3. Utvrđivanje mogućnosti prilagodbe

Detaljan plan djelovanja u kojem se navodi kako, kada i tko bi trebao provesti posebne mjere prilagodbe ključan je za postizanje prilagodbe na terenu. Kako bi se izradio taj akcijski plan, važno je utvrditi moguće opcije prilagodbe (u ovom koraku) i suziti ih (vidjeti 4. korak).

Tim se korakom nacionalnim i podnacionalnim tijelima pomaže da utvrde moguće opcije prilagodbe i prikupe relevantne informacije za te opcije u portfelju, čime će se olakšati daljnje određivanje prioriteta opcija.

Opcije prilagodbe usmjerene su na rješavanje prethodno utvrđenih problema koji proizlaze i iz procjene osjetljivosti na klimatske promjene i rizika od njih (vidjeti 2. korak)kako bi se negativni ili negativni učinci klimatskih promjena doveli na prihvatljivu razinu i kako bi se rizici mogli smanjiti. Nadalje, opcije prilagodbe mogu omogućiti iskorištavanje svih pozitivnih prilika koje proizlaze iz klimatskih promjena. Mogućnosti prilagodbe mogu se kretati od mjera kojima se grade kapaciteti za prilagodbu (npr. stvaranje znanja i razmjena informacija, stvaranje poticajnih institucionalnih okvira) ili uspostavljaju sustavi upravljanja i mehanizmi potpore (npr. bolje planiranje upravljanja zemljištem, mehanizmi osiguranja) do mjera prilagodbe koje se provode na terenu, npr. fizičke mjere ili mjere utemeljene na ekosustavu. Tim se korakom olakšava istraživanje mogućih mogućnosti prilagodbe i pomaže u utvrđivanju relevantnih mjera.

Kako bi kategorizirala različite vrste mogućnosti prilagodbe, EEA je razvila skup ključnih vrsta mjera. Uz pružanje pregleda svih vrsta mjera, s obzirom na to da su šire od fizičkih i tehnoloških intervencija, jedna od glavnih očekivanih prednosti KTM-ova za prilagodbu jest poboljšanje kvalitete izvješćivanja, kako u pogledu iskustva korisnika/izvještaja tako i u pogledu samog izvješćivanja o izlaznim podacima. S druge strane, očekuje se da će se usklađenijim izvješćivanjem i jasnijim rezultatima poduprijeti poboljšanje planiranja i praćenja prilagodbe na razini EU-a, a time i na razini država članica.

Tablica 1.: KTM-ovi, pod-KTM-ovi i specifikacije

Mogućnosti prilagodbe mogu biti usmjerene na:

• prihvaćanje utjecaja i pokrivanje gubitaka koji proizlaze iz rizika (npr. upravljanje povlačenjem s razine mora),
• prijeboj gubitaka dijeljenjem ili raspodjelom rizika ili gubitaka (npr. osiguranjem),
• izbjegavanje ili smanjenje izloženosti klimatskim rizicima (npr. izgradnja nove obrane od poplava ili promjena lokacije ili aktivnosti i ponašanja),
• iskorištavanje novih mogućnosti (npr. sudjelovanje u novoj aktivnosti ili promjena praksi kako bi se iskoristili promjenjivi klimatski uvjeti).

Mogućnosti prilagodbe trebaju obuhvaćati širok raspon pitanja, uključujući tehnološka, informacijska, organizacijska, bihevioralna i socioekonomska pitanja te pitanja koja se temelje na ekosustavu na različitim razinama upravljanja, sektorskim i međusektorskim. Postoje ograničenja sposobnosti prilagodbe i prilagodbe za neke ljudske i prirodne sustave pri globalnom zagrijavanju od 1,5 °C, uz povezane gubitke. Nakon što se utvrde glavni razlozi za zabrinutost, prikupljaju se moguće mogućnosti prilagodbe. Kad je riječ o tehnologiji Climate-ADAPT, korisnici mogu pronaći širok skup opcija prilagodbe koje se mogu pretraživati prema učinku, (gospodarskom) sektoru i vrsti mjere (KTM).

Ovaj odjeljak olakšava istraživanje mogućih mogućnosti prilagodbe i pomaže u utvrđivanju relevantnih mjera i njihovih mogućih dodatnih koristi.

Osim toga, u posebnom izvješću IPPC-a o globalnom zagrijavanju od 1,5 °C zaključuje se da je dostupan širok raspon mogućnosti prilagodbe kako bi se smanjili klimatski rizici.

Izgradnja kapaciteta za prilagodbu uključuje razvoj sposobnosti ljudi i sustava da učinkovito odgovore na klimatske promjene. To uključuje prikupljanje i razmjenu informacija iz sljedećih područja:

• pristup rezultatima istraživanja ili sudjelovanje u istraživačkim projektima,
• podatke o praćenju i relevantne izvore informacija te
• podizanje svijesti putem obrazovanja, razmjene iskustava i inicijativa za osposobljavanje, i
• stvaranje poticajnog institucijskog okvira, npr.:
• promjene standarda,
• izmjene zakonodavstva,
• o uspostavi mehanizma (mehanizama) financiranja
• pružanje smjernica za dobru praksu i
• razvoj odgovarajućih politika, planova i strategija.

Pri sastavljanju mjera pozornost treba posvetiti:

• odabir mogućnosti prilagodbe kojima se odgovara na utvrđene ranjivosti,
• uključujući i nekonvencionalna i inovativna rješenja (prilagodba se često otežava uobičajenim poslovanjem),
• stvaranje dobre kombinacije različitih vrsta opcija (npr. organizacijskih, tehničkih i netehničkih);
• postavljanje dugoročnih ciljeva iznad kratkoročnih političkih interesa.

Ovdje istražite mogućnosti prilagodbe.