Vremenski derivati kao alat za upravljanje rizicima

Vremenski derivati su financijski instrumenti koje organizacije ili pojedinci mogu koristiti kao dio strategija upravljanja rizicima kako bi se zaštitili od rizika uzrokovanih neočekivanim vremenskim promjenama. Ti alati funkcioniraju kao ugovori u kojima jedna strana (ulagač) pristaje platiti drugoj strani (kupcu) ako se dogode određeni vremenski uvjeti, kao što je unaprijed određena količina kiše ili temperature. U zamjenu za ovo obećanje, investitor dobiva plaćanje unaprijed. Izvedeni vremenski uvjeti temelje se na određenom pokretaču „vremena” (npr. dani stupnja grijanja), a ne na dokazu gubitka (npr. temperatura iznad određenog praga i razdoblja) te ih je stoga jednostavnije (i jeftinije) primijeniti nego druge alternativne opcije.

Na primjer, poljoprivrednici mogu koristiti vremenske derivate za zaštitu od loše žetve uzrokovane npr. nedostatkom kiše tijekom razdoblja rasta ili prekomjernom kišom tijekom žetve. Poljoprivrednik koji uzgaja breskve u srednjoj Europi oslanja se na to da temperatura nikada neće pasti ispod određene temperature (5 °C) tijekom cvatnje stabala osjetljivih na mraz. Što je veća temperatura ispod 5 °C, to je niža žetva. Taj poljoprivrednik može prenijeti svoj poslovni rizik na banku sklapanjem odgovarajuće vremenske izvedenice s bankom. Ugovor bi se mogao osmisliti tako da se za svaki dan u travnju i svibnju (mjeseci u kojima cvjetaju stabla breskve osjetljiva na mraz) pri kojima temperatura izmjerena najbližom meteorološkom stanicom padne ispod 5 °C poljoprivredniku nadoknadi određeni iznos. Da li plaća premiju opcije za ovaj ugovor ili ima obvezu plaćanja banci kada je temperatura iznad pet stupnjeva Celzija, ovisi o tome koji je određeni instrument zaštite odabran.

Vremenski derivati su slični osiguranju, ali funkcioniraju drugačije. Osiguranje pokriva niske vjerojatnosti, katastrofalne vremenske događaje kao što su uragani, potresi i tornada. S druge strane, derivati pokrivaju događaje veće vjerojatnosti kao što je sušilica od očekivanog ljeta. Vremenski derivati trenutačno se znatno manje upotrebljavaju od sustava osiguranja u EU-u. Međutim, smatraju se učinkovitim instrumentima za upravljanje rizikom povezanim s promjenjivošću vremenskih uvjeta u današnjoj klimi. One bi u budućnosti mogle postati još privlačnije jer se očekuje da će klimatske promjene povećati i promjenjivost vremenskih uvjeta i učestalost ekstremnih vremenskih uvjeta.

Prakse poslovnog upravljanja naravno uključuju strategije diversifikacije rizika, a vremenske izvedenice već se primjenjuju u poljoprivrednom sektoru. S obzirom na sve veću važnost rizika povezanih s klimom, poduzeća bi trebala razmotriti upotrebu vremenskih derivata prilagođenih njihovoj specifičnoj industriji. To je važno jer ti rizici mogu uzrokovati štetu na fizičkoj imovini i poremetiti poslovanje. Istodobno bi trebalo proširiti raznolikost dostupnih vremenskih izvedenica kako bi se obuhvatio širi raspon gospodarskih djelatnosti koje su sve izloženije rizicima povezanima s klimom.

Sudjelovanje dionika obično nema posebnu ulogu u oblikovanju i uporabi vremenskih derivata.

Vremenski derivati jedinstveni su za transakcije svakog sudionika, što znači da njihova prikladnost uvelike ovisi o vrsti poslovanja. Uporaba vremenskih derivata u EU-u trenutačno je ograničena i nema mnogo dostupnih podataka o njihovoj učinkovitosti. Iako postoje određene informacije o njihovu uspjehu i izazovima, one su često nepotpune i nedostaje im detaljna analiza.

Općenito, vremenske izvedenice koriste se za pokrivanje niskorizičnih događaja visoke vjerojatnosti, dok se vremensko osiguranje obično bavi visokorizičnim događajima niske vjerojatnosti putem visoko prilagođenih politika. Iako se vremenske izvedenice često smatraju jeftinim alatom, također se smatraju visokorizičnom opcijom.

Direktivom EU-a Solventnost II (2009/138/EZ) utvrđuju se pravila za sektor osiguranja u EU-u. Uključuje i način na koji bi osiguravajuća društva trebala upotrebljavati izvedenice i iznos kapitala koji moraju držati kako bi se rizik od stečaja sveo na najmanju moguću mjeru. Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (EIOPA) u svojem je mišljenju o održivosti u okviru Direktive Solventnost II predložilo da bi industrija osiguranja pri procjeni imovine, obveza, ulaganja, praksi pokroviteljstva i kapitalnih zahtjeva trebala posvetiti više pozornosti utjecaju klimatskih promjena. EIOPA napominje i da Direktiva Solventnost II ne sprečava osiguravatelje da razmotre klimatske rizike, ali priznaje da se dugoročni učinci klimatskih promjena ne mogu u potpunosti obuhvatiti unutar jednogodišnjeg vremenskog okvira koji se upotrebljava u kapitalnim zahtjevima iz Direktive Solventnost II. Osim toga, Uredbom o infrastrukturi europskog tržišta (EMIR) uređuju se OTC izvedenice u Europi. Uključuje zahtjeve za izvješćivanje o ugovorima o izvedenicama i za provedbu standarda upravljanja rizicima. Uključuje pravila za izvješćivanje o ugovorima o izvedenicama i upravljanje rizicima, s ciljem smanjenja mogućnosti kolapsa financijskog sustava utvrđivanjem zajedničkih standarda za središnje druge ugovorne strane i trgovinske repozitorije. Treba napomenuti da se EMIR ne bavi posebno klimatskim promjenama.

Razvoj derivatnog proizvoda obično traje nekoliko mjeseci. Nakon potpisivanja ugovora, ugovor stupa na snagu odmah.

Kao nova kategorija financijskih instrumenata, vremenske izvedenice su još uvijek u fazi razvoja. Kada se koriste, obično ostaju na snazi tijekom trajanja navedenog u ugovoru između osiguravatelja i osiguranika.