izvori nesigurnosti u planiranju prilagodbe?

Za potporu planiranju prilagodbe može se upotrijebiti širok raspon izvora informacija i podataka. Informacije o prošlim i predviđenim klimatskim uvjetima jedna su od nekoliko vrsta informacija koje se upotrebljavaju kao potpora planiranju prilagodbe. Druge vrste obično uključuju informacije koje proizlaze iz, na primjer: modeli procjene učinka, prethodno iskustvo u suočavanju s klimatskom varijabilnošću i promjenama, socioekonomski uvjeti, kontekst politike, tržišni kontekst (za gospodarske subjekte) i očekivanje promjena u tim kontekstima.

Sve informacije koje se odnose na buduće uvjete prirodnih i socijalnih sustava imaju neizvjesnosti kojih bi korisnici tih informacija trebali biti svjesni. Neki od glavnih izvora nesigurnosti povezanih s učincima klimatskih promjena i prilagodbom tim promjenama uključuju (EEA 2017.):

• pogreške u mjerenju koje proizlaze iz nesavršenih opservacijskih instrumenata (npr. mjerači kiše) i/ili obrade podataka (npr. algoritmi za procjenu površinske temperature na temelju satelitskih podataka);
• pogreške u agregiranju koje proizlaze iz nepotpunog vremenskog i/ili prostornog obuhvata podataka;
• Prirodna varijabilnost koja proizlazi iz nepredvidivih prirodnih procesa unutar klimatskog sustava (unutarnja klimatska varijabilnost; npr. atmosferska i oceanska varijabilnost), koji utječu na klimatski sustav (npr. buduće vulkanske erupcije) i/ili unutar klimatski osjetljivih okolišnih i društvenih sustava (npr. dinamika ekosustava);
• ograničenja modela (modela utjecaja na klimu i klimu) koja proizlaze iz ograničene razlučivosti modela (npr. otežavanje eksplicitne razlučivosti fizike oblaka), nepotpunog razumijevanja pojedinačnih komponenti Zemljinog sustava (npr. dinamički procesi ledene ploče) ili njihovih interakcija i povratnih informacija (npr. povratne informacije o ciklusu klime i ugljika) i/ili nepotpunog razumijevanja razmatranog okolišnog ili socijalnog sustava (npr. demografski razvoj u zonama rizika od poplava);
• Buduće putanje emisija (stakleničkih plinova i aerosola) određuju razmjer i stopu budućih klimatskih promjena. Buduće razine emisija ovise o demografskom, gospodarskom i tehnološkom razvoju, kao i o međunarodnim sporazumima o ublažavanju klimatskih promjena (posebno u okviru UNFCCC-a);
• Budući razvoj neklimatskih (socioekonomskih, demografskih, tehnoloških i okolišnih) čimbenika određuje kako određene klimatske promjene utječu na okoliš i društvo;
• Buduće promjene društvenih preferencija i političkih prioriteta određuju važnost koja se pridaje određenom utjecaju na klimu (npr. lokalni ili regionalni gubitak bioraznolikosti).

Zašto je važno uzeti u obzir nesigurnost u donošenju odluka?

Prilagodba klimatskim promjenama složen je metodološki izazov. Poziva pojedince da donose odluke s potencijalno vrlo dugoročnim posljedicama na temelju nepotpunog znanja i/ili neizvjesnih informacija o budućim promjenama.

Neki od razloga zašto je važno uzeti u obzir nesigurnost u donošenju odluka o prilagodbi uključuju (Street i Nilsson 2014):

• Neizvjesnost je inherentna. Razmatranje nesigurnosti bitan je element donošenja odluka jer je sastavni dio svih dokaza i svih odluka. Sastavni je dio potpornih podataka i informacija, osobito, ali ne samo onih koji se odnose na budućnost. Odgovarajućim uključivanjem povezanih nesigurnosti kao dijela dokaza omogućuje se bolje razumijevanje tih dokaza i može se povećati njihova korisnost u postupcima donošenja odluka;
• Relevantnije i pouzdanije donošenje odluka. Prepoznavanje prirode i značajki nesigurnosti te njihovo odražavanje u načinu upotrebe povezanih dokaza ključni su za donošenje informiranijih, relevantnijih i pouzdanijih odluka. Priznavanjem i razmatranjem neizvjesnosti, umjesto očekivanja lako prepoznatljivih i determinističkih ishoda, neizvjesnosti postaju lakše kontrolirati. Kao rezultat toga, postaje moguće formulirati dosljedne odluke i politike;
• Smanjiti mogućnost neprilagođenosti na najmanju moguću mjeru. Nedostatnim uključivanjem nesigurnosti povećava se vjerojatnost da će poduzete mjere biti neodgovarajuće, neprimjerene ili da će povećati ranjivost. Postoji povećana vjerojatnost loše prilagodbe kada se zanemaruju nesigurnosti u bazi znanja;
• Ignoriranje neizvjesnosti skriva rizike. Zanemarivanje nesigurnosti može ugroziti učinkovito upravljanje rizicima jer se rizici koji bi proizašli iz uključivanja nesigurnosti jednostavno zanemaruju i ne uzimaju u obzir u mjerama koje treba poduzeti.

Ostale glavne teme:

2. Kako se priopćavaju neizvjesnosti?

3. Kako uzeti u obzir neizvjesnost?