Shigellosis

Shigeloza je relativno rijetka bolest u Europi, što dovodi do gastrointestinalnih problema uzrokovanih bakterijama Shigella. Ipak, to je zdravstveni problem za određene skupine stanovništva i u određenim zemljama, također u razvijenom svijetu. U Europi jednu šestinu do jednu trećinu slučajeva uvoze putnici (ECDC, 2014. – 2024.). Infekcije se javljaju nakon gutanja fekalne kontaminacije. Bolest posebno pogađa malu djecu u zemljama u razvoju, a epidemije su česte u uvjetima s lošom opskrbom vodom i sanitarnim objektima, što godišnje dovodi do oko 160 000 smrtnih slučajeva diljem svijeta (Chung The et al., 2021.). Ipak, bolest je nedovoljno prijavljena i često pogrešno dijagnosticirana. Posebno zabrinjava otpornost bakterija Shigella na više lijekova u različitim regijama (Lampel i dr., 2018.).

Stopa prijavljenih slučajeva Shigellosis ukupno i domaćih slučajeva (karta) i prijavljenih slučajeva (grafikon) u Europi

_{Izvor: ECDC, 2024., Atlas nadzora zaraznih bolesti}

_{Napomene: Karta i grafikon prikazuju podatke za države članice EGP-a. Granice i nazivi prikazani na ovoj karti ne podrazumijevaju službeno odobrenje ili prihvaćanje od strane Europske unije. Granice i nazivi prikazani na ovoj karti ne podrazumijevaju službeno odobrenje ili prihvaćanje od strane Europske unije. Bolest se mora prijaviti na razini EU-a, ali razdoblje izvješćivanja razlikuje se među zemljama. Kada zemlje prijave nula slučajeva, stopa obavijesti na karti prikazana je kao „0”. Ako zemlje nisu izvijestile o bolesti u određenoj godini, stopa nije vidljiva na karti i označena je kao „neprijavljena” (posljednji put ažurirana u srpnju 2024.).}

Izvor & prijenos

Shigeloza se prvenstveno prenosi putem fekalne kontaminacije od zaražene osobe do usta druge osobe. Zaražene osobe koje temeljito ne peru ruke nakon defekacije mogu uzrokovati nove infekcije izravnim fizičkim kontaktom (uključujući seksualni kontakt) ili neizravno kontaminiranjem hrane ili vode. U Europi je spolni prijenos danas uobičajeni put zaraze. Bolesnici mogu prenositi bolest sve dok se bakterije Shigella izlučuju iz stolice, što je obično tijekom akutne infekcije, ali se može nastaviti do 4 tjedna ili povremeno nekoliko mjeseci.

Osim infekcija među osobama, kontaminirano sirovo mlijeko i mliječni proizvodi ili nekuhano povrće drugi su načini prijenosa (Gerba, 2009.). Nadalje, muhe mogu prenijeti bakterije Shigella iz zahoda u neotkrivenu hranu (Gerba, 2009.). Izvan ljudskog tijela, međutim, Shigella može preživjeti samo kratko vrijeme (Niyogi, 2005). Zanimljivo je da se bolest može manifestirati već u vrlo niskim dozama od manje od deset bakterijskih stanica, što je više od deset tisuća puta manje nego za većinu drugih bakterijskih infekcija (Chung The et al., 2016).

Izbijanja se uglavnom javljaju na mjestima gdje su mnogi ljudi zajedno (kao što su zatvori, ustanove za djecu, centri za dnevnu skrb ili mentalne bolnice), posebno kada je osobna higijena loša, kao i među muškarcima koji imaju seks s muškarcima (Rebmann, 2009).

Učinci na zdravlje

Infekcije šigelom mogu imati blage do teške simptome, pri čemu neke zaražene osobe čak i nemaju simptome. Ako su simptomi simptomatični, simptomi obično traju između 4 i 7 dana, a većina pacijenata se oporavlja bez medicinskih intervencija osim pravilne rehidracije. Simptomi se javljaju brzo, otprilike jedan do tri dana nakon infekcije i uključuju proljev – često s sluzi i/ili krvlju, vrućicom, mučninom, grčevima u želucu i ponekad bolnim mokrenjem ili defekacijom. Bakterije Shigella također mogu proizvoditi toksine koji cirkuliraju u krvotoku zaražene osobe (toksimija). U težim slučajevima stolica može biti krvava i ljigava (dizenterija), a mogu uslijediti i komplikacije, kao što su oslabljeni mišići crijeva (što dovodi do prolapsa rektuma), upala slijepog crijeva ili po život opasna upala kolona. Također, dehidracija, niska razina soli (hiponatremija) ili razina šećera (hipoglikemija) u krvi, neurološke infekcije (meningitis), upala kostiju (osteomijelitis), artritis, apscesi u slezeni ili vaginalne infekcije mogu biti posljedica shigeloze. Među najopasnijim kliničkim manifestacijama su napadaji, neurološka oštećenja ili povećanje bijelih krvnih stanica koje oponašaju leukemiju. Kao dugoročni učinci, bolesnici mogu razviti sindrom iritabilnog crijeva, artritis ili hemolitički uremički sindrom, koji utječe na crvene krvne stanice, bubreg i živčani sustav (Pacheco & Sperandio, 2012.).

Morbiditet & smrtnost

U zemljama članicama EGP-a (isključujući Švicarsku i Tursku zbog nedostatka podataka) u razdoblju 2007. 2023.:

• 80 014 infekcije (ECDC, 2024.)

• 18 smrtnih slučajeva (ECDC, 2024.) i ukupna stopa smrtnosti od 0,025 %. Međutim, stope smrtnosti variraju ovisno o soju bakterija i stanju pacijenta te mogu porasti na 20 % za hospitalizirane pacijente (Bagamian et al., 2020.; Ranjbar i dr., 2010.).

• Trend povećanja incidencije u razdoblju od 2015. do 2019., nakon smanjenja prijavljenih slučajeva u razdoblju od 2007. do 2014. Broj prijavljenih slučajeva 2020. drastično se smanjio, što je možda posljedica nedovoljnog prijavljivanja i smanjene izloženosti nakon ograničenja putovanja i socijalnih ograničenja te higijenskih mjera povezanih s pandemijom bolesti COVID-19.

• Do 2019. otprilike polovina slučajeva bila je povezana s putovanjima. Prijenos se uglavnom odvija putem hrane, a rjeđe seksualnim kontaktom i kontaktom između osoba.

(ECDC, 2014. 2024.)

Raspodjela po stanovništvu

• Dobna skupina s najvišom stopom bolesti u Europi: djeca mlađa od 5 godina i muškarci u dobi od 25 do 44 godine (ECDC, 2014. 2024.)
• Skupine izložene riziku od teškog tijeka bolesti: djeca mlađa od 10 godina, osobe lišene dobre zdravstvene skrbi ili suočene s nesigurnošću opskrbe hranom, starije osobe i osobe s oslabljenim imunološkim sustavom (Kotloff i dr., 2018.; Niyogi, 2005.; Launay i dr., 2017.)

Osjetljivost na klimatske promjene

Klimatska prikladnost

Bakterije Shigella najbolje rastu na temperaturama okoline između 21 i 38 °C. Optimalni raspon pH je između 5,8 i 6,4 (Ghosh et al., 2007.).

Sezonalnost

U Europi se većina infekcija javlja krajem ljeta/jeseni (ECDC, 2014.–2024.).

Utjecaj klimatskih promjena

Povećane temperature, količine padalina i vlažnost zraka ubrzavaju bakterijsku reprodukciju i povećavaju rizik od kontaminirane vode (za piće), što može povećati rizik od infekcije shigelozom. Studije u Aziji upućuju na to da promjene klimatskih uvjeta mogu promijeniti obrazac geografske rasprostranjenosti bakterija Shigella i povećati rizik od infekcije shigelozom (Song et al., 2018.; Chen et al., 2019.). To može neizravno utjecati na europsko stanovništvo jer su infekcije shigelozom u Europi povezane s putovanjima.

Prevencija & Liječenje

Prevencija

• Podizanje svijesti o učinkovitosti pranja ruku i opće higijene, posebno tijekom putovanja u regijama s lošim higijenskim uvjetima ili pri rukovanju hranom
• Identifikacija i zatvaranje kontaminiranih izvora vode
• Izolacija pacijenata u ustanovama za skrb radi sprečavanja izbijanja bolesti
• Sustavi nadzora omogućuju otkrivanje bolesti i naknadne mjere odgovora kako bi se ograničilo izbijanje bolesti i smanjio broj slučajeva
• Cjepiva su u eksperimentalnoj fazi

(Nacionalne akademije znanosti, inženjerstva i medicine, 2020.; Sciuto i dr., 2021.)

Liječenje

• Rehidracija, lijekovi protiv proljeva ili lijekovi protiv vrućice
• Antibiotici mogu skratiti trajanje potencijalnog prijenosa i bolesti. Sojevi otporni na više lijekova i opsežna otpornost na lijekove sve su problematičniji za visokorizične skupine.

(Kotloff i dr., 2018.; CDC, 2022.)

Upućivanja

Bagamian, K. H. i dr., 2020., Heterogenost u enterotoksigenskim infekcijama Escherichia coli i shigella u djece mlađe od 5 godina iz 11 afričkih zemalja: Podnacionalni pristup kvantificiranju rizika, smrtnosti, pobola i zaostajanja u rastu, The Lancet Global Health 8(1), e101–e112. https://doi.org/10.1016/S2214-109X(19)30456-5

CDC, 2022., Centri za kontrolu bolesti i utjecaj klimatskih promjena, https://www.cdc.gov. Zadnji pristup u kolovozu 2022.

Chen, C.-C. i dr., 2019., Epidemiološka obilježja shigeloze i povezani klimatski čimbenici u Tajvanu, medicina 98(34), e16928. https://doi.org/10.1097/MD.0000000000016928

Chung The, H., et al., 2021., Evolutionary histories and antimicrobial resistance in Shigella flexneri and Shigella sonnei in Southeast Asia, Communications Biology 4(1), 353. https://doi.org/10.1038/s42003-021-01905-9

Chung The, H., et al., 2016., The genomic signatures of Shigella evolution, adaptation and geographical spread, Nature Reviews Microbiology 14(4), 235–250. https://doi.org/10.1038/nrmicro.2016.10

ECDC, 2014. 2022., Godišnja epidemiološka izvješća za razdoblje 2012. 2020. Shigellosis. Dostupno na https://www.ecdc.europa.eu/en/shigellosis/surveillance-and-disease-data. Zadnji pristup u kolovozu 2023.

ECDC, 2024., Atlas nadzora zaraznih bolesti. Dostupno na https://atlas.ecdc.europa.eu/public/index.aspx. Zadnji pristup u rujnu 2024.

Gerba, C. P., 2009., Ekološki prenosivi patogeni. In Environmental microbiology, Academic Press, str. 445-484. https://doi.org/10.1016/B978-0-12-370519-8.00022-5

Ghosh, M., et al., 2007., Prevalence of enterotoxigenic Staphylococcus aureus i Shigella spp. U nekim sirovim indijskim prehrambenim proizvodima, International Journal of Environmental Health Research 17(2), 151–156. https://doi.org/10.1080/096031207012

Kotloff, K. L. i dr., 2018., Shigellosis The Lancet 391(10122), 801–812. https://doi.org/10.1016/S0140-6736(17)33296-8

Lampel, K. A. i dr., 2018., Kratka povijest Shigelle, EcoSal Plus 8(1), 1-25, https://doi.org/10.1128/ecosalplus.ESP-0006-2017

Launay, O., et al., 2017., Safety Profile and Immunologic Responses of a Novel Vaccine Against Shigella sonnei Administered Intramuscularly, Intradermally and Intranasally: Rezultati dviju usporednih randomiziranih kliničkih studija prve faze u području volontera za zdrave odrasle osobe u Europi, EBioMedicine, 22, 164–172. https://doi.org/10.1016/j.ebiom.2017.07.013

Niyogi, S. K., 2005., Shigellosis, The Journal of Microbiology 43(2), 133–143.

Pacheco, A. R., & Sperandio, V., 2012., Shiga toksin u enterohemoragijskom E.coli: Reguliranje i nove strategije za borbu protiv virusa, Frontiers in Cellular and Infection Microbiology 2, 2235-2988. https://doi.org/10.3389/fcimb.2012.00081

Ranjbar, R., et al., 2010, Fatality due to shigellosis with special reference to molecular analysis of Shigella sonnei sojevi izolirani iz smrtnih slučajeva, Iranian Journal of Clinical Infectious Diseases 5(1) 36–39.

Rebmann, T., 2009., Spotlight on shigellosis, Nursing 39(9), 59–60. https://doi.org/10.1097/01.NURSE.0000360253.18446.0f

Song, Y. J. i dr., 2018., The epidemiological influence of climate factors on shigellosis incidence rates in Korea (Epidemiološki utjecaj klimatskih čimbenika na stope incidencije shigeloze u Koreji), International Journal of Environmental Research and Public Health 15(10), 2209. https://doi.org/10.3390/ijerph15102209