Načela i čimbenici uspjeha

Prilagodba klimatskim promjenama relativno je novo područje djelovanja lokalnih vlasti. Međutim, iskustva gradova, unutar i izvan Europe, tijekom posljednja dva desetljeća omogućuju donošenje zaključaka o načelima (tj. načinu rada) i čimbenicima uspjeha (tj. onome što funkcionira) koje treba uzeti u obzir u prilagodbi. Načela se pojavljuju kao usklađivanje prilagodbe s drugim ciljevima održivosti, uključujući smanjenje emisija stakleničkih plinova; te temeljenje razvoja prilagodljivih mjera na pouzdanim podacima i informacijama. Ključni su čimbenici uspjeha snažno prvenstvo i političko vodstvo u prilagodbi; partnerski rad s drugima u gradu i izvan njega, među ostalim i na višim razinama upravljanja; I učiti iz tuđih iskustava.

Prepoznato je da nekoliko načela u procesu politike prilagodbe pomaže u postizanju ciljeva prilagodbe i minimiziranju kompromisa s drugim programima. To su kako slijedi:

• Održivost prilagodbe. Prvo, odgovorima na prilagodbu ne bi se smjelo ugroziti ublažavanje klimatskih promjena povećanjem emisija, npr. prekomjernom upotrebom klimatizacije (vidjeti korak 5.4. za načine zajedničkog planiranja i provedbe prilagodbe i ublažavanja). Drugo, napori za prilagodbu na jednoj lokaciji ne bi trebali negativno utjecati na sposobnost prilagodbe na drugim lokacijama (npr. usmjeravanjem poplavnih voda nizvodno); stoga je važno uzeti u obzir ulogu područja koja okružuju grad u prilagodbi (vidjeti korak 2.5.). Treće, prilagodba bi u idealnom slučaju trebala doprinijeti drugim programima održivosti kao što su prijelaz na učinkovito korištenje resursa ili socijalna pravda.
• Planiranje i mjere koji se temelje na dokazima – upotrebom najnovijih istraživanja, lokalno dostupnih podataka (vidjeti korak 1.2.)i suradnjom sa znanstvenicima kako bi se uklonili nedostaci u znanju (vidjeti korak 1.6.)omogućuje se donošenje utemeljenih odluka.
• Suočavanje s prošlom/trenutačnom promjenjivošću klime i ekstremnim vremenskim uvjetima te predviđenim budućim promjenama. Rješavanje pitanja prošlih i trenutačnih klimatskih varijabilnosti i ekstremnih vremenskih uvjeta (vidjeti korak 2.1.)dobra je početna točka. Međutim, budući utjecaji na klimu mogu biti različiti te je potrebno uzeti u obzir nesigurnost povezanu s njihovom učestalošću i veličinom (vidjeti korak 2.2.). Mogućnosti prilagodbe u smislu troškovne učinkovitosti (vidjeti korak 4.2.)i višestruke koristi mogu pomoći u poduzimanju mjera unatoč nesigurnostima povezanima s budućim klimatskim projekcijama.
• Prilagođeni odgovori. Odgovore na prilagodbu trebalo bi prilagoditi određenoj lokaciji procjenom lokalnih i predviđenih klimatskih rizika i osjetljivosti (vidjeti 2. korak),ali i uzimajući u obzir poseban organizacijski ustroj (vidjeti 1.3. korak)ili dostupne resurse (vidjeti 1.4. korak i 1.5. korak). Odgovorima bi trebalo dati prednost (vidjeti korak 4.3.),na primjer ovisno o glavnim sektorima ili društvenim skupinama na koje to utječe (vidjeti korak 2.3.).
• Praćenje funkcioniranja odgovora na prilagodbu – njihove djelotvornosti, učinkovitosti, pravednosti i legitimnosti – potrebno je kako bi ih se postupno poboljšalo u skladu s razvojem dokaza (vidjeti 6. korak).

Primjeri čimbenika uspjeha u prilagodbi koji se pojavljuju uključuju sljedeće:

• Snažno vodstvo i prvenstvo u prilagodbi. Politička uključenost i angažman lokalnog čelnika ključni su za povećanje položaja prilagodbe na popisu lokalnih prioriteta. Osiguravanje političke predanosti može se postići, primjerice, pridruživanjem Sporazumu gradonačelnika za klimu i energiju ili drugim inicijativama za prilagodbu klimatskim promjenama (vidjeti korak 1.1.)
• Suradnja. Međuresornasuradnja unutar lokalnog tijela, suradnja s dionicima kao što su lokalna poduzeća, nevladine organizacije, istraživački instituti (vidjeti korak 1.6.)i uključivanje građana odgovarajućom komunikacijom (vidjeti korak 1.7.)pomažu u podizanju svijesti o prilagodbi i prihvaćanju planiranih odgovora, osiguravanju sudjelovanja među važnim interesnim skupinama, mobilizaciji resursa i pristupu relevantnim podacima i informacijama.
• Učiti od drugih. Razmjena iskustava s drugim gradovima umrežavanjem ili sudjelovanjem u projektima koje financira EU (npr. u okviru programa Interreg) omogućuje učenje od drugih o tome što funkcionira, a što ne u prilagodbi. Osim toga, stranice Climate-ADAPT uključuju brojne studije slučaja urbane prilagodbe, kao i knjižnicu resursa Sporazuma gradonačelnika (pretraživanje prema vrsti resursa – studija slučaja).