Klizišta

Izravni i neizravni učinci klizišta na zdravlje

Zdravstvena pitanja

Odroni se odnose na niz različitih opasnosti koje uključuju pomicanje tla, uključujući blato, odron stijena ili odron. Često se javljaju zajedno s drugim opasnostima, kao što su poplave, a najčešće su u planinskim područjima. Klizišta mogu uzrokovati različite izravne učinke na zdravlje, uključujući smrtne slučajeve, ozljede (npr. slomljene kosti, unutarnje ozljede, traume glave) i teški mentalni stres kada se svjedoči uništenju i smrti (npr. psihološki stres, tjeskoba, depresija, posttraumatski stresni poremećaj (PTSP)) (Kennedy et al., 2015.). Ozbiljnost učinka barem je djelomično potaknuta brzinom klizišta, koja ljude iznenađuje i ostavlja malo vremena za upozoravanje i aktivaciju hitnih postupaka (Petrucci, 2022.).

Klizišta također imaju neizravan učinak na ljudsko zdravlje. Poremećaji u infrastrukturi, zdravstvenim ustanovama i prometnim mrežama mogu ometati napore za odgovor na hitne situacije, smanjiti dostupnost zdravstvene skrbi i odgoditi liječenje, što pogoršava zdravstvene probleme (Kennedy i dr., 2015.). Nadalje, poremećena infrastruktura, uključujući sanitarne i vodoopskrbne sustave, kao i ekološki učinci mogu smanjiti kvalitetu vode i uzrokovati infekcije ako ljudi dođu u dodir s kontaminiranom vodom, zemljom ili hranom. Društveno-gospodarske posljedice, kao što su raseljavanje nakon klizišta i gubitak posla, imovine i sredstava za život, mogu dodatno dovesti do dugoročnih učinaka na mentalno zdravlje (Kennedy i dr., 2015.). Djelatnici za oporavak i volonteri uključeni u aktivnosti čišćenja od klizišta posebno su izloženi zdravstvenim rizicima, uključujući bolesti, ozljede i smrt.

Uočeni učinci

U razdoblju 1995. – 2014. u 27 zemalja[1] u europskoj regiji zabilježeno je 1370 smrtnih slučajeva i 784 ozljede u 476 smrtonosnih klizišta (Haque et al., 2016.). Kada je utvrđen uzrok klizišta, to je najčešće bilo zbog ekstremnih vremenskih uvjeta, kao što su obilne kiše i poplave. U nekim drugim slučajevima klizišta su uzrokovana rudarstvom, industrijskim aktivnostima ili potresima (Haque et al., 2016.). Općenito, ljudi koji žive u planinskim područjima, kao što su Alpe ili planinska područja u Turskoj, najviše su pogođeni odronima tla, ali i drugi čimbenici, kao što su svojstva tla, pokrov zemljišta i protok vode, utječu na vjerojatnost odrona tla. Između 1995. i 2014. zabilježen je trend porasta klizišta, koji je bio najizraženiji između 2008. i 2014. U nekim zemljama, kao što su Italija i Turska, u kojima je zabilježeno 43 % svih smrtonosnih klizišta, u drugoj polovini razdoblja od 1995. do 2014., a posebno u posljednjih pet godina, zabilježeno je mnogo više klizišta, uglavnom uzrokovanih prirodnim pojavama kao što su obilne kiše i poplave (Haque et al., 2016.). Dostupne su vrlo ograničene kvantitativne informacije o učincima klizišta na zdravlje, osim smrtnih slučajeva ili ozljeda, i gotovo da nema podataka o psihosocijalnim učincima klizišta na mentalno zdravlje u Europi (Kennedy i dr., 2015.).

Predviđeni učinci

Očekuje se da će se zbog klimatskih promjena učestalost i razmjer odrona tla nastaviti povećavati, posebno u alpskim regijama i uglavnom zbog povećanja ekstremnih padalina (Haque et al., 2016.; Auflič i dr., 2023.). Međutim, dosljedno razumijevanje budućih učinaka klimatskih promjena na klizišta i njihovih učinaka na zdravlje u Europi nejasno je zbog složenosti mnogih različitih mehanizama i okolišnih čimbenika (Olsson i dr., 2019.). Na primjer, česta pojava obilnih padalina i poplava vjerojatno će izazvati više klizišta. U visokim planinskim lancima zagrijavanje također može dovesti do topljenja vječnog leda i povezanih klizišta. S druge strane, u planinama nižeg dometa u kojima zagrijavanje smanjuje broj ciklusa smrzavanja i odmrzavanja, što dovodi do vremenskih uvjeta koji potiču odrone, očekuje se da će se odroni tla povezani sa odronima smanjiti (Nissen i dr., 2023.). Nadalje, povećanje broja klizišta ne bi nužno dovelo do proporcionalnog povećanja učinaka na zdravlje. Posljedični učinci na zdravlje ovise i o razmjeru klizišta i broju ugroženih osoba (Franceschini i dr., 2022.), što je potaknuto promjenama u pokrovu zemljišta, gustoći naseljenosti i raspodjeli stanovništva (Casagli i dr., 2017.). U projektu SAFELAND o riziku od odrona tla u Europi koji je financirao EU procijenjeno je, na primjer, da će ugroženo stanovništvo do 2090. porasti za 15 % u odnosu na 2010. (bez obzira na ukupno smanjenje broja stanovnika), dok će samo dodatnih 1,5 % područja biti izloženo odronima tla (uglavnom zbog promjena u obrascima oborina) (Jaedicke et al., 2011.).

Odgovori Policy

Nadzor prije klizišta, uključujući utvrđivanje zona rizika, praćenje i sustave ranog upozoravanja, može spriječiti gubitak života, imovine i sredstava za život. Zone rizika od klizišta utvrđene su diljem Europe na europskoj karti osjetljivosti na klizišta (ELSUS v2). U okviru projekta GIMS financiranog sredstvima EU-a razvijen je napredan, jeftin sustav za praćenje klizišta i slijeganja tla kojim se može otkriti kada su brežuljci pripremljeni za klizanje i pružiti rane naznake brzog i katastrofalnog kretanja. Norveška i Italija imaju nacionalne sustave ranog upozoravanja za klizišta, dok u Italiji nekoliko regionalnih vlada također upravlja sustavima ranog upozoravanja (Guzzetti et al., 2020.).

Neposrednim mjerama nakon klizišta, kao što su izdavanje ranih upozorenja i aktiviranje službi za potragu i spašavanje te pružanje prve pomoći ozlijeđenima (često dio postojećih planova za katastrofe), mogu se znatno smanjiti učinci klizišta na zdravlje. Državna potpora nakon prisilnog raseljavanja zbog događaja kao što su odroni tla također može smanjiti dugoročne učinke na mentalno zdravlje (Baseler i Hennig, 2023.).

Na razini EU-a nijedna posebna politika ne odgovara isključivo na klizišta. Međutim, klizišta se spominju, često kao dio popisa opasnosti, u nekoliko zakonodavnih dokumenata kao što je Uredba o zajedničkim odredbama kojom se uređuje osam fondova EU-a. Konkretno, klizišta se ne spominju u Strategiji EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama).

[1] Dok su klizišta prijavljena u 37 zemalja u europskoj regiji između 1995. i 2014., samo 27 prijavljenih žrtava, tj. Turska, Italija, Portugal, Rusija, Gruzija, Švicarska, Bugarska, Španjolska, Austrija, Norveška, Rumunjska, Francuska, Bosna, Njemačka, Slovenija, Armenija Azerbajdžan, Engleska, Grčka, Srbija, Makedonija, Island, Ukrajina, Andora, Irska, Poljska, Švedska, Lihtenštajn, Belgija, Moldova

Upućivanja