Diversifikacija proizvoda i sustava ribarstva i akvakulture

Diversifikacija ribarstva i akvakulture znači znatna promjena u proizvodnoj aktivnosti kao odgovor na promjene u dostupnosti ribljih stokova (za ribarstvo) i/ili promjene u stanju okoliša morskog sustava uzrokovane klimatskim i drugim izazovima. Strategije diversifikacije uključuju prelazak na alternativne vrste ili, u slučaju akvakulture, nove genetske sojeve, kao i prakse upravljanja koje su prikladnije za promijenjene uvjete. Postupak prilagodbe može uključivati i inicijative za diversifikaciju poslovanja (privremenu ili trajnu) izvan sektora, razvoj novih aktivnosti povezanih s ribarstvom (npr. ekoturizam s ribarskim plovilima) kojima se subjektima mogu osigurati dodatni izvori prihoda. Diversifikacija je postupak koji provode pojedinačni lokalni proizvođači ili bolje mreže i udruženja proizvođača koji imaju veći poslovni kapacitet te ostvaruju korist od međusektorske suradnje s drugim povezanim poduzećima (npr. tržište, turizam) i potpore javnih tijela.

Kad je riječ o ribarstvu, mjere uključuju prilagodbu alata (novi održivi alati ili fleksibilni alati kojima se mogu loviti različite vrste, koji su bolje prilagođeni promijenjenim uvjetima, u različitim okruženjima) i prilagodbu plovila koja mogu iskorištavati riblje resurse na različitim lokacijama, čime se povećava mobilnost ribara jer se raspodjela ribljih stokova mijenja s promjenama oceanskih uvjeta.

Kad je riječ o akvakulturi, promjene u uzgojenim vrstama i/ili različitim genetskim sojevima mogu doprinijeti smanjenju osjetljivosti sektora na klimatske promjene i prelasku na organizme otpornije na klimatske promjene koji bolje rastu u promijenjenim uvjetima. Na primjer, prodori slane vode i olujni udari pogodovat će uzgoju bočate vode i vrsta euryhalina, dok bi visoke temperature vode i zamućenost mogli pogodovati vrstama koje podnose niske razine otopljenog kisika. Druge promjene u akvakulturnim praksama sve se više promiču kako bi se poboljšala okolišna učinkovitost, produktivnost i profitabilnost akvakulturne proizvodnje, što dovodi do pozitivnih učinaka na ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu njima, čak i kad klimatske promjene nisu izričito uključene među glavne pokretače. Primjeri uključuju recirkulacijske akvakulturne sustave, integriranu multitrofičku akvakulturu i odobalnu akvakulturu koja pruža dodatne mogućnosti za upotrebu novih vrsta ili sojeva u akvakulturi. Određivanjem zona i lokacija akvakulture na temelju rizika, uključujući rizike od klimatske varijabilnosti i promjena, može se poduprijeti diversifikacija kad god se istražuju nova područja za proizvodnju, izbjegavajući gospodarske gubitke zbog odabira u kojima se ne uzimaju u obzir svi problemi i rizici na odgovarajući način. Diversifikacija akvakulture bila je područje primjene tehničke radionice FAO-a održane u Rimu u lipnju 2016. u kojoj je istaknuta njezina uloga u osiguravanju otpornosti na klimatske promjene i druge vanjske pokretače, dodajući gospodarsko, socijalno i ekološko osiguranje akvakulturnim sustavima.

Iznimno je važno da se mjerama diversifikacije ne poveća ribolovni napor te da one budu usklađene s ciljevima utvrđenima u zajedničkoj ribarstvenoj politici, kojima se teži održivom ribarstvu te očuvanju ribljih stokova i morskih resursa. U svakom slučaju, diversifikacija ulovljenih ili kultiviranih vrsta trebala bi slijediti znanstveno utemeljene procjene zdravlja ekosustava, biološke sigurnosti i biološke zaštite, kao i sveobuhvatne gospodarske i društvene studije. Nadalje, diversifikacija proizvoda i sustava ne smije dovesti do veće ranjivosti sektora u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju kako bi se u kratkoročnom razdoblju ostvarile koristi. Neodržive prakse, kao što je ribolov izvan granica održivosti ili na novoj lokaciji bez osiguranja održivosti ili bez održivih alata, primjeri su neprilagođenih odgovora na izazove koje predstavljaju klimatske i druge promjene, s dugoročnim štetnim posljedicama za stokove i morske ekosustave.

Diversifikacija proizvoda iz akvakulture i ribarstva podrazumijeva i diversifikaciju tržišta koja bi se trebala prilagoditi izazovima i prilikama koje donose klimatske promjene. U tom kontekstu djelovanja uključuju mjere usmjerene na povećanje percepcije potrošača o proizvodima ribarstva s oznakom održivosti i promjenu ponašanja potrošača. Trebalo bi poticati potražnju potrošača za alternativnim vrstama i promicati prodaju ulova novih vrsta, što proizlazi i iz studija slučaja izrađenih u okviru ClimeFisha koji se financira iz programa Obzor 2020. (npr. ribarstvo Jadranskog mora, ribarstvo zapadno od Škotske).

Naposljetku, prelazak s ribarstva na održivu akvakulturu, prelazak s morske na kopnenu proizvodnju i razvoj komplementarnih gospodarskih aktivnosti na ribarstvo i akvakulturu (npr. inicijative povezane s turizmom u kojima se upotrebljavaju ribarska plovila) drugi su primjeri diversifikacije izvan sektora, olakšavanja pritiska na riblje stokove i stvaranja prijelaza na nove poslovne mogućnosti koje se oslanjaju na manje osjetljive resurse. U tom pogledu rezultati projekta Muses, financiranog u okviru programa Obzor 2020., čiji je cilj bio istražiti mogućnosti za višestruku upotrebu u europskim morima, upućuju na nekoliko primjera diversifikacije ribarstva prema aktivnostima povezanima s ekoturizmom, čime se doprinosi smanjenju ribolovnog pritiska, promiču održive ribolovne prakse i osiguravaju dodatni izvori prihoda za ribare.