Načela i čimbenici uspjeha

Načela i čimbenici uspjeha

Prilagodba klimatskim promjenama primjenjuje se na politike, prakse i projekte kojima se mogu smanjiti rizici smanjenjem ranjivosti i/ili izloženosti i/ili ostvariti prilike povezane s klimatskim promjenama. Prilagodba utječe na sve razine donošenja odluka, sve regije i većinu sektora. Prilagodba treba biti strukturirana kao međusektorska, višerazinska i međuregionalna aktivnost koja okuplja aktere s različitim znanjem, interesima i vrijednostima. Prilagodba se ne odnosi samo na više, već i na nove načine razmišljanja i suočavanja s rizicima i opasnostima, nesigurnošću i složenošću. Za istraživanje odgovarajućih načina prilagodbe kako bi se uklonile postojeće slabosti i povećala otpornost bit će potreban strukturirani proces učenja ljudi i organizacija. Iako svaki proces prilagodbe mora biti specifičan za kontekst, obično se prepoznaje nekoliko ključnih načela kako su prikazana u nastavku kako bi se poduprla dobra prilagodba.

Nekoliko načela u procesu politike prilagodbe obično je prepoznato kao ključni čimbenici za dobru prilagodbu. Ta načela (na temelju UKCIP-a, 2005.; Adger i dr. 2005.; Prutsch i dr. 2010.; Brown i dr. 2011., Southern Voices on Adaptation (Južni glasovi o prilagodbi), CARE 2015.) su:

1. Prilagodba mora biti održiva – odgovori na prilagodbu ne bi trebali pridonositi klimatskim promjenama niti ograničavati napore za ublažavanje klimatskih promjena, stoga bi trebalo iskoristiti sinergije s ciljevima ublažavanja klimatskih promjena i izbjeći sukobe. Osim toga, njome se ne bi trebala smanjiti sposobnost drugih dijelova prirodnog okoliša, društva ili poduzeća da provedu prilagodbu drugdje (npr. upotreba podzemnih voda za navodnjavanje u suhim regijama, što uzrokuje smanjenje razine podzemnih voda i ograničava dostupnu količinu pitke vode). Ako je moguće, poticati rad na prilagodbi kojim se povećava kapacitet prirodnih sustava za jačanje otpornosti (npr. pristupi koji se temelje na ekosustavu i prirodna rješenja) ublažavanjem klimatskih rizika.
2. Partnerski  rad – utvrđivanje pogođenih aktera i suradnja s njima (npr. iz javnih tijela, nevladinih organizacija, poduzeća, lokalnih zajednica i ljudi) na svim relevantnim razinama te osiguravanje da su dobro informirani i da ih se potiče na rad na prilagodbi. Oblikovati, definirati opcije i dati im prednost, provoditi i pratiti politike prilagodbe te planirati na participativan i uključiv način.
3. Prilagodba se mora temeljiti na dokazima– uz potpuno iskorištavanje najnovijih istraživanja, podataka i praktičnog iskustva kako bi donošenje odluka bilo dobro podržano i informirano.
4. Upravljanje klimatskim i neklimatskim rizicima primjenom uravnoteženog pristupa – klimatske promjene samo su jedan aspekt višestrukih stresova koji utječu na društveni, prirodni i gospodarski razvoj. Stoga se prilagodba mora temeljiti na holističkom pristupu koji uključuje upravljanje klimatskim i neklimatskim rizicima.
5. Rješavanje rizika povezanih s prošlom i trenutačnom promjenjivošću klime i ekstremnim vremenskim uvjetima – to bi trebala biti početna točka za anticipatorne mjere za uklanjanje rizika i prilika povezanih s dugoročnijim klimatskim promjenama. Važno je osigurati koordinaciju i blisku sinergiju sa smanjenjem rizika od katastrofa/upravljanjem njima (npr. Izvješće o prilagodbi klimatskim promjenama i smanjenju rizika od katastrofa u Europi).
6. Prioritet bi trebalo dati odgovoru na klimatske učinke, primjerice usmjeravanjem veće pozornosti na sektore koji su najviše pogođeni vremenskim i klimatskim promjenama, one koji imaju dugoročan životni vijek ili implikacije, u kojima su uključena znatna ulaganja ili su u pitanju visoke vrijednosti ili u kojima je uključena potpora ključnoj nacionalnoj infrastrukturi.
7. Prilagodba mora biti prilagođena opsegu koji se zahtijeva zbog izazova povezanih s klimatskim promjenama (npr. nacionalna/regionalna/lokalna/sektorska/prekogranična) – potrebno je izmijeniti rješenja za pojedinačne situacije, uzimajući u obzir i odgovornosti i financiranje.
8. Prilagodba bi trebala biti fleksibilna – iako i dalje postoji nesigurnost u pogledu buduće klime, trebalo bi razmotriti opcije u određenim područjima (npr. u sektorima s dugoročnim razdobljima planiranja) i donijeti odluke koje se mogu lako prilagoditi. Stoga bi trebalo prepoznati vrijednost mogućnosti prilagodbe bez žaljenja / bez žaljenja i mogućnosti prilagodbe od kojih svi imaju koristi u smislu troškovne učinkovitosti i višestrukih koristi, kao i vrijednost postupnog pristupa prilagodbi.
9. Prilagodba mora biti transparentna – u potpunosti informirati o učincima i troškovima različitih mogućnosti prilagodbe, i kratkoročno i dugoročno, te pružiti što više pojedinosti. Odluke o prilagodbi također su opterećene vrijednošću, npr. u pogledu razine rizika koji treba prihvatiti. Stoga je ključno da odluke i raspodjela resursa budu transparentni kako bi se moglo postići dogovor o pravednim i uravnoteženim rješenjima.
10. kontinuirano preispitivati djelotvornost, učinkovitost, pravednost i legitimnost odluka o prilagodbi kako bi ih se postupno poboljšalo u skladu s razvojem dokaza i znanja o učincima klimatskih promjena. To zahtijeva praćenje i ponovnu procjenu rizika, kao i mjera politika prilagodbe.