Poboljšanje operativne sigurnosti u odobalnim i priobalnim operacijama

Dionici uključeni u poboljšanje sigurnosti u odobalnim i kopnenim operacijama uključuju agencije za ribarstvo i akvakulturu, lučke uprave i javna tijela nadležna za sigurnost na moru (obalne straže) te utvrđivanje propisa i standarda. Dizajneri i graditelji brodova također imaju ulogu u osiguravanju sigurnosti plovila i drugih morskih objekata, kao što su ribogojilišta ili lučke strukture. Preporučuje se širok participativni pristup koji uključuje lokalne zajednice kako bi se povećala svijest o sigurnosnim pitanjima. FAO posebno preporučuje sveobuhvatan pristup, naglašavajući da se sigurnost ribara ne bi trebala rješavati samo aktivnostima vlade, već i koordiniranim aktivnostima odozdo prema gore.

Jasna identifikacija ključnih klimatskih rizika specifična za lokaciju i razumijevanje sigurnosnih posljedica među glavnim su čimbenicima koji pomažu u odabiru najprikladnije mjere prilagodbe za poboljšanje operativne sigurnosti. Naime, zajedničke prepreke za tu mogućnost prilagodbe odnose se na potrebu za boljim dokazima i povjerenjem u projekcije i učinke klimatskih promjena. Povjerenje u projekcije klimatskih promjena posebno je potrebno kako bi se rizici povezani s klimatskim promjenama na odgovarajući način uzeli u obzir među mnogim drugim rizicima koji utječu na taj sektor i kako bi se osiguralo da poduzeća ulažu u prilagodbu klimatskim promjenama. Nadalje, dugoročni okvir predviđanja klimatskih promjena može biti loše kompatibilan s kraćim rokovima ulaganja u pomorsko poslovanje.

Ta opcija uključuje mjere koje se mogu provesti s malim implikacijama za resurse (npr. uvođenje osnovne sigurnosne opreme, male prilagodbe infrastrukture kako bi se povećala otpornost operacija na kopnu) ili s velikim resursima, na primjer u slučaju podizanja ili premještanja lokacija za preradu ili morskih luka, koji mogu biti vrlo skupi.

Koristi uključuju ljudsku sigurnost ribara i poslovnih subjekata te izbjegavanje mogućih gospodarskih gubitaka koji proizlaze iz zatvaranja luka, oštećenja infrastrukture, zaustavljanja operacija i ribarskih plovila u lukama. Pomorski prijevoz tereta ključan je za prijevoz velikih količina robe na velike udaljenosti i znatno je manje ugljično intenzivan od cestovnog prijevoza. Stoga su mjere usmjerene na poboljšanje njegove sigurnosti vrlo važne za održivost i održivost logističkih poduzeća na velike udaljenosti. Od presudne je važnosti i za industrijske proizvođače koji se na nju oslanjaju kako bi dobili svoje zalihe i isporučili svoje proizvode na odredišna tržišta.

Budući da je sigurnost na moru globalno pitanje za sve pomorske aktivnosti, međunarodne propise prvenstveno je izradio IMO, Međunarodna pomorska organizacija, postavljajući globalne standarde za sigurnost, zaštitu i ekološku učinkovitost međunarodnog pomorskog prometa. Jasan je primjer SOLAS, jedan od najvažnijih ugovora koji se odnose na pomorsku sigurnost.

EU stalno razvija i jača svoju politiku pomorske sigurnosti kako bi se „uklonio nekvalitetni pomorski promet, povećala zaštita putnika i posade, smanjio rizik od onečišćenja okoliša i osiguralo da operateri koji slijede dobre prakse ne budu stavljeni u nepovoljan komercijalni položaj u usporedbi s onima koji su spremni na kratke rezove u pogledu sigurnosti plovila”.

Sigurnost na moru također je ključan element europske politike pomorskog prometa u cilju zaštite putnika, članova posade, morskog okoliša i obalnih regija. Europsko zakonodavstvo uključuje standarde IMO-a i pruža dodatne mjere putem širokog niza direktiva i uredbi o osposobljavanju i kvalifikacijama, pomorskoj opremi, sigurnosnoj zaštiti na brodovima i u lučkim objektima te sigurnosti putničkih brodova. Konkretno, u Strategiji pomorske sigurnosti Europske unije i njezinu akcijskom planu (2021.) klimatske promjene i ekstremni događaji utvrđeni su kao glavne prijetnje i rizici za sustav pomorskog prometa i pomorsku infrastrukturu, pri čemu je istaknuta potreba za procjenom otpornosti sektora na te rizike i poduzimanjem odgovarajućih prilagodljivih mjera za njihovo ublažavanje.

U okviru zajedničke ribarstvene politike Europski fond za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu (EFPRA)potiče sigurnost i poboljšanje radnih uvjeta u okviru prioriteta Unije br. 1 i 2 (Poticanje održivog ribarstva te obnova i očuvanje vodenih bioloških resursa).

Jednostavne mjere prilagodbe koje se provode kako bi se poboljšala sigurnost tijekom ribolovnih aktivnosti i plovidbe mogu se uskoro provesti (1 – 2 godine), dok složenija rješenja kao što su podizanje/premještanje lučke infrastrukture zahtijevaju dulje vrijeme za njihovu provedbu. Ostale mjere dio su procesa kontinuirane i autonomne prilagodbe nakon opće tehnološke nadogradnje sustava i uređaja.

Ta mogućnost prilagodbe trebala bi se smatrati kontinuiranim procesom koji zahtijeva postupno ažuriranje sigurnosnih sustava i postupaka te stalno praćenje njihove učinkovitosti.