Sustavi za praćenje, modeliranje i predviđanje

Suočavanje s promjenjivošću klime i njezinim pojavama u svakodnevnom vremenu zahtijeva dostupnost pravodobnih i pouzdanih informacija o klimi, kao i ažurnih informacija o pojavi i ozbiljnosti ekstremnih događaja, mogućim utjecajima i njihovu trajanju. Na primjer, aktivnosti praćenja i izvješćivanja povezane sa sušom pružaju osnovne informacije i barometar promjene klimatskih uvjeta koji može ukazivati na početak suše. Strateško praćenje suše može se postići s pomoću pokazatelja suše. Najčešći parametri suša potoka su: najniži tok suše, kumulativni volumen nedostatka vode i trajanje suše. Posljednja dva od njih ovise o nekim iscjedak tzv truncation razini (prag protoka). Pretpostavlja se niz kriterija za određivanje razine skraćivanja. Temelje se ili na hidrološkim prostorima u kojima se razina skraćivanja tretira kao funkcija odabranih karakteristika toka ili na gospodarskim prostorima, tj. onima u kojima se uzimaju u obzir potrebe korisnika vode. Prate se i parametri kvalitete vode jer sastav utječe na vodeni okoliš i dostupnost vode za različite namjene. Središnja uprava, lokalne vlasti i vodna tijela najvažniji su za praćenje i upravljanje vodnim sustavima.

Komunikacijski sustavi pomažu donositeljima odluka na svim razinama u donošenju ključnih odluka o upravljanju ljudskim aktivnostima povezanima s klimom, posebno o upravljanju vodnim resursima. Komunikacija, razmjena informacija i krizni plan stoga mogu smanjiti učinke ekstremnih klimatskih događaja. Primjer je Europski opservatorij za suše (EDO) koji je razvio JRC. Prati, procjenjuje i predviđa suše diljem Europe. Cilj je EDO-a predstaviti ažurirane informacije relevantne za sušu, kao što su mjesečni ažurirani standardizirani indeks oborina (SPI), svakodnevno ažurirane modelirane anomalije vlage u tlu i daljinsko istraživanje stanja vegetacijskog pokrova (tj. anomalija udjela apsorpcijskog fotosintetičkog aktivnog zračenja (fAPAR), normalizirani indeks razlike u vodi (NDWI)) i jednotjedna prognoza anomalije vlage u tlu. S druge strane, kako bi se poboljšala sposobnost predviđanja rizika od poplava i upravljanja njime, postoji nekoliko tehničkih opcija:

• uključujući postavljanje telemetrijske mreže te meteorološkog i hidrološkog RADARS-a;
• razvoj digitalnih modela elevacije (DEM) kako bi se utvrdila područja sklona poplavama i analiziralo širenje poplava;
• uspostava sustava praćenja koji pruža informacije o razinama vode u stvarnom vremenu i povezuje ga s podacima o trenutačnim oborinama i vremenskim prognozama.

Sve to omogućuje bržu i precizniju prognozu poplava i omogućuje ranije upozorenje pogođenim osobama. Razvoj takvih sustava preko administrativnih granica ključan je i zahtijeva stvaranje jedinstvenog sustava izvješćivanja o poplavama kako bi se osigurala učinkovitost. Znatna ulaganja u postavljanje i nadogradnju operativnih sustava za prognoziranje poplava već su na dnevnom redu nacionalnih hidrometeoroloških usluga. Svjetska meteorološka organizacija (WMO) priznaje da je u mnogim dijelovima svijeta predviđanje i dalje jedina učinkovita mjera koja se realno može provesti kako bi se zaštitili život i imovina u slučaju ekstremnih meteoroloških događaja.

Poboljšana sposobnost predviđanja vršnih ispuštanja i dalje je jedna od najvažnijih nestrukturnih mjera za zaštitu od poplava. Poželjno je produljiti vrijeme potrebno za predviđanje jer se time olakšavaju mjere ublažavanja i odgovor u slučaju ekstremnih ispuštanja. Uključivanje numeričkih vremenskih predviđanja (NWP) u sustav za upozoravanje na poplave može povećati vrijeme predviđanja s nekoliko sati na nekoliko dana. Razvoj Europskog sustava za upozoravanje na poplave (EFAS) primjer je tekućih istraživanja i provedbe poboljšanih predviđanja poplava. Razvijen je kako bi se povećala pripravnost za poplave u transnacionalnim europskim riječnim slivovima. Lokalnim vodnim tijelima pruža informacije o srednjem dometu i vjerojatnoj prognozi poplava 3 do 10 dana unaprijed.

Vrijeme upozoravanja na poplave od 3 do 10 dana postiže se uključivanjem vremenskih prognoza srednjeg dometa njemačke meteorološke službe (DWD) i Europskog centra za srednjoročne vremenske prognoze (ECMWF), koje se sastoje od cjelovitog skupa od 51 probabilističke prognoze ansambla sustava predviđanja (EPS) koji osigurava ECMWF. Druga studija istražuje bujične poplave u mediteranskoj Europi. Brze poplave jedna su od najrazornijih opasnosti u smislu gubitka ljudskih života i infrastrukture. Tijekom posljednja dva desetljeća, bujične poplave donijele su gubitke od milijardu eura štete samo u Francuskoj. Jedan od problema bujičnih poplava je da su vremena upozorenja vrlo kratka. Druga temeljna aktivnost praćenja povezana je s toplinskim valovima, koji su bili odgovorni za dramatične učinke smrtnosti i pobola na europsko stanovništvo, primjerice tijekom ljeta 2003.

Ta kategorija mogućnosti prilagodbe uključuje javni sektor na različitim razinama. Dionici mogu biti uključeni u sve faze postupka praćenja, obrade i donošenja odluka. Uloga dionika od ključne je važnosti za svaki proces koji dovodi do odluke s posljedicama za socijalne i gospodarske sustave.

Trenutačni NWP-ovi ne predstavljaju prostornu varijabilnost oborina na relativno malom slivu. To možda upućuje na potrebu za poboljšanjem razlučivosti NWP-ova i/ili tehnika raščlambe kako bi se smanjio prostorni jaz između meteorologije i hidrologije. Nadalje, postoji potreba za teoretskijim razvojem sustava za prognoziranje poplava i uvjerljivom sveobuhvatnom strategijom za rješavanje kaskadnih nesigurnosti u operativnom okviru. Hidrološke i hidrološke prognoze koje se temelje na NWP EPS-u trenutačno ne dovode do pravilne raspodjele vjerojatnosti bilo koje predviđene varijable. Potencijalne pogreške moraju se svesti na najmanju moguću mjeru tijekom projektiranja i prepoznati tijekom tumačenja podataka. Svi izvori neizvjesnosti moraju se na odgovarajući način uzeti u obzir za svaku odluku, a u nekim slučajevima neizvjesnost predviđanja mogla bi jednostavno biti visoka kako bi se iskoristili dostupni modeli. Koordinacija među institucijama koje prikupljaju podatke nužna je i nije lako postići te je često jedan od ključnih ograničavajućih čimbenika. Evaluacije djelotvornosti praćenja, a posebno sustava ranog upozoravanja, tek su rijetko dostupne i hitno su potrebne za informiranje o dobrim praksama.

Znatne izravne koristi obično proizlaze iz kombiniranih sustava praćenja, modeliranja i predviđanja sa sustavom ranog upozoravanja. Neizravne koristi povezane su s provedbom te opcije, na primjer ona pomaže u smanjenju gubitaka u poljoprivredi uzrokovanih sušama. Ako su u navodnjavanoj vodi prisutne prekomjerne količine određenih parametara (npr. dušika), proizvodnja nekoliko uobičajenih usjeva može biti uznemirena zbog prekomjerne stimulacije rasta, odgođene zrelosti ili loše kvalitete.

Politike EU-a u kojima bi se mjera mogla promicati Direktivom o poplavama i Okvirnom direktivom o vodama. Direktivom o poplavama od država članica zahtijeva se da procijene jesu li svi vodotoci i obalne linije izloženi riziku od poplava, da mapiraju opseg i imovinu poplava te ljude izložene riziku u tim područjima te da poduzmu odgovarajuće i koordinirane mjere za smanjenje tog rizika od poplava. Podaci bi također mogli doći iz GMES-a. Europski sustav upozoravanja na poplave (EFAS) već postoji i sustav ranog upozoravanja na poplave koji je komplementaran nacionalnim i regionalnim sustavima. Nacionalnim institutima i Europskoj komisiji pruža informacije o mogućim poplavama rijeka u sljedeća tri ili više dana.

1-5 godina.

Promjenjiva.