Višedimenzionalni pristupi zaštiti materijalne kulturne baštine

Kulturna baština, koja obuhvaća sve od arheoloških nalazišta i povijesnih zgrada do tradicionalnih praksi i jezika, pod sve je većom prijetnjom klimatskih promjena. Ključni utjecaji na klimu mogu se sažeti kako slijedi:

• Porast razine mora: Obalna arheološka nalazišta, povijesne zgrade i podvodna kulturna baština izloženi su riziku od poplave i erozije. Porast razine mora također može salinizirati obalna tla, oštetiti temelje i ubrzati propadanje materijala.

• Ekstremni vremenski događaji: Povećana učestalost i intenzitet oluja, poplava i suša mogu uzrokovati fizičku štetu na lokalitetima kulturne baštine. Vjetrovite oluje mogu srušiti strukture, poplave mogu uzrokovati oštećenja vode i rast plijesni, a suše mogu dovesti do pucanja i nestabilnosti u strukturama.
• Promjene temperature i oborina: Rastuće temperature mogu ubrzati propadanje materijala kao što su boje, drvo i tekstil. Promjene u obrascima oborina mogu dovesti do povećane erozije, klizišta i dezertifikacije, što sve može naštetiti lokalitetima kulturne baštine. Visoka vlažnost potiče rast plijesni, što može promijeniti boju i oštetiti umjetnička djela. Niska vlažnost može učiniti boju krhkom i sklonom pucanju. Topljiva sol i odmrzavanje dva su značajna meteorološka čimbenika koji pridonose pogoršanju nasljeđa kamenjara.
• Povećano UV zračenje: Prekomjerno izlaganje UV zrakama može uzrokovati blijedenje i gubitak boje u pigmentima.  Organski materijali kao što su platno i drvo mogu s vremenom postati krhki i degradirani. Može ubrzati propadanje materijala poput kamena i metala, uzrokujući diskoloraciju, površinsku eroziju i slabljenje strukture.
• Zakiseljavanje oceana: Taj proces slabi školjke i kosture morskih organizama, što utječe na podvodnu kulturnu baštinu poput brodoloma i potopljenih naselja.

Ti učinci mogu imati razorne posljedice, što dovodi do:

• Gubitak nezamjenjive kulturne baštine: Uništenje arheoloških nalazišta, povijesnih građevina i svetih mjesta.
• gubitak kulturnog identiteta: Poremećaj tradicionalnih praksi i sustava znanja koji definiraju kulturnu baštinu zajednice.
• Gospodarski gubici: Šteta na lokalitetima kulturne baštine može negativno utjecati na turizam i lokalna gospodarstva.

Međutim, klimatske promjene također predstavljaju nove mogućnosti, kao što je otkriće prethodno skrivenih arheoloških nalazišta, otkrivenih topljenjem ledenjaka. Međutim, klimatske promjene također predstavljaju nove mogućnosti, kao što je otkriće prethodno skrivenih arheoloških nalazišta, otkrivenih topljenjem ledenjaka. Nadalje, potreba za prilagodbom kulturne baštine klimatskim promjenama mogla bi biti prilika za poticanje ulaganja u nove oblike zaštite, obnove i iskorištavanja kulturne baštine kako bi se osiguralo očuvanje osjetljivih resursa za buduće generacije. 

Prilagodba materijalne kulturne baštine još uvijek je na početku. Utvrđeno je samo nekoliko posebnih mjera za zaštitu kulturnih dobara od klimatskih promjena:

1. Poboljšani sustavi kontrole klime:

• Ulaganje u sustave grijanja, ventilacije i klimatizacije: Nadogradnja na energetski učinkovite sustave grijanja, ventilacije i klimatizacije (HVAC) može održavati dosljedne razine temperature i vlažnosti kako bi se smanjio stres na umjetničkim djelima.
• Praćenje i prikupljanje podataka: Implementacija sustava za praćenje temperature, vlažnosti i razine UV zračenja u stvarnom vremenu omogućuje brzu prilagodbu i rano otkrivanje potencijalnih problema.
• Pasivne tehnike kontrole klime: Istraživanje pasivnih strategija kao što su prirodna ventilacija, sjenčanje i uređenje okoliša (aktivnost koja mijenja vidljive značajke zemljišta) može dopuniti mehaničke sustave i smanjiti potrošnju energije.

2. Tehnike preventivnog očuvanja:

• Korištenje UV-filtrirajućih staklenih i prozorskih tretmana: Instaliranje UV-filtracijskog stakla u kućišta zaslona i korištenje UV-zaštitnih tretmana prozora može značajno smanjiti oštećenje svjetla na umjetničkim djelima.
• Poboljšani materijali za skladištenje: Korištenje arhivsko-kvalitetnih materijala za pohranu koji su bez kiseline i otporni na rast plijesni može pomoći u očuvanju umjetničkih djela na dulja razdoblja.
• Upravljanje štetnim organizmima: Provedba programa integrirane zaštite bilja (IPM) koji minimiziraju upotrebu kemikalija i daju prednost preventivnim mjerama kao što su sanitarne tehnike i tehnike isključivanja.
• Redovite procjene očuvanja: planiranje redovitih inspekcijskih pregleda i procjena očuvanja koje provode kvalificirani stručnjaci kako bi se pravodobno utvrdili mogući problemi i provelo preventivno liječenje.

Nadalje, kulturna baština može se očuvati prilagodbom planova pripravnosti na katastrofe (vidjeti opciju prilagodbe Krize te sustavi i planovi za upravljanje katastrofama) i premještanjem ranjivih umjetničkih djela (vidjeti opciju prilagodbe Retreat iz visokorizičnih područja).

Uključivanje dionika, uključujući lokalne zajednice, autohtone narode, stručnjake za baštinu i oblikovatelje politika, ključno je za uspješnu prilagodbu.

S jedne strane, osiguravanje financijskih sredstava za obnovu kulturne baštine složen je zadatak, a sudjelovanje dionika ima ključnu ulogu u njezinu uspjehu.  Uključivanjem dionika, uključujući lokalne zajednice, vlade, privatne donatore i kulturne organizacije, potiče se osjećaj zajedničkog vlasništva i odgovornosti za lokalitet baštine. Time se može proširiti osnova za financiranje iskorištavanjem različitih izvora financijske potpore. Osim toga, dionici se mogu zalagati za projekt, podizanje javne svijesti i stvaranje entuzijazma za obnovu. Ovaj zajednički napor može privući pozornost potencijalnih ulagača, pokazujući vrijednost projekta i potencijalni pozitivan utjecaj na zajednicu.

S druge strane, postizanje javnog prihvaćanja zatvaranja lokaliteta kulturne baštine za obnovu zahtijeva višedimenzionalni pristup, a sudjelovanje dionika ključno je za taj proces. Suradnjom s lokalnim zajednicama, skupinama baštine i zainteresiranim pojedincima voditelji projekata mogu potaknuti razumijevanje i izgraditi osjećaj zajedničke svrhe. Otvorena komunikacija o nužnosti zatvaranja, posebnim ciljevima obnove i predviđenom vremenskom okviru može ublažiti zabrinutosti i stvoriti buy-in. Sudjelovanje dionika omogućuje i uključivanje različitih perspektiva u plan obnove, što bi moglo dovesti do rješenja kojima se poremećaji svode na najmanju moguću mjeru ili nudi alternativni pristup lokaciji tijekom zatvaranja. Tim suradničkim pristupom potiču se povjerenje i transparentnost, što dovodi do poticajnijeg i prihvatljivijeg okruženja za potrebno razdoblje zatvaranja.

Nekoliko čimbenika može utjecati na uspjeh strategija prilagodbe:

• Financijska sredstva: Od ključne je važnosti osigurati odgovarajuća financijska sredstva za mjere prilagodbe.
• Tehničko stručno znanje: Potrebno je stručno znanje o tehnikama očuvanja, znanosti o klimi i upravljanju rizicima.
• Zajednički dokup: Javna potpora i potpora zajednice planovima prilagodbe ključna je za dugoročni uspjeh.

Osim toga, razvoj i razmjena znanja o novim metodama očuvanja od ključne su važnosti. Ključni čimbenici su:

• Istraživanje i razvoj: Podupiranje istraživanja i razvoja novih metoda očuvanja i materijala prilagođenih rješavanju prijetnji povezanih s klimom.
• Razmjena najboljih praksi: Promicanje razmjene znanja i suradnje među stručnjacima za očuvanje radi razmjene najboljih praksi i razvoja inovativnih rješenja.
• Ulaganje u digitalno očuvanje: Ulaganje u digitalne tehnologije očuvanja radi stvaranja digitalnih kopija umjetničkih djela visoke razlučivosti kao sigurnosne kopije i u obrazovne svrhe.

Provedba mjera prilagodbe za kulturnu baštinu uključivat će dodatne troškove, uključujući:

• Procjene rizika: Provođenje evaluacija kako bi se razumjele konkretne prijetnje kulturnoj baštini u različitim klimatskim scenarijima.
• Aktivnosti očuvanja/restauracije: Rješavanje problema povećane učestalosti i ozbiljnosti štete uzrokovane klimatskim promjenama u usporedbi s povijesnim uvjetima.
• Nove tehnike očuvanja: Nadogradnja infrastrukture upotrebom novih materijala i provedba preventivnih mjera za ublažavanje klimatskih učinaka.
• Izgradnja kapaciteta: Organiziranje programa osposobljavanja i radionica kako bi zajednice i stručnjaci stekli vještine potrebne za učinkovitu prilagodbu.
• Kampanje za podizanje svijesti javnosti: Edukacija javnosti o rizicima klimatskih promjena za kulturnu baštinu i važnosti strategija prilagodbe.
• Programi praćenja: Uspostava sustava za praćenje i procjenu učinkovitosti rješenja za prilagodbu tijekom vremena.

Koristi prilagodbe kulturne baštine znatno nadmašuju povezane troškove. Kulturna baština utjelovljuje značajnu kulturnu, povijesnu i gospodarsku vrijednost, zbog čega je njezino očuvanje od ključne važnosti. Zaštita kulturne baštine ne samo da jača identitet zajednice, već i jača turizam i potiče lokalna gospodarstva. Nadalje, očuvanje tradicionalnog znanja, kao što su prakse u upravljanju resursima i pripravnosti na katastrofe, može imati ključnu ulogu u podupiranju napora za prilagodbu u drugim sektorima, pružanju praktičnih rješenja i poticanju otpornosti.

Postoje brojni ugovori, direktive i strategije na europskoj i globalnoj razini čiji je cilj zaštita kulturne baštine.

U članku 3. stavku 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) navodi se da Unija osigurava očuvanje i unapređenje europske kulturne baštine. U članku 167. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) uloga EU-a definirana je kao poticanje suradnje među državama članicama radi potpore zaštiti kulturne baštine od europskog značaja.

U Direktivi EU-a o poplavama prepoznaje se važnost kulturne baštine u upravljanju rizicima od poplava. To nadilazi samo zaštitu ljudi i imovine od poplava. Direktivom se od država članica zahtijeva da procijene rizike od poplava te se njome osigurava da lokaliteti kulturne baštine budu uključeni u tu evaluaciju. Time se omogućuje razvoj planova upravljanja poplavnim rizicima u kojima se razmatraju preventivne mjere i protokoli za odgovor na hitne situacije posebno za te vrijedne povijesne i kulturne znamenitosti.

U Strategiji EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama prepoznaje se potreba za zaštitom i očuvanjem kulturne baštine s obzirom na učinke klimatskih promjena, kao što su poplave, oluje i porast razine mora. Uzimajući to u obzir kao dobru praksu, potrebno je uključiti kulturnu baštinu u nacionalne i regionalne strategije i planove prilagodbe, kao što je trenutačno predviđeno na Cipru i u Slovačkoj.

Strateški okvir EU-a za kulturnu baštinu uključuje i: 

•  Nova europska agenda za kulturu (2018.): zaštita i promicanje europske kulturne baštine kao zajedničkog resursa jedan je od strateških ciljeva. 

• Plan rada Europskog vijeća za kulturu za razdoblje 2023. 2026. s konkretnim mjerama, uključujući zaštitu kulturne baštine od prirodnih katastrofa i katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem.

Na globalnoj razini države stranke Konvencije o svjetskoj baštini trebale bi slijediti mjere koje je utvrdio Odbor za svjetsku baštinu kako bi se prilagodile klimatskim promjenama i ublažile njihove posljedice. Na primjer, države stranke mogu iskoristiti mogućnosti predstavljene u „Programu rada iz Nairobija o učincima, ranjivosti i prilagodbi klimatskim promjenama” u okviru UNFCCC-a i drugim tekućim procesima za rješavanje pitanja prilagodbe klimatskim promjenama na lokalitetima svjetske baštine.

Vremenski okvir za provedbu strategija prilagodbe razlikovat će se ovisno o složenosti projekta, dostupnosti resursa i razini uključenosti dionika. Međutim, ključno je što prije započeti s naporima za prilagodbu.

Učinkovita prilagodba proces je koji je u tijeku. Klimatske promjene dinamična su pojava te je stoga potrebno redovito preispitivati i ažurirati strategije prilagodbe. Od ključne je važnosti dugoročno praćenje utjecaja klimatskih promjena i lokaliteta kulturne baštine.