Kako se komuniciraju nesigurnosti?

Opis i kvantifikacija nesigurnosti mogu imati važnu ulogu u informiranju pri donošenju odluka. Kvantifikacija ne može eliminirati neizvjesnost, ali može pomoći u razumijevanju razine neizvjesnosti s kojom se suočavamo. Probabilističke informacije mogu biti koristan način objašnjavanja vjerojatnosti mogućih budućnosnica. Statističke metode i modeli imaju ključnu ulogu u tumačenju i sintezi promatranih klimatskih podataka i projekcija iz numeričkih klimatskih modela.

Međutim, probabilističke informacije nisu uvijek dostupne. U tom slučaju jasni opisi budućih promjena, čak i ako su kvalitativne prirode, mogu pružiti vrijedan uvid u to što očekivati i kako odlučiti na temelju tih informacija. Pristupi kao što su primjena scenarija i putova mogu se primijeniti kada vjerojatnosti nisu dostupne.

Vrsta i vremenski okvir konteksta odluke o prilagodbi odredit će najprikladnije informacije (probabilističke ili ne) za upotrebu.

Kako su kvantificirane i opisane nesigurnosti?

Tretman nesigurnosti u IPCC-u

IPCC je razvio zajednički pristup i prilagođeni jezik za ocjenjivanje i priopćavanje stupnja sigurnosti u svojim nalazima. Taj je pristup iznesen u Smjernicama IPCC-a o dosljednom postupanju s nesigurnostima (Mastrandrea i dr., 2010.) i primijenjen u Petom izvješću o procjeni IPCC-a (IPCC AR5, 2013. – 2014.) i nedavnom Posebnom izvješću o globalnom zatopljenju od 1,5 °C (IPCC SR1.5, 2018.).

Pristup se temelji na dvama parametrima (pouzdanost i vjerojatnost)za priopćavanje stupnja sigurnosti u ključnim nalazima, na temelju ocjena temeljnih znanstvenih spoznaja autorskih timova IPCC-a:

Povjerenje: Pet kvalifikatora upotrebljava se za izražavanje razine povjerenja u ključne nalaze, od vrlo niskih do niskih, srednjih, visokih do vrlo visokih. Razina pouzdanosti objedinjuje prosudbe o valjanosti nalaza kako je utvrđeno procjenom dostupnih dokaza (vrsta, kvaliteta, količina ili unutarnja dosljednost) i stupnju znanstvene suglasnosti između različitih vrsta dokaza (vidjeti sliku 1.).

Slika 1. – Osnova za razinu pouzdanosti prikazana je kao kombinacija dokaza (ograničeni, srednji, čvrsti) i podudarnosti (niski, srednji i visoki). Povjerenje se povećava prema gornjem desnom kutu. Općenito, dokazi su najpouzdaniji kada postoje višestruke, dosljedne neovisne linije visoke kvalitete (Mastrandrea i dr., 2010.).

Vjerojatnost: Kvantificirane mjere nesigurnosti u nalazu izražene probabilistički (na temelju statističke analize opažanja ili rezultata modela ili stručne prosudbe). Ako se nesigurnosti mogu uvjerljivo kvantificirati, nalaz se može okarakterizirati sljedećim pojmovima (tablica 1.):

Tablica 1. – Pojmovi vjerojatnosti povezani s ishodima upotrijebljenima u 5. izvješću o procjeni IPCC-a i SR1.5.

Napomena: Dodatni pojmovi koji se prema potrebi mogu upotrebljavati uključuju iznimno vjerojatnu (vjerojatnost 95 – 100 %), vjerojatniju vjerojatnost nego ne (vjerojatnost > 50 – 100 %), vjerojatniju vjerojatnost nego vjerojatnu (0 – < 50 %) i iznimno vjerojatnu vjerojatnost (0 – 5 %).

Budući da je kalibrirani jezik IPCC-a razvijen na engleskom jeziku, uz prijevod tog pristupa na druge jezike trebalo bi primijeniti mjere opreza jer bi to moglo dovesti do gubitka preciznosti.

Scenariji i putovi

U nedostatku probabilističkih dokaza ili kao sredstvo za potporu procjenama učinka klimatskih promjena i osjetljivosti na njih često se upotrebljavaju scenariji i drugi kvalitativni opisi budućih promjena. Treba voditi računa o tome da se scenariji, putovi i drugi pojmovi ponekad upotrebljavaju naizmjenično, uz širok raspon definicija koje se preklapaju (Rosenbloom, 2017.). Neke korisne definicije navedene su u 5. izvješću o procjeni IPCC-a (2014.) i tematskom izvješću IPCC-a br. 1.5 (2018.):

Scenariji kao uvjerljivi opisi razvoja budućnosti na temelju usklađenog i interno dosljednog skupa pretpostavki o ključnim pokretačkim silama (npr. brzina tehnoloških promjena, cijene) i odnosima. Imajte na umu da scenariji nisu ni predviđanja ni prognoze, već su korisni za pružanje uvida u posljedice razvoja događaja i mjera.

Putovi opisuju vremensku evoluciju prirodnih i/ili ljudskih sustava prema budućem stanju. Koncepti putanja kreću se od skupova kvantitativnih i kvalitativnih scenarija (ili diskursa) potencijalnih budućnosnica do postupaka donošenja odluka usmjerenih na rješenja usmjerenih na poželjne društvene ciljeve. Pristupi putanjama obično su usmjereni na biofizičke, tehnoekonomske i/ili društveno-bihevioralne putanje i uključuju različite dinamike, ciljeve i aktere na različitim razinama.

Različite vrste scenarija i smjerovi budućih uvjeta koji su korisni za donošenje odluka o prilagodbi dostupni su na globalnoj, a u nekim slučajevima i na nacionalnoj i lokalnoj razini. To obično uključuje:

Scenariji emisija: Vjerodostojni prikazi budućeg razvoja emisija stakleničkih plinova i aerosola na temelju usklađenog i interno dosljednog skupa pretpostavki o pokretačkim silama (kao što su demografski i socioekonomski razvoj, tehnološke promjene) i njihovim ključnim odnosima. Scenariji koncentracije, izvedeni iz scenarija emisija, upotrebljavaju se kao ulazni podaci za klimatske modele za izračun klimatskih projekcija na više razina.

Društveno-gospodarski scenariji: Scenariji u kojima se opisuje moguća budućnost u smislu stanovništva, bruto domaćeg proizvoda i drugih socioekonomskih čimbenika relevantnih za razumijevanje posljedica klimatskih promjena na nacionalnoj i lokalnoj razini.

Klimatske projekcije (i projekcije učinka na klimu): Simulirani odgovor klimatskog sustava (ili klimatski osjetljivog sustava) na scenarij budućih emisija ili koncentracije stakleničkih plinova i aerosola koji se općenito dobivaju primjenom klimatskih modela (ili modela utjecaja na klimu). Klimatske projekcije često služe kao sirovina za izradu scenarija klimatskih promjena, ali za njih su obično potrebne dodatne informacije kao što je uočena trenutačna klima.

Za zahtjeve na kojima se temelje važne političke odluke ili odluke o velikim ulaganjima preporučuje se da donositelji odluka iskoriste cijeli niz dostupnih scenarija klimatskih promjena (i učinaka) i informacija o modelima.

Ostale glavne teme:

1. Što se podrazumijeva pod neizvjesnošću?

3. Kako utjecati na neizvjesnost?