klizišta

Primijećeni učinci

U razdoblju od 1995. do 2014. u 27 zemalja[1] u europskoj regiji zabilježeno je 1370 smrtnih slučajeva i 784 ozljede u 476 smrtonosnih klizišta (Haque et al., 2016.). Kada je utvrđen uzrok klizišta, to je najčešće bilo zbog ekstremnih vremenskih uvjeta, kao što su obilne kiše i poplave. U nekim drugim slučajevima odroni tla uzrokovani su rudarstvom, industrijskim aktivnostima ili potresima (Haque i dr., 2016.). Općenito, ljudi koji žive u planinskim područjima, kao što su Alpe ili planinska područja u Turskoj, najviše su pogođeni klizištima, ali drugi čimbenici, kao što su svojstva tla, pokrov zemljišta i protok vode, također utječu na vjerojatnost klizišta. Između 1995. i 2014. zabilježen je trend porasta klizišta, koji je bio najizraženiji između 2008. i 2014. U nekim zemljama, kao što su Italija i Turska, u kojima je zabilježeno 43 % svih smrtonosnih klizišta, zabilježeno je mnogo više klizišta u drugoj polovini razdoblja 1995.–2014., a posebno u posljednjih pet godina, uglavnom uzrokovanih prirodnim pojavama kao što su obilne kiše i poplave (Haque i dr., 2016.). Dostupne su vrlo ograničene kvantitativne informacije o učincima klizišta na zdravlje osim smrtnih slučajeva ili ozljeda te gotovo da nema podataka o psihosocijalnim i mentalnim učincima klizišta u Europi (Kennedy i dr., 2015.).

[1] Iako je u razdoblju od 1995. do 2014. zabilježeno klizišta u 37 zemalja u europskoj regiji, samo je 27 prijavljenih žrtava, tj. Turska, Italija, Portugal, Rusija, Gruzija, Švicarska, Bugarska, Španjolska, Austrija, Norveška, Rumunjska, Francuska, Bosna, Njemačka, Slovenija, Armenija, Azerbajdžan, Engleska, Grčka, Srbija, Makedonija, Island, Ukrajina, Andora, Irska, Poljska, Švedska, Lihtenštajn, Belgija, Moldova

Predviđeni učinci

Očekuje se da će se zbog klimatskih promjena učestalost i razmjer klizišta nastaviti povećavati, posebno u alpskim regijama i uglavnom zbog povećanja ekstremnih padalina (Haque i dr., 2016.; Auflič i dr., 2023.). Međutim, dosljedno razumijevanje budućih učinaka klimatskih promjena na klizišta i njihovih učinaka na zdravlje u Europi zamagljeno je složenošću mnogih različitih mehanizama i okolišnih čimbenika (Olsson i dr., 2019.). Na primjer, česta pojava obilnih padalina i poplava vjerojatno će potaknuti više klizišta. U visokim planinskim područjima zagrijavanje također može dovesti do topljenja permafrosta i povezanih klizišta. S druge strane, u planinama nižeg dometa u kojima zagrijavanje smanjuje broj ciklusa smrzavanja i odmrzavanja, čime se potiču vremenski uvjeti, očekuje se da će se klizišta povezana s odljevom stijena smanjiti (Nissen et al., 2023.). Nadalje, povećanje broja klizišta ne bi nužno dovelo do razmjernog povećanja učinaka na zdravlje. Posljedični učinci na zdravlje ovise i o opsegu klizišta i broju ugroženih osoba (Franceschini i dr., 2022.), koji su posljedica promjena u pokrovu zemljišta, gustoći naseljenosti i raspodjeli stanovništva (Casagli i dr., 2017.). U okviru projekta SAFELAND o riziku od klizišta u Europi, koji financira EU, procijenjeno je, primjerice, da će ugroženo stanovništvo porasti za 15 % do 2090. u odnosu na 2010. (bez obzira na ukupno smanjenje broja stanovnika), dok će samo dodatnih 1,5 % područja biti izloženo klizištima (uglavnom zbog promjena obrazaca padalina) (Jaedicke i dr., 2011.).

Odgovori politika

Nadzor prije odrona tla, uključujući sustave za utvrđivanje zona rizika, praćenje i rano upozoravanje (EWS), može spriječiti gubitak života, imovine i sredstava za život. Zone rizika od klizišta utvrđene su diljem Europe na europskoj karti osjetljivosti na klizišta (ELSUSv2). U okviru projekta GIMS financiranog sredstvima EU-a razvijen je napredan, jeftin sustav za praćenje klizišta i slijeganja tla, koji može otkriti kada su brežuljci pripremljeni za klizanje i pružiti rane naznake brzog, katastrofalnog kretanja. Norveška i Italija imaju nacionalne sustave ranog upozoravanja za klizišta, dok u Italiji nekoliko regionalnih vlada upravlja i sustavima ranog upozoravanja (Guzzetti i dr., 2020.).

Neposrednim mjerama nakon odrona tla, kao što su izdavanje ranih upozorenja i aktiviranje službi za potragu i spašavanje te pružanje prve pomoći ozlijeđenima (često dio postojećih planova za katastrofe), mogu se znatno smanjiti učinci odrona tla na zdravlje. Državna potpora nakon prisilnog raseljavanja zbog događaja kao što su klizišta može smanjiti i dugoročne učinke na mentalno zdravlje (Baseler i Hennig, 2023.).

Na razini EU-a nijedna posebna politika ne odgovara isključivo na klizišta. Međutim, klizišta se spominju, često kao dio popisa opasnosti, u nekoliko zakonodavnih dokumenata kao što je Uredba o zajedničkim odredbama kojom se uređuje osam fondova EU-a. Konkretno, klizišta se ne spominju u Strategiji EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama).