Vektorske bolesti

Climate Suitability for the transmission of Dengue – Change in the vectorial capacity for the transmission of dengue from the 1950-1959 baseline, by vector (Klimatska prikladnost za prijenos denga – promjena vektorskog kapaciteta za prijenos denga u odnosu na polaznu vrijednost od 1950. do 1959.) .
_{Izvor: Watts, N. i dr., 2021.
Napomena: Podaci se odnose na europsku regiju Svjetske zdravstvene organizacije}

Zdravstvena pitanja

Klimatski uvjeti (temperatura, vlažnost i razine oborina) ograničavaju zemljopisnu i sezonsku rasprostranjenost zaraznih bolesti, a vrijeme utječe na vrijeme i intenzitet izbijanja bolesti. Vektori koji prenose bolesti od posebne važnosti za Europu su Aedes albopictus komarci (vektor za chikungunya, dengue i dirofilariasis), Aedes aegypti komarci (vektor za chikungunya, dengue, žutu groznicu i zika), Culex komarci (vektor za groznicu zapadnog Nila), Phlebotomus pješčane muhe (vektor za leishmaniasis) i Ixodes ricinus krpelji (vektor za lajmsku boreliozu i encefalitis koji se prenosi krpeljima). Osim klimatskih čimbenika, na regionalne rizike od bolesti utječu i čimbenici kao što su upotreba zemljišta, kontrola vektora, ljudsko ponašanje, globalna trgovina i putovanja te kapaciteti za javno zdravlje.

Uočeni učinci

Toplije temperature omogućile su mnogim prijenosnicima bolesti da prošire svoju distribuciju prema sjeveru i na veće nadmorske visine u Europi. U južnoj i jugoistočnoj Europi posljednjih su se godina (uglavnom od 2010.) pojavile lokalno prenesene epidemije denga groznice, chikungunye, groznice zapadnog Nila, pa čak i malarije. Poboljšana klimatska prikladnost za vektore bolesti pridonijela je tim izbijanjima.

Denga uglavnom dovodi do febrilne bolesti, ali teški oblici uključuju hemoragijsku groznicu i smrt. Lokalno prenosivi slučajevi denga groznice u kontinentalnoj Europi gdje je prisutan A. albopictus i dalje se javljaju u većoj frekvenciji. Do 2010. u Europi nije bilo autohtonog prijenosa denga groznice od izbijanja epidemije 1927/28 u Grčkoj 82 godine prije. Prva izvješća o lokalno ugovorenim slučajevima denga groznice u posljednje vrijeme zabilježena su u Hrvatskoj i Francuskoj 2010. godine. Otada su zabilježena sporadična izbijanja bolesti 2013., 2014., 2015., 2018., 2019. i 2020. u Francuskoj, Španjolskoj i Italiji. Jedna hipoteza o tome zašto se čini da se učestalost tih izbijanja povećava jest da su klimatske promjene u južnoj Europi poboljšale klimatsku prikladnost za A. albopictus. Iako je prosječna prikladnost za denga groznicu u Europi ostala niska, 2018. bila je najpogodnija godina dosad zabilježena za obje vektorske vrste u toj regiji, uz promjenu od 25 % za A. aegypti i 60 % za A. albopictus u odnosu na polaznu vrijednost iz 1950-ih. Trendovi povećanja vidljivi su u svim državama članicama EU-a.

Encefalitis koji se prenosi krpeljima (TBE) i lajmska borelioza (Lymeova bolest) dvije su najvažnije bolesti koje se prenose krpeljima u Europi, a primarno ih prenosi Ixodes ricinus. Nekoliko europskih zemalja izvijestilo je da je Ixodes ricinus migrirao na sjever i na veće nadmorske visine. Lyme ima prijavljenu incidenciju od oko 65 000 slučajeva godišnje u EU-u godišnje. Prosječno godišnje izvješćivanje o slučajevima TBE-a povećalo se za otprilike 400 % u europskim endemskim područjima u posljednjih 30 godina, iako je to gotovo sigurno rezultat robusnijih metoda otkrivanja i dijagnosticiranja. Visoka učestalost obje bolesti povezana je s blagim zimama i toplim, vlažnim ljetima.

Predviđeni učinci

Predviđa se da će se zagrijavanjem klime proširiti područje pogodno za prijenos vektorskih bolesti u Europi, uglavnom prema sjeveru. Detaljne analize za infekcije virusom Zapadnog Nila, denga groznicom i chikungunyom upućuju na to da bi se širenje dogodilo uglavnom na rubovima trenutačnih regija prijenosa. Međutim, prema scenariju s visokim emisijama tijekom 21.^stoljeća, veliki dio južne Europe mogao bi biti napadnut od strane Aedes aegypti koji prenosi denga groznicu.

Odgovori Policy

Poboljšanja u području usluga javnog zdravstva kratkoročno i srednjoročno mogu spriječiti širenje prijenosnika bolesti kao što su Aedesovi vektori komaraca, ali zbog klimatskih promjena takvi će napori biti sve teži i skuplji. Postojanje učinkovitih zdravstvenih sustava i promjena u korištenju zemljišta trebalo bi biti dovoljno da se spriječi ponovna uspostava malarije u Europi unatoč sve većoj klimatskoj prikladnosti.

Upućivanja

• EASAC, 2019., The imperative of climate action to protect human health in Europe (Imperativ djelovanja u području klime za zaštitu ljudskog zdravlja u Europi), izvješće o politici EASAC-a br. 38, European Academies Science Advisory Council (Savjetodavno vijeće europskih akademija znanosti).

• Lillepold, K., et al., 2019., More arboviral disease outbreaks in continental Europe due to the warming climate? (Više izbijanja arboviralnih bolesti u kontinentalnoj Europi zbog zagrijavanja klime?), Journal of Travel Medicine 26(5), str. taz017 (DOI: 10.1093/jtm/taz017).

• Liu-Helmersson, J., et al., 2019., Climate change may enable Aedes aegypti infestation in major European cities by 2100 (Klimatske promjene mogu omogućiti infestaciju Aedes aegypti u velikim europskim gradovima do 2100.), Environmental Research 172, str. 693.–699. (DOI: 10.1016/j.envres.2019.02.026).

• Semenza, J. C. i Suk, J. E., 2018., „Bolesti koje prenose vektori i klimatske promjene: europska perspektiva”, FEMS Microbiology Letters 365(2) (DoI: 10.1093/femsle/fnx244).

• Watts, N. i dr., 2021., The 2020 report of The Lancet Countdown on health and climate change: odgovor na konvergentne krize”, The Lancet 397(10269), str. 129.–170.

• WHO Europe, 2018., Public health and climate adaptation policies in the European Union (Javno zdravlje i politike prilagodbe klimatskim promjenama u Europskoj uniji), Regionalni ured Svjetske zdravstvene organizacije za Europu, Kopenhagen.