Atlantsko područje

Zemlje regije

Atlantsko područje suradnje obuhvaća zemlje zapadnog dijela Europe koje graniče s Atlantskim oceanom. Područje suradnje za razdoblje 2021.–2027. obuhvaća područje prethodnog programa Interrega (obalne regije Portugala, Španjolske, Francuske, Irske, autonomne zajednice Kanarskih otoka), osim Ujedinjene Kraljevine*. Osim toga, obuhvaća još dvije regije u Španjolskoj (Andaluziju i La Rioju). Karta koja uspoređuje stare i nove granice dostupna je ovdje.

* Od stupanja na snagu Sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine 1. veljače 2020. sadržaj iz Ujedinjene Kraljevine više se neće ažurirati na ovim internetskim stranicama.

Politički okvir

1.    Program transnacionalne suradnje

Programom Interreg VI B za atlantsko područje (2021.–2027.), koji je Europska komisija službeno odobrila 8. rujna 2022., obnavlja se obveza prema atlantskim regijama u pogledu potpore inovativnim inicijativama koje doprinose rastu tog područja, rješavanju zajedničkih prekograničnih izazova provedbom zajedničkih djelovanja, razmjenom dobrih praksi i doprinosom novim ili trenutačnim politikama. U njemu su utvrđena četiri prioriteta:

1. Plave inovacije i konkurentnost („Pametnija Europa”)
2. Plavi i zeleni okoliš („zelenija Europa”)
3. Plavi održivi turizam i kultura („Socijalna Europa”)
4. Bolje upravljanje za suradnju („cilj Interrega”)

Prilagodba klimatskim promjenama posebno se razmatra u okviru prioriteta 2. i s posebnim ciljem: „Promicanje prilagodbe na klimatske promjene i sprečavanja rizika od katastrofa, otpornosti uzimajući u obzir pristupe utemeljene na ekosustavima”. Posebnim ciljem pridonosi se i strategiji za atlantske morske bazene podupiranjem mjera uključenih u četvrti stup Akcijskog plana za područje Atlantika 2.0 (vidjeti odjeljak 2. ove stranice, Strategije za makroregije). Očekuje se da će program dovesti do povećanog kapaciteta za utvrđivanje i sprečavanje rizika te upravljanje njima uz veću uključenost građana i javnih tijela te ojačani okvir upravljanja. S obzirom na to da područje suradnje ima velik postotak obalnog i priobalnog područja, program je posebno usmjeren na obalne i pomorske rizike, uz mjere za jačanje otpornosti obale i inovacije plavog gospodarstva. Prilagodba se postiže i u okviru prioriteta 1. (plave inovacije i konkurentnost) jačanjem inovacijskog kapaciteta i digitalizacije. Nadalje, prilagodba klimatskim promjenama spominje se i u prioritetu 3. (razvoj plavog održivog turizma) i prioritetu 4. kao međusektorsko pitanje jer će prilagodba vjerojatno imati koristi od višerazinskog upravljanja i transnacionalnih pristupa.

Cilj prethodnog programa Interreg V B za atlantsko područje (2014. – 2020.) bio je provesti rješenja za regionalne izazove u području inovacija, učinkovitosti resursa, okoliša i kulturnih dobara kako bi se omogućila bolja kvaliteta života na području atlantskog područja.

Prilagodba klimatskim promjenama obuhvaćena je prioritetom 3. (poticanje inovacija i konkurentnosti) i povezanim ciljem 3.1. „Jačanje sustava upravljanja rizicima”. Rezultati ostvareni Programom uključivali su poboljšanu suradnju kojom se doprinosi smanjenju rizika i njihovih učinaka te jačanju sigurnosti stanovništva i okoliša jačanjem otpornosti i kapaciteta planiranja atlantskih regija na lokalnoj i regionalnoj razini.

2.     Makroregionalne strategije

Iako nije razvijena stvarna makroregionalna strategija, Pomorska strategija za područje Atlantskog oceana djeluje kao okvir za transnacionalnu gospodarsku i socijalnu suradnju. Strategijom su obuhvaćene obale, teritorijalne i jurisdikcijske vode država članica EU-a s atlantskom obalom, njihova najudaljenija područja te međunarodne vode. Akcijski plan za područje Atlantika za razdoblje 2013. – 2020., koji je priložen Strategiji, preispitan je 2017. u sredini programskog razdoblja, što je dovelo do donošenja revidiranog Akcijskog plana za područje Atlantika 2.0. Njegov je glavni cilj osloboditi potencijal plavog gospodarstva u atlantskom području uz istodobno očuvanje morskih ekosustava i doprinos prilagodbi klimatskim promjenama i njihovu ublažavanju. U Akcijskom planu prepoznaje se da plavo gospodarstvo može doprinijeti ublažavanju klimatskih promjena promicanjem prirodnih rješenja i poboljšanjem održivog iskorištavanja vodnih i morskih resursa. Prilagodba klimatskim promjenama posebno je obuhvaćena drugim stupom Akcijskog plana: „Zdravi ocean i otporne obale” i cilj br. 6: „Snažnija otpornost obale”.

Komisija za Atlantski luk u okviru Konferencije rubnih primorskih regija (CPMR) obuhvaća većinu regija koje sudjeluju u Atlantskom području. Radom u Komisiji za Atlantski luk potiče se koordinacija između europske, nacionalne i regionalne razine, čime se potiče provedba europskih politika u području Atlantskog luka. Radna skupina Komisije za atlantsku strategiju utječe na strateško usmjerenje pomorske strategije atlantskog područja, prati njezinu provedbu na tim područjima i doprinosi reviziji njezina akcijskog plana.

Radna skupina za istraživanje atlantske makroregije omogućuje atlantskim regijama da istraže mogućnosti donošenja makroregionalne strategije za Atlantik. Potreba za poticanjem dimenzije održivosti mjera prilagodbe u atlantskoj regiji, posebno u obalnim područjima u kojima prevladavaju rizici, istaknuta je u političkoj deklaraciji iz 2021. koju su odobrile regije članice Komisije za Atlantski luk.

3.     Međunarodne konvencije i druge inicijative za suradnju

OSPAR-om  „Konvencija o zaštiti morskog okoliša sjeveroistočnog Atlantika” obuhvaćeno je šire područje od transnacionalne regije atlantskog područja EU-a, uključujući, osim triju atlantskih regija (Keltsko more, Biskajski zaljev i Iberijska obala te širi Atlantik), i druge dvije regije: Arktičke vode i šire Sjeverno more. Petnaest vlada sjeveroistočnog Atlantika i EU-a dio su Konvencije OSPAR. U okviru Konvencije OSPAR klimatske promjene (i zakiseljavanje oceana) rješavaju se kao međusektorsko pitanje u pogledu stvaranja znanja, praćenja učinaka i osmišljavanja mogućnosti upravljanja, s ciljem povećanja otpornosti ekosustava. OSPAR je 2019. osnovao Skupinu za korespondenciju između zasjedanja o zakiseljavanju oceana (ICG-OA).

4.      Strategije i planovi prilagodbe

Strategija za okoliš sjeveroistočnog Atlantika (NEAES) do 2030. za desetljeće 2010.–2030. donesena je 1. listopada 2021. preispitivanjem prethodne strategije OSPAR-a na visokoj razini. Iako nije riječ o strategiji prilagodbe klimatskim promjenama, vizija je strategije postizanje čistog, zdravog i biološki raznolikog sjeveroistočnog Atlantskog oceana, koji je produktivan, održivo se upotrebljava i otporan je na klimatske promjene i zakiseljavanje oceana. Četiri strateška cilja odnose se na klimatske promjene, a odnose se na otpornost (strateški cilj br. 5), osviještenost (strateški cilj br. 10), prilagodbu (strateški cilj br. 11) i ublažavanje (strateški cilj br. 12). Ugovorne stranke postigle su dogovor o provedbi strategije NEAES 2030. putem plana provedbe. Plan provedbe dopunjuje se programom mjera i djelovanja OSPAR, sveobuhvatnimi integriranim instrumentom za potporu planiranju i razvoju te za praćenje napretka u provedbi mjera i djelovanja. Kako bi mora postala otporna na klimatske promjene i zakiseljavanje oceana, OSPAR će provesti nekoliko inicijativa za praćenje, procjenu i odgovor na trenutačne i predviđene učinke, uz razvoj regionalnog pristupa primjeni prirodnih rješenja za skladištenje ugljika i otpornost na klimatske promjene.

5.     Primjeri projekata financiranih u razdoblju 2014. 2020.

Primjeri projekata koji se financiraju iz Programa za atlantsko područje 2014. – 2020. navedeni su u nastavku.

Projektom MyCOAST  (Koordinirani operativni oceanografski opservatorij za atlantsku obalu) (2017. – 2021.) ojačana je transnacionalna perspektiva alata za monitotoriranje i predviđanje obalnih područja. Mjerama za upravljanje podacima promiče se otvorena i besplatna razmjena informacija i interoperabilnost između obalnih opservatorija i zajedničkih europskih podatkovnih sustava (EMODnet, Copernicus INSTAC, SeaDataNet). Alati za upravljanje rizicima zajednički su razvijeni i potvrđeni. Ključni akteri uključeni u upravljanje obalnim rizicima i njihovo sprečavanje podržali su taj razvoj zajedno s ključnim akterima odgovornima za upravljanje pitanjima kvalitete vode i s onima koji su odgovorni za upravljanje pomorskom sigurnošću i odgovor na incidente s onečišćenjem.

Nadalje, projektom se podupire podizanje svijesti o tim rizicima u atlantskom području te se pomaže u utvrđivanju i promicanju mogućnosti za privatni sektor, primjerice u vezi s akvakulturom, pomorskim prometom i dobavljačima energije vjetra.

Projekt PRIMROSE (predviđanje rizika i utjecaja štetnih događaja na sektor akvakulture) (2017. – 2020.) pružio je znanje za upravljanje rizicima. Ti se rizici odnose (među ostalim) na klimatske nepogode u sektoru akvakulture, čime se stvara sustav za transnacionalnu kratkoročnu do srednjoročnu prognozu rizika i dugoročnu procjenu klimatskih učinaka na štetno cvjetanje algi i patogene.  U okviru projekta izrađen je internetski portal koji pomaže u predviđanju rizika i utjecaja štetnih pojava cvjetanja algi te je važan alat za europsku industriju akvakulture. 10 projektnih partnera uključuje akademske istraživačke organizacije u svih pet zemalja koje sudjeluju u programu Atlantskog područja i predstavnike sektora ribarstva i akvakulture u Velikoj Britaniji i Španjolskoj. Iako prilagodba nije izričito obuhvaćena, klimatske promjene jedan su od pritisaka na morske ekosustave koji se razmatra i u smislu izazova koji predstavljaju invazivne vrste.

Projekt Risk-AquaSoil (Atlantski plan upravljanja rizicima u vodi i tlu) (2017. – 2019.) bio je usmjeren na definiranje sveobuhvatnog plana upravljanja i zajedničke inicijative za klimatske rizike povezane s tlom i vodom kako bi se poboljšala otpornost atlantskih ruralnih područja. Plan upravljanja obuhvaća osmišljavanje usluga ranog upozoravanja i dijagnosticiranja. Obuhvaća i razvoj i ispitivanje inovativnih strategija (pilot-aktivnosti) za bolje upravljanje tlom i vodama s obzirom na rizike povezane s klimatskim promjenama. Dionici i lokalne zajednice bili su uključeni u aktivnosti osposobljavanja i izgradnje kapaciteta te u sustave upravljanja rizicima i naknade štete.