5.1 Izrada akcijskog plana za prilagodbu

5.1 Izrada akcijskog plana za prilagodbu

Akcijski plan za prilagodbu središnji je, najvažniji, uspostavljen i dokazan instrument politike za provedbu prilagodbe. U njemu se utvrđuje što je potrebno učiniti kako bi se prioritetne mogućnosti prilagodbe pretvorile u mjere, navodeći tko ih je i kada poduzeo te rješavajući potrebe za resursima i dodjelu sredstava. Glavna je svrha akcijskog plana za prilagodbu usmjeravati postupak provedbe pružanjem detaljnog plana za provedbu mogućnosti prilagodbe u praksi.

Dokument s akcijskim planom predstavlja rezultate politika iz prethodnih faza donošenja politika prilagodbe. Stoga bi se trebao čvrsto temeljiti na ishodima koraka od 1. do 4. ciklusa prilagodbe. Nadovezujući se na strategiju prilagodbe i konkretizirajući njezine opće ciljeve i strateške smjernice, u popratnom akcijskom planu predstavljen je portfelj odabranih mjera prilagodbe, opisuju se u operativnom smislu i na strukturiran način te se navode strateški proces i koordinacijski mehanizmi za provedbu. U usporedbi sa strateškim okvirom, akcijski plan obično se odnosi na kraće razdoblje i stoga podliježe češćim revizijama. Nadovezujući se na nacionalni akcijski plan, podnacionalne razine upravljanja unutar zemlje trebale bi izraditi vlastite dokumente o politici prilagodbe, dajući prednost mjerama prilagodbe i provodeći ih u skladu sa svojim posebnim kontekstima. Alat za potporu prilagodbi gradova pruža odgovarajuće smjernice za europske gradove, gradove i druga lokalna tijela. Regionalni alat za potporu prilagodbi (RAST) razvijen je kako bi se lokalnim i regionalnim vlastima pomoglo u provedbi strategija i planova za prilagodbu klimatskim promjenama.

U skladu s međusektorskom prirodom prilagodbe klimatskim promjenama, bit će integrirani akcijski planovi za prilagodbu, višesektorski dokumenti o politikama u kojima se predlažu mjere prilagodbe u širokom rasponu klimatski osjetljivih sektora i među njima. Kako bi se usmjerilo i olakšalo uključivanje prilagodbe u relevantna područja sektorske politike, sektorski planovi prilagodbe mogu se izraditi kao dopuna sveobuhvatnim planovima prilagodbe.

Snažno se preporučuje uključivanje dionika iz relevantnih sektora i razina, uključivanje svih društvenih skupina, traženje i sklapanje sporazuma s ciljem provedbe te rasprava o akcijskom planu za prilagodbu u javnom savjetovanju. To su ključni elementi upravljanja prilagodbom i otvaraju put učinkovitoj provedbi.

Kako bi akcijski plan za prilagodbu bio učinkovit, ključno je dobiti političko odobrenje. Strategije prilagodbe i akcijski planovi mogu biti učinkoviti ako su pravno neobvezujuće, „meke” politike, ali njihovo uključivanje u zakonodavstvo stvorit će zakonske odgovornosti i tako pogodovati njihovoj provedbi.

Izrada akcijskog plana za prilagodbu

U akcijskom planu za prilagodbu predstavljene su i opisane odabrane mogućnosti prilagodbe, po mogućnosti organizirane u područjima aktivnosti povezanima sa sektorom te međusektorske ili generičke mjere, te su opisani načini njihove provedbe. Iako se razina detaljnosti i struktura mogu razlikovati, ona bi, među ostalim, trebala sadržavati sljedeće informacije, u mjeri u kojoj je to moguće, koje su navedene za svaku pojedinu mjeru:

• Ciljevi djelovanja
• Razlozi i relevantnost djelovanja
• Provedbeni koraci i putovi
• Instrumenti koji nude ulazne točke za uključivanje i provedbu
• Uloge i odgovornosti provedbenih aktera, izričito uzimajući u obzir potrebu za koordinacijom i suradnjom među akterima na svim razinama
• Vremenski okvir za provedbu
• Procjena potrebnih resursa u smislu ljudskih i financijskih resursa te resursa povezanih sa znanjem
• Dostupne mogućnosti financiranja i financiranja
• Potencijalni sukobi i sinergije
• Pokazatelji i mehanizmi za praćenje i evaluaciju uspješnosti provedbe
• Odredbe za reviziju mjera
• Potrebe za informacijama, otvorena istraživačka pitanja i načini za uklanjanje nedostataka u znanju
• Potencijalne prepreke djelovanju i olakšavajući čimbenici za njihovo prevladavanje

Već pri izradi akcijskog plana preporučuje se uzeti u obzir potrebu za praćenjem i evaluacijom napretka u provedbi i ishoda prilagodbe. Jasnim i provjerljivim definiranjem ciljeva svake mjere te predlaganjem mogućih pokazatelja podupire se naknadno mjerenje uspješnosti provedbe. Svaka mjera prilagodbe može imati potencijal za sinergije i sukobe s drugim mjerama, sektorskim interesima ili drugim ciljevima javne politike te za različite društvene skupine, uključujući ublažavanje klimatskih promjena i smanjenje rizika od katastrofa. Ako su sukobi i kompromisi skriveni, to ugrožava usklađenost različitih politika i može dovesti do nenamjernih neodrživih ili neprikladnih ishoda. Kako bi se potaknula sinergija i izbjegli antagonistički učinci mjera prilagodbe, korisno je utvrditi i navesti moguće sukobe i sinergije u dokumentu o politici, čime se podupire uključivanje. Ovisno o području primjene i ambicijama akcijskog plana, ciljne skupine koje se razmatraju mogu se razlikovati i biti jednako široke kao i javna tijela na različitim razinama, pružatelji infrastrukture/usluga, interesne skupine/nevladine organizacije, istraživačke i obrazovne organizacije do privatnih poduzeća (uključujući osiguranje i industriju), upravitelji resursima i vlasnici zemljišta, privatna kućanstva i civilno društvo u cjelini, uključujući sve skupine na koje bi plan mogao utjecati. U mjeri u kojoj je to primjenjivo, moglo bi biti korisno podijeliti ih na provedbene aktere koji snose glavnu odgovornost za djelovanje, partnere za suradnju i dodatno uključene dionike.

Planiranje načina prilagodbe

Akcijski plan za prilagodbu može se organizirati u načinima prilagodbe, pri čemu se program provedbe za svaku opciju prilagodbe sastoji od niza mjera za postizanje unaprijed definiranog cilja prilagodbe. Pritom je svaki korak u provedbi sastavni dio koji je povezan s vremenskim okvirima i u kojem se razmatra nesigurnost tijekom postupka provedbe. Načini prilagodbe pružaju konceptualni okvir za fleksibilno planiranje politika, čime se omogućuje iterativan i dinamičan postupak provedbe za rješavanje nesigurnosti, upravljanje promjenama unutar složenih društveno-ekoloških sustava i ograničavanje neželjenih i neprimjerenih posljedica. Prilagodbeni putovi sastoje se od niza mogućih radnji koje nalikuju stablu odlučivanja. Tijekom vremena moguće „prijelazne točke” (npr. klimatski događaji, promjene vanjskih okvirnih uvjeta) mogu pokrenuti mehanizam preispitivanja kako bi se provjerilo ispunjava li linija djelovanja i dalje utvrđeni cilj. To može dovesti do potrebe za prelaskom na drugi način provedbe. Kad je povezan s pouzdanim praćenjem i evaluacijom provedbe, taj pristup može pomoći u podupiranju učenja tijekom vremena i povećanju otpornosti ili sposobnosti prilagodbe.

Izvor: Zandvoort i dr. (2017): Načini prilagodbe u planiranju za neizvjesne klimatske promjene: Zahtjevi u Portugalu, Češkoj i Nizozemskoj. Znanost i politika u području okoliša 78 (2017) 18–26.

Učenje iz dobrih primjera s transnacionalne, nacionalne i podnacionalne razine

Strategije prilagodbe i akcijski planovi drugih europskih zemalja, kao i oni koji postoje u nekim transnacionalnim (makro)regijama, mogu poslužiti kao korisni primjeri za zemlje ili vlade na podnacionalnim teritorijalnim razinama u izradi vlastitih dokumenata za planiranje prilagodbe. Najbolje je procijeniti i usporediti dokumente iz nekoliko zemalja, učiti iz najboljih praksi i primijeniti ih na prilagođen način. Strukture i mreže transnacionalne suradnje, kao što su europske regije transnacionalne suradnje, makroregionalne strategije i međunarodne konvencije, mogu uvelike poduprijeti razmjenu znanja i uzajamno učenje iskustava među zemljama i regijama. Transnacionalno umrežavanje može pomoći i u boljem usklađivanju donošenja politika prilagodbe na razini EU-a te na transnacionalnoj i domaćoj razini te u razmatranju prekograničnih pitanja prilagodbe u dokumentima o politici prilagodbe.

U nekoliko studija slučaja Climate-ADAPT, filtriranih prema razinama upravljanja i ključnoj vrsti mjere u katalogu resursa Climate-ADAPT, izvješćuje se o najsuvremenijim pristupima upravljanju planiranjem i provedbom prilagodbe na različitim razinama upravljanja.

Dodatna sredstva

• Profili zemalja
• Transnacionalne regije EU-a
• Mapiranje upravljanja prilagodbom klimatskim promjenama u alpskom prostoru
• Politike prilagodbe i baza znanja u transnacionalnim regijama u Europi
• Obrazloženje, pristup i dodana vrijednost ključnih vrsta mjera za prilagodbu klimatskim promjenama
• Priručnik „Uradi sam” o uključivanju dionika i građana u prilagodbu klimatskim promjenama: Alati, dobre prakse i iskustva
• Upotreba ključnih mjera za izvješćivanje o mjerama prilagodbe klimatskim promjenama u državama članicama EGP-a