3.1 Izrada kataloga relevantnih mogućnosti prilagodbe

Urbana područja čvorišta su ljudskih aktivnosti i na njih često istodobno utječe nekoliko opasnosti od klimatskih promjena. Stoga mjere prilagodbe trebaju obuhvaćati širok raspon pitanja, uključujući tehnološka, informacijska, organizacijska, bihevioralna, ekološka i socioekonomska pitanja na različitim razinama upravljanja, sektorskim i međusektorskim. Izradom kataloga mjera osigurava se sustavno prikupljanje mogućih opcija prilagodbe za specifičan urbani kontekst koje se mogu upotrijebiti za naknadnu procjenu i postupak odabira.

Pri sastavljanju kataloga mogućnosti prilagodbe na razmatranje potrebno je razmotriti opći pristup i ciljeve planiranja prilagodbe u općini. Općenito, opcije prilagodbe usmjerene su na jedno ili više od sljedećeg:

• Prihvatiti utjecaje klimatskih promjena i snositi gubitke koji proizlaze iz rizika (npr. upravljanje povlačenjem s porasta razine mora),
• prijeboj gubitaka podjelom ili raspodjelom rizika ili gubitaka (npr. osiguranjem),
• izbjegavanje ili smanjenje izloženosti i/ili osjetljivosti na klimatske rizike (npr. planiranjem uporabe zemljišta, izgradnjom nove obrane od poplava ili promjenom ponašanja, lokacije ili aktivnosti),
• Iskorištavanje novih mogućnosti (npr. uključivanjem u novu aktivnost ili promjenom praksi kako bi se iskoristili promjenjivi klimatski uvjeti).

Drugi način razmatranja mogućnosti prilagodbe jest razmisliti o vrstama mjera koje se mogu poduzeti. To mogu biti:

1. „meke” mjere prilagodbe, uključujući sljedeće vrste:

• rukovoditeljski (npr. uvođenje fleksibilnog rada tijekom toplinskih valova),
• strateški (npr. naručivanje novih zgrada s dizajnom otpornim na klimatske promjene u okviru planiranog programa gradnje)
• Privremeno (npr. upotreba sjenčanja za smanjenje povećanja solarne topline)

2. Tehnička / „siva” (npr. obnova zgrade; poboljšanje fizičke obrane od poplava, povećanje kapaciteta kanalizacijskih sustava),

3. Ekološki / „zeleni” (npr. uvođenje ili proširenje zelene infrastrukture za upravljanje otjecanjem vode ili ublažavanje mikroklime).

Općine se također mogu usredotočiti na povećanje „sposobnosti prilagodbe”, što uključuje razvoj sposobnosti ljudi, vlasti i sektora da učinkovito odgovore na klimatske promjene. To uključuje mjere u sljedećim područjima:

• pristup rezultatima istraživanja ili sudjelovanje u istraživačkim projektima;
• provođenje istraživanja;
• podatke o praćenju i relevantne izvore informacija;
• podizanje svijesti putem obrazovanja, razmjene iskustava i inicijativa za osposobljavanje; i
• stvaranjem poticajnog institucijskog okvira, npr.:
  • promjena standarda;
  • izmjene zakonodavstva;
  • uspostavljanje lokalnih mehanizama financiranja;
  • pružanje smjernica za dobru praksu; i
  • razvoj odgovarajućih politika, planova i strategija.

Pri sastavljanju mjera pozornost bi trebalo posvetiti:

• odabir mjera kojima se odgovara na utvrđene ranjivosti;
• uključivanje i nekonvencionalnih i inovativnih rješenja (uobičajeno poslovanje često otežava prilagodbu);
• osiguravanje dobre kombinacije različitih vrsta opcija (npr. tehničke – netehničke);
• postavljanje dugoročnih ciljeva iznad kratkoročnih političkih interesa; i
• olakšavanje daljnje rasprave i bolje komunikacije s političarima i dionicima, preporučuje se da se mogućnosti prilagodbe opišu u informativnim člancima u skladu sa zajedničkom strukturom kako je opisano u koraku 4.1.

Mogućnosti prilagodbe mogu se preuzeti iz izvora literature i baza podataka koje pružaju znanstveni stručnjaci i tehnički savjetnici, koje dijele kolege iz drugih odjela i tijela, predstavnici drugih općina ili koje se dobivaju iz drugih izvora uključivanjem dionika. Tijekom posljednjih godina istraživači, mreže gradova, nacionalna ili regionalna tijela ili organizacije dionika izradili su nekoliko kataloga mogućnosti prilagodbe (vidjeti povezane resurse u nastavku). Ti bi katalozi trebali biti osnova za odabir opcija koje se uklapaju u poseban urbani kontekst i definirane ciljeve prilagodbe. Korak 3.2. vodiči za izvore primjera i slučajeva već provedenih mjera prilagodbe u urbanim područjima.

Također treba priznati da prilagodba ne zahtijeva uvijek potpuno novo djelovanje. Prilagodba često znači razmatranje i prilagodbu aktivnosti koje bi u svakom slučaju bile potrebne za održivi razvoj grada ili uključivanje prilagodbe u postojeće ili novo zakonodavstvo, norme i planove (npr. planovi upravljanja poplavnim rizicima u skladu s Direktivom EU-a o poplavama). Gradovima su već dostupni brojni alati za prilagodbu, npr. opcije kojima se iskorištavaju postojeći radovi na smanjenju rizika od katastrofa ili trenutačni mehanizmi i planovi za upravljanje resursima i infrastrukturom (vidjeti i korak 2.6.).