2.6 Utvrđivanje glavnih pitanja prilagodbe i definiranje ciljeva

2.6 Utvrđivanje glavnih pitanja prilagodbe i definiranje ciljeva

Cilj je ovog koraka razviti strateški smjer za planiranje prilagodbe na temelju procjene rizika i osjetljivosti povezanih s klimom (vidjeti korak 2.4.). Utvrđivanje glavnih problema povezanih s prilagodbom (npr. koji sektor ili koji bi se utjecaj na klimu prvo trebao rješavati) temelji se na analizi neposrednosti i ozbiljnosti utjecaja, kao i na prilikama za iskorištavanje postojećih strategija za smanjenje rizika od katastrofa ili trenutačnih mehanizama i planova za upravljanje resursima i infrastrukturom. S obzirom na široku prirodu rizika i prilika povezanih s klimatskim promjenama, preporučljivo je takvo određivanje prioriteta provesti uz puno sudjelovanje dionika (vidjeti korak 1.6.).

Ovim se korakom gradovi potpisnici Sporazuma gradonačelnika podupiru u razvoju odjeljaka „Dugoročna vizija” i „Ciljevi prilagodbe” platforme za izvješćivanje MyCovenant (vidjeti i radnu verziju predloška za izvješćivanjeizvan interneta ).

Dostupne su različite metode za određivanje prioriteta u pogledu glavnih pitanja prilagodbe (vidjeti smjernice i alate u nastavku). Općenito, glavna pitanja koja treba uzeti u obzir pri određivanju prioriteta u pogledu klimatskih učinaka uključuju:

• već postojeći učinci (vidjeti korak 2.1.),posebno oni za koje se predviđa da će se pogoršati u budućnosti (vidjeti korak 2.2.);
• vjerojatnost i ozbiljnost učinaka u kratkoročnom, srednjoročnom i dugoročnom razdoblju;
• je li rizik u nadležnosti općine ili uključenih dionika te bi li se stoga mogao riješiti postojećim administrativnim dogovorima;
• ozbiljni rizici koji bi mogli nepovratno utjecati na grad (npr. podizanje razine mora);
• Postojeći mehanizmi koji su usklađeni s mjerama prilagodbe (npr. obnova stambenog fonda, prostorno planiranje, provedba novog zakonodavstva u skladu s Direktivom EU-a o poplavama), koji bi mogli biti korisne ulazne točke za djelovanje. Uključivanje prilagodbe u postojeće ili planirane inicijative (vidjeti korak 5.3.)moglo bi započeti ispitivanjem načina na koji osjetljivi sektori (vidjeti korak 2.3.)trenutačno odgovaraju na opasnosti povezane s klimom i vremenskim uvjetima te raspravama s različitim odjelima u općini i ključnim dionicima (vidjeti korak 1.6.). Relevantne inicijative, sektori i strategije uključuju:
  
  
  • Strategije održivog razvoja
  • Upravljanje vodama (npr. planovi upravljanja riječnim slivovima)
  • Stanovanje (npr. obnova programa socijalnog stanovanja)
  • Planiranje (npr. planovi prostornog razvoja, strategije urbane obnove)
  • zdravlje (npr. planovi toplinskih valova, planovi odgovora na izbijanje bolesti)
  • Hitne službe (npr. planovi odgovora na poplave)
  • Socijalne usluge (npr. utvrđivanje ranjivih skupina)
  • Zeleni prostor i strategije zaštite prirode
  • Promet (npr. novi infrastrukturni projekti)
  • Energija (npr. ulaganja u obnovljivu energiju ili opskrbne mreže)
  • strategije ublažavanja klimatskih promjena (vidjeti i korak 5.4.)
  • Turizam
  • Regionalne gospodarske strategije

Nakon što budu poznati glavni problemi prilagodbe, mogu se definirati konkretni i realistični ciljevi prilagodbe za grad ili grad. Trebale bi biti što mjerljivije i preciznije, među ostalim i zato što su naknadno praćenje i evaluacija (vidjeti korak 6.)provedbe strategije i/ili plana prilagodbe (vidjeti korak 5.)izravno povezani s ciljnim vrijednostima.

Za analizu rizika i prilika povezanih s prilagodbom potreban je angažman dionika. Iako je organizacija sastanaka i radionica na kojima se raspravlja o rizicima i određuje njihov prioritet proračunski i vremenski zahtjevna, utvrđivanje prioriteta prilagodbe u zajedničkom dogovoru može značiti da je strategija prilagodbe (vidjeti korak 5.)bolje prihvaćena i stoga ima veće izglede za uspjeh.