4.1 Odabir okvira za procjenu mogućnosti prilagodbe

Kako bi se omogućila dobra usporedba različitih opcija prilagodbe i dobra komunikacija s donositeljima odluka i među njima, svaku opciju prilagodbe (vidjeti korak 3.2.)potrebno je procijeniti na temelju dogovorenih kriterija. Postoje mnogi kriteriji koji se mogu upotrijebiti za procjenu prikladnosti mogućih opcija, na primjer učinkovitost u smanjenju ranjivosti, učinak na održivost ili troškovi. Preporučljivo je koordinirati procjenu mogućnosti prilagodbe u širokom rasponu političkih, pravnih i institucionalnih aktera kako bi se povećale sinergije i izbjegla međusektorska neprilagođenost. Informativni članci korisna su metoda za prikaz rezultata.

Donositelji odluka trebali bi nastojati ostvariti „win-win” (mjere prilagodbe kojima se postiže željeni rezultat u smislu smanjenja klimatskih rizika ili iskorištavanja potencijalnih prilika, ali koje imaju i znatan doprinos drugom društvenom, okolišnom ili gospodarskom cilju) ili barem „no-regret” (iako se isplati bez obzira na opseg budućih klimatskih promjena) mogućnosti prilagodbe. Svaku je opciju potrebno ocijeniti na dva načina: a) u kojoj će mjeri opcija pomoći u postizanju cilja prilagodbe i b) koji su učinci na šire društvene i okolišne aspekte. Procjena bi trebala biti usmjerena na sljedeće:

• hitnost klimatske nepogode ili rizika koji se opcijom nastoji ublažiti. Neke mjere prilagodbe bit će prikladne za kratkoročnu provedbu kako bi se uklonili hitni rizici ili prilike; drugi će zahtijevati dugotrajnu pripremu i planiranje.
• Uspješnost protiv općih i širih ciljeva i izbjegavanje loše prilagodbe. Maladaptacija se odnosi na situaciju u kojoj se mjerama ne postižu njihovi ciljevi ili uzrokuju nuspojave koje otežavaju prilagodbu drugdje ili u budućnosti. Na primjer, izgradnja nasipa na jednom mjestu može uzrokovati više poplava na drugom mjestu i može se pokazati neodgovarajućom zaštitom za razine poplava u budućnosti.
• Ostvarivost i izvedivost. Opcije koje imaju visoku ocjenu u drugim aspektima, ali ih je teško ostvariti, nisu uvijek poželjne.
• implikacije mjere na upravljanje. Na primjer, usklađivanje s postojećim upravljačkim strukturama i izmjene postojećih upravljačkih struktura, potreba za uspostavom novih upravljačkih struktura ili postupaka.
• Socijalni aspekti, tj. jednakost zaštite od klimatskih nepogoda kao rezultat određene opcije prilagodbe i njezini učinci na socijalnu uključenost i koheziju. Nejednake mogućnosti prilagodbe neravnomjerno raspoređuju koristi prilagodbe u cijelom društvu i pogoršavaju postojeće društvene nejednakosti. Na primjer, povećanje cijene vode radi promicanja učinkovitosti kao rješenja za sušu moglo bi nerazmjerno utjecati na stanovanje s niskim prihodima, čime bi se pogoršala nejednakost u regiji. Ako je moguće, trebalo bi ugraditi korektivne mjere kako bi se smanjili negativni socijalni učinci. Mogućnosti koje pružaju dodatne socijalne koristi (kao što je često slučaj sa zelenim površinama) trebalo bi pozitivno ocijeniti.
• Dionici mogu sufinancirati ili organizirati financiranje putem postojećih tokova financiranja. Alternativno, za pokrivanje troškova provedbe mogu biti dostupna ulaganja EU-a, nacionalne vlade ili privatna ulaganja (vidjeti korak 1.5.).
• Troškovi i koristi. U idealnom bi slučaju trebalo provesti cjelovitu analizu troškova i koristi. Međutim, s obzirom na nesigurnost i dugoročne razmjere prilagodbe, tradicionalna analiza troškova i koristi nije uvijek moguća ili primjenjiva. Ako se u procjenu trebaju uključiti nenovčane koristi i različite preferencije, višekriterijskom analizom mogu se dobiti cjelovitiji rezultati procjene (vidjeti korak 4.3.).
• Pitanja zaštite okoliša. Trebalo bi procijeniti njihov utjecaj na okoliš, uključujući njihov doprinos poboljšanju ili pogoršanju emisija stakleničkih plinova, kvalitete vode, kvalitete tla i bioraznolikosti. Direktiva o procjeni utjecaja na okoliš (Direktiva 2014/52/EU) pruža okvir za provedbu takve procjene.

Prilagodba klimatskim promjenama međusektorsko je pitanje koje, ako se provodi nekoordinirano unutar zasebnih sektora i područja politika, može dovesti do negativnih uzajamnih kompromisa, međusobnog poništavanja ili propuštanja prilika za iskorištavanje potencijalnih sinergija. Kako bi se poboljšala koordinacija i povećala učinkovitost planiranja prilagodbe te maksimalno povećale međusektorske sinergije, u idealnom bi slučaju širok raspon institucijskih i civilnih dionika trebao biti uključen u utvrđivanje kriterija, procjenu mogućnosti prilagodbe te naknadno određivanje prioriteta (vidjeti korak 4.3.).

Rezultati procjene mogu se opisati u sažetim informativnim člancima o opcijama, koji su započeli izradom kataloga (vidjeti korak 3.1.)koji ne sadržava previše tehničkih pojedinosti, već pruža brz pregled koji je lako razumljiv osobama koje nisu stručnjaci. Ti informativni članci kasnije mogu biti vrlo korisni za određivanje prioriteta (vidjeti korak 4.3.). Informacije u informativnim člancima trebalo bi navesti barem o sljedećim točkama:

• Opis mogućnosti prilagodbe
• Koji su učinci klimatskih promjena obuhvaćeni opcijom
• Potencijal za smanjenje osjetljivosti na utvrđene utjecaje klimatskih promjena, učinkovitost, fleksibilnost koju prema potrebi treba nadograditi ili smanjiti
• Prostorni opseg, vizualno mapiranje
• Informacije o tome je li sudjelovanje dionika potrebno ili preporučeno i koja bi vrsta dionika trebala biti uključena
• Uspjeh i ograničavajući čimbenici (na temelju vlastitog iskustva ili drugih slučajeva)
• Troškovi (provedbeni i operativni) i gospodarske koristi izražene u novčanim iznosima
• posredne koristi ili štete za društvo i okoliš, potrebne korektivne mjere
• Potrebna financijska sredstva, vrijeme ulaganja i izvori financiranja
• Vremenski okvir za planiranje i provedbu do potpuno funkcionalnog radnog vijeka
• Odgovornost za provedbu i održavanje unutar općinskih odjela ili drugih institucija
• Međupovezanost s drugim predloženim mogućnostima prilagodbe, zamjenjivost, kombiniranost
• Referentne informacije