Zapadni Nil groznica

Virus zapadnog Nila (WNV) je virus koji se prenosi komarcima i uzrokuje groznicu zapadnog Nila te ima široku geografsku rasprostranjenost. Rastuće temperature vjerojatno će povećati prijenos i proširiti distribuciju WNV-a i duljinu sezone prijenosa, čime će se povećati rizik od zaraze u postojećim žarišnim točkama i u prethodno nezahvaćenim regijama u Europi.

Stopa prijavljenih slučajeva (karta) i ukupni prijavljeni slučajevi i lokalno prikupljeni slučajevi (grafikon) u Europi
_{Izvor: ECDC, 2024., Atlas nadzora zaraznih bolesti}

_{Napomene: Karta i grafikon prikazuju podatke za članicu EGP-a i zemlje suradnice, isključujući Dansku, Švicarsku i Tursku zbog nedostatka podataka. Granice i nazivi prikazani na ovoj karti ne podrazumijevaju službeno odobrenje ili prihvaćanje od strane Europske unije. Bolest se mora prijaviti na razini EU-a, ali razdoblje izvješćivanja razlikuje se među zemljama. Kada zemlje prijave nula slučajeva, stopa obavijesti na karti prikazana je kao „0”. Ako zemlje nisu izvijestile o bolesti u određenoj godini, stopa nije vidljiva na karti i označena je kao „neprijavljena” (posljednji put ažurirana u srpnju 2024.).}

Izvor & prijenos

WNV se javlja u iznimno velikom broju različitih vrsta ptica, što objašnjava njegovu široku geografsku rasprostranjenost (Blitvich, 2008.). Dok ptice djeluju kao primarni domaćin virusa, ljudi i drugi sisavci mogu se razboljeti kada ih ugrize komarac zaražen WNV-om. Međutim, sisavci sami ne mogu zaraziti komarce (Chancey i dr., 2015.). Stalne infekcije između komaraca i ptica u sezonama aktivnog komaraca rezultiraju održavanjem visokih količina virusa, što dovodi do dosljedno visokih rizika za ljudsku infekciju. Tijekom zimske sezone u Europi, WNV može ustrajati u komarcima (Rudolf et al., 2017).

WNV uglavnom prenose Culex komarci, a u manjoj mjeri Aedes komarci. Culex komarci široko su rasprostranjeni diljem Europe (ECDC, 2022a,b). Međutim, postoji veća vjerojatnost prijenosa WNV-a u južnoj u usporedbi sa sjevernom Europom jer više temperature ubrzavaju prijenosni potencijal Culex mosquitos (Colpitts et al., 2012.; Vogels i dr., 2017.). Komarci također mogu prenijeti WNV na svoja jaja i ličinke, čime se održava cirkulacija virusa (Colpitts et al., 2012).

Osim putem infekcije s vektorom komaraca, WNV se također može prenijeti transfuzijom krvi, transplantacijom organa ili majčinim prijenosom s majke na nerođeno dijete (Hayes et al., 2005).

Učinci na zdravlje

Samo 20% ljudi zaraženih WNV-om pokazuje simptome. Otprilike petina tih bolesnika razvije vrućicu, koja je često popraćena drugim simptomima kao što su glavobolja, bolovi, povraćanje, proljev ili osip. Većina ljudi koji razvijaju groznicu potpuno se oporavlja, ali mogu doživjeti slabost i umor tijekom duljeg razdoblja.

Manji broj zaraženih osoba razvije tešku bolest, tj. neuroinvazivnu bolest zapadnog Nila (WNND). Međutim, u slučaju darivanja organa rizik od razvoja WNND-a relativno je visok: 40 % osoba koje primaju organ zaražen WNV-om dobije WNND (Anesi et al., 2019.). WNND može uključivati meningitis (upala membrana koje okružuju mozak i leđnu moždinu), encefalitis (upala samog mozga) ili u rijetkim slučajevima poliomijelitis, što može dovesti do djelomične paralize i oštećenja srčanih ili plućnih mišića. Simptomi uključuju visoku temperaturu, glavobolje, ukočenost vrata, podrhtavanje, konvulzije, gubitak vida, utrnulost ili čak paralizu i komu. Bolesnici s teškim simptomima možda se neće u potpunosti oporaviti, a ponekad WNND ima smrtni ishod.

Pobolijevanje i smrtnost u Europi

U zemljama članicama EGP-a i zemljama suradnicama (isključujući Dansku, Švicarsku i Tursku zbog nedostatka podataka) u razdoblju 2008. 2022.:

• 6 537 slučajeva
• Stopa prijavljenih slučajeva u EU-u/EGP-u 2019. iznosila je 0,1 na 100 000 stanovnika, u usporedbi s 0,3 u 2018.
• Broj smrtnih slučajeva među infekcijama s poznatim ishodom u razdoblju 2016. 2019. u prosjeku je iznosio 12 %.
• Više od 90 % slučajeva s prijavljenim statusom hospitalizacije hospitalizirano je u razdoblju od 2016. do 2019.
• Sve veći broj infekcija za koje je utvrđeno da su stečene na lokalnoj razini, s > 90 % slučajeva koji su stečeni na lokalnoj razini u razdoblju od 2016. do 2022.
• Između 2010. i 2019. nije bilo jasnog trenda u broju prijavljenih lokalno stečenih infekcija. Međutim, vrhunac je zabilježen 2010., 2012., 2013., 2016., 2018. i 2022.

(ECDC, 2014. 2022.)

Raspodjela po stanovništvu

• Stope zaraze rastu s godinama i najviše su u dobnoj skupini s najvišom stopom bolesti u Europi: > 65 godina
• Stope zaraze više su među muškarcima nego među ženama (ECDC, 2014. 2021.)
• Skupine izložene riziku od teškog tijeka bolesti: starije osobe i osobe s niskim imunitetom
• Skupine s većim rizikom od infekcije: radnici migranti i putnici

Osjetljivost na klimatske promjene

Klimatska prikladnost

WNV može zaraziti Culex komarce na temperaturama do 18 °C. Ipak, više temperature dovode do kraćih razdoblja inkubacije (tj. razdoblja razvoja virusa unutar komaraca), brže mutacije virusa i evolucije te pojačanog virusnog opterećenja (Leggewie et al., 2016). Vrste komaraca Culex napreduju između približno 11 i 35 °C, s bržim stopama razvoja i duljim sezonama na višim temperaturama (Mordecai et al., 2019.; Rueda i dr., 1990.). Dovoljno visoke temperature u mjesecu svibnju imaju važan utjecaj na dinamiku prijenosa WNV-a tijekom cijele sezone (Angelou et al., 2021.). Osim temperature zraka, Culex komarci su osjetljivi i na druge klimatske čimbenike, kao što su temperatura tla, relativna vlažnost, sadržaj vode u tlu i brzina vjetra, koji su važni čimbenici koji pokreću epidemiologiju WNV-a (Stilianakis et al., 2016.). Više padalina, visoka vlažnost i vjetar smanjuju brojnost komaraca, a time i rizik od WNV-a (Ferraccioli et al., 2023.). Ipak, prirodni ili umjetni spremnici napunjeni vodom potrebni su za reprodukciju.

Sezonalnost

U Europi se većina slučajeva javlja između srpnja i listopada, a vrhunac zaraze zabilježen je uglavnom u kolovozu (ECDC, 2014. – 2021.). Sezonska prisutnost infekcija podudara se s toplijim razdobljem u kojem su vektori komaraca najaktivniji, stope ugriza ptica visoke, a dovoljno visoka temperatura okoline omogućuje umnožavanje virusa u vektorima diljem Europe (ECDC, 2014. 2021.; Kioutsioukis et al., 2019.).

Utjecaj klimatskih promjena

Klimatski čimbenici glavni su pokretači dinamike populacije komaraca koja prenosi WNV, pri čemu su temperatura i duga razdoblja umjerene do tople klime najjače odrednice povećanja populacije komaraca (Ferraccioli i dr., 2023.). Toplija klima u Europi općenito će dovesti do kraćeg razdoblja inkubacije WNV-a i ubrzati stopu evolucije virusa, čime će se povećati virusno opterećenje unutar populacija domaćina. Štoviše, na višim temperaturama, Culex komarci se razvijaju brže, produljuju svoju reproduktivnu sezonu i češće se hrane. Stoga će porast temperature vjerojatno dovesti do bržeg prijenosa i šire distribucije WNV-a, duljih sezona prijenosa i većeg rizika za lokalno stjecanje ljudskih WNV infekcija u postojećim područjima prijenosa i prethodno nezahvaćenim europskim regijama (Leggewie i dr., 2016.).

Prevencija & Liječenje

Prevencija

• Osobna zaštita: odjeća dugih rukava, sredstva za odbijanje komaraca, mreže ili zasloni, klimatizacija i ograničavanje aktivnosti na otvorenom noću
• Kontrola komaraca: upravljanje okolišem, npr. minimiziranje mogućnosti razmnožavanja u otvorenim prirodnim i umjetnim vodama te biološke ili kemijske mjere, npr. insekticidi i kemikalije za pročišćavanje vode (npr. vidjeti aktivnosti akcijske skupine za kontrolu komaraca u Njemačkoj)
• Aktivno praćenje i nadzor komaraca, slučajeva bolesti i okoliša radi sprečavanja prijenosa (npr. vidjeti studije slučaja inicijative „Mückenatlas”,projekta EYWA ili nadzora WNV-a u Grčkoj)
• Podizanje svijesti o simptomima bolesti, prijenosu bolesti i rizicima od ugriza komaraca
• Probir darivatelja krvi i organa
• Trenutno, WNV cjepiva nisu licencirana za primjenu na ljudima (DeBiasi i Tyler, 2006)

Liječenje

• Nema specifične i učinkovite antivirusne terapije
• Liječenje simptoma s kontrolom boli ili rehidracijskom terapijom
• Pomno praćenje bolesnika s encefalitisom ili upalom mozga. Podrška za ventilatore ili srčane masaže kako bi se izbjeglo zatajenje dišnog sustava ili srca (Chancey et al., 2015.; DeBiasi i Tyler, 2006.).

Upućivanja

• Anesi, J. A. i dr., 2019., Arenaviruses and West Nile Virus in solid organ transplant recipients: Smjernice Zajednice prakse Američkog društva za transplantaciju zaraznih bolesti, Klinička transplantacija 33(9), e13576. https://doi.org/10.1111/ctr.13576
• Angelou, A., et al., 2021., A climate-dependent space epidemiological model for the transmission risk of West Nile virus at local scale (Prometni epidemiološki model koji ovisi o klimi za rizik od prijenosa virusa zapadnog Nila na lokalnoj razini), One Health 13, 100330. https://doi.org/10.1016/j.onehlt.2021.100330
• Blitvich, B. J., 2008., Transmisijska dinamika i promjenjiva epidemiologija virusa zapadnog Nila, Animal Health Research Reviews 9(1), 71–86. https://doi.org/10.1017/S1466252307001430
• Chancey, C. et al., 2015., The Global Ecology and Epidemiology of West Nile Virus, BioMed Research International e376230, 1-10 http://dx.doi.org/10.1155/2015/376230
• Colpitts, T. M. i dr., 2012., Virus zapadnog Nila: Biologija, prijenos i infekcija ljudi, klinički mikrobiološki pregledi 25(4), 635–648. https://doi.org/10.1128/CMR.00045-12
• DeBiasi, R. L. i Tyler, K. L., 2006., West Nile virus meningoencephalitis, Nature Clinical Practice Neurology 2(5), 264–275. https://doi.org/10.1038/ncpneuro0176
• ECDC, 2014.–2021., Godišnja epidemiološka izvješća za razdoblje 2012.–2019. – Zaraza virusom zapadnog Nila. Dostupno na https://www.ecdc.europa.eu/en/west-nile-fever/surveillance-and-disease-data/year-epidemiological-report. Zadnji pristup u travnju 2023.
• ECDC, 2022a, Culex modestus – trenutačna poznata distribucija: ožujak 2022., internetske karte komaraca, ECDC, Stockholm. Dostupno na https://www.ecdc.europa.eu/en/publications-data/culex-modestus-current-known-distribution-march-2022. Zadnji pristup u prosincu 2022.
• ECDC, 2022b, Culex pipiens group – current known distribution: ožujak 2022., internetske karte komaraca, ECDC, Stockholm. Dostupno na https://www.ecdc.europa.eu/en/publications-data/culex-piens-group-current-known-distribution-march-2022. Zadnji pristup u prosincu 2022.
• ECDC, 2023., Atlas nadzora zaraznih bolesti. Dostupno na https://atlas.ecdc.europa.eu/public/index.aspx. Zadnji pristup u travnju 2023.
• Ferraccioli, F. i dr., 2023., Učinci klimatskih i okolišnih čimbenika na populaciju komaraca izvedeni iz nadzora virusa zapadnog Nila u Grčkoj. Znanstvena izvješća 13, 18803. https://doi.org/10.1038/s41598-023-45666-3
• Hayes, E. B. i dr., 2005., Epidemiology and Transmission Dynamics of West Nile Virus Disease, Emerging Infectious Diseases 11(8), 1167–1173. https://doi.org/10.3201/eid1108.050289a
• Kioutsioukis, I. i Stilianakis, N.I., 2019., Assessment of West nile virus transmission risk from a weather-dependent epidemiological model and a global sensitivity analysis framework (Procjena rizika od prijenosa virusa zapadne nile na temelju epidemiološkog modela koji ovisi o vremenskim uvjetima i globalnog okvira za analizu osjetljivosti), Acta Tropica 193, 129-141. https://doi.org/10.1016/j.actatropica.2019.03.003
• Leggewie, M. i dr., 2016., Culex pipiens i Culex torrentium population from Central Europe su osjetljivi na infekciju virusom zapadnog Nila, One Health 2, 88–94. https://doi.org/10.1016/j.onehlt.2016.04.001
• Mordecai, E. A. i dr., 2019., Termalna biologija bolesti koja se prenosi komarcima, Ekološka pisma 22.(10), 1690.–1708. https://doi.org/10.1111/ele.13335
• Rudolf, I., et al., 2017., West Nile virus in overwintering komarcies, central Europe, Parasites & Vectors 10(452), 1-4. https://doi.org/10.1186/s13071-017-2399-7
• Rueda, L. M. i dr., 1990., Temperature-dependent Development and Survival Rates of Culex quinquefasciatus and Aedes aegypti (Stopa razvoja i preživljavanja ovisno o temperaturi Culex quinquefasciatus i Aedes aegypti) (Diptera: Culicidae), Journal of Medical Entomology 27(5), 892–898. https://doi.org/10.1093/jmedent/27.5.892
• Stilianakis, N.I., et al., 2016., Identification of Climatic Factors Affect the Epidemiology of Human West Nile Virus Infections in Northern Greece (Identifikacija klimatskih čimbenika koji utječu na epidemiologiju virusnih infekcija zapadnog Nila u sjevernoj Grčkoj). PLoS ONE 11(9), e0161510. https://doi.org/10.1371/journal.pone.0161510
• Vogels, C. B. i dr., 2017., Vector competence of European komsquitoes for West Nile virus, Emerging Microbes & Infections 6(e96), 1-13. https://doi.org/10.1038/emi.2017.82