Upotreba prilagođenih usjeva i sorti

Za provedbu te mjere prilagodbe potrebna je snažna suradnja multidisciplinarnih skupina ključnih dionika koje uključuju poljoprivrednike, mala i srednja poduzeća, savjetodavne službe za poljoprivredna gospodarstva (koje poljoprivrednicima pružaju znanje i vještine za poboljšanje primijenjenih poljoprivrednih tehnika, produktivnosti usjeva i prihoda poljoprivrednih gospodarstava), uzgajivače, istraživače i oblikovatelje politika. Poljoprivrednici i savjetodavne službe trebali bi biti uključeni u projekte i pokuse kako bi se ispitala učinkovitost upotrebe prilagođenih usjeva i sorti radi stjecanja svih informacija i iskustva o učincima uzgoja različitih usjeva u smislu gospodarskih i ekoloških koristi.

Vještine i znanje tvoraca politika, nositelja proširenja, poljoprivrednih poduzetnika i poljoprivrednika potrebno je unaprijediti i ažurirati na dosljednoj osnovi, s koordinacijskim mehanizmom kojim se jačaju organizacijski i institucijski kapaciteti. Savjetodavne službe za poljoprivredna gospodarstva imaju ključnu ulogu u osiguravanju pristupa dobrim praksama i tehnologijama i njihovoj razmjeni, poboljšanju izgradnje kapaciteta i obrazovanja te jačanju kapaciteta poljoprivrednika za njihovu provedbu, čime se smanjuju uočeni rizici od neuspjeha koje donosi prelazak na novi sustav. Stvaranje višedioničkih platformi za participativno oplemenjivanje i ocjenjivanje sorti na razini zajednice moglo bi pomoći u povećanju lokalnih kapaciteta za odabir i ocjenjivanje sorti usjeva.

Provedba te opcije prilagodbe, kao i za druge klimatski pametne mjere proizvodnje usjeva, jednostavnija je ako je usmjerena na tržište i potpuno integrirana na tržišta. Stoga je čimbenik uspjeha razvoj lokalnih, regionalnih, nacionalnih i međunarodnih tržišta za nove usjeve ili sorte koje imaju funkcionalnu ulogu u prehrambenim sustavima. Nadalje, nacionalne i regionalne politike i propisi za razvoj sorti usjeva i usklađivanje regulatornih okvira za sjeme mogli bi pomoći poljoprivrednicima da imaju pravodoban pristup sjemenu i sadnom materijalu najprikladnijih sorti usjeva po razumnim cijenama.

Razvoj i primjena lokalno specifičnih i učinkovitih strategija prilagodbe klimatskim promjenama za proizvodnju usjeva zahtijeva jačanje znanstvenih i tehničkih kapaciteta na mnogim razinama, integraciju istraživačkih napora, suradnju između istraživača i savjetodavnih službi za poljoprivredna gospodarstva te pružanje jasnih poruka i instrumenata tvorcima politika i dionicima.

Za poljoprivrednike je posebno važno stjecanje i razmjena znanja o promjenjivim klimatskim uvjetima i održivoj održivosti prilagođenih praksi proizvodnje usjeva pri oblikovanju strategija za suočavanje s ograničavajućim čimbenicima koji utječu na njihov sustav usjeva, bolju raspodjelu resursa i obrazložena ulaganja u prilagodbu klimatskim promjenama. Kako bi se zajamčilo usvajanje klimatski pametnih praksi, potrebno je pružiti financijske poticaje za jačanje kapaciteta poljoprivrednika ili povećanje njihova pristupa povoljnim zajmovima kako bi se poduprla početna ulaganja u održive prakse i tehnologije. To poljoprivrednicima može pomoći da iskoriste mjere koje su korisne za društvo i okoliš, ali imaju visoke početne troškove.

Trošak provedbe te mjere uglavnom ovisi o cijeni sjemena prilagođenih usjeva ili sorti i o potrebnim troškovima ulaganja (ako postoje) na poljoprivrednom gospodarstvu (npr. kupnja nove vrste strojeva). Osim toga, iako su troškovi uvođenja novih jednogodišnjih usjeva prilično ograničeni, uvođenje novih vrsta drveća ili sorti moglo bi dovesti do većih troškova ulaganja, čime bi se povećao rizik za poljoprivrednike.

Glavne su koristi od uvođenja novih vrsta i sorti veći ili stabilni prinosi usjeva i prihodi poljoprivrednika zbog bolje prilagodljivosti usjeva okolišu u kojem se uzgajaju i povećane otpornosti sustava uzgoja usjeva na rizike povezane s klimom. Nadalje, uvođenje niza vrsta i sorti usjeva dovodi do diversifikacije poljoprivredne proizvodnje koja može imati pozitivne učinke na bioraznolikost, pružanje usluga ekosustava i sinergije s ublažavanjem poboljšanjem skladištenja ugljika u tlu. Međutim, za neke od tih dodatnih koristi može biti potrebno vrijeme da se očituju.

Provedbu upotrebe prilagođenih usjeva i sorti trebalo bi poduprijeti jasnim politikama i postupcima. Zajednička poljoprivredna politika (ZPP) Europske unije te nacionalni i regionalni ruralni programi među glavnim su pokretačima politike za provedbu ove mjere. Zajedničkom poljoprivrednom politikom putem „zelenih izravnih plaćanja” (ili „ekologizacije”) (prvi stup ZPP-a) podupiru se poljoprivrednici koji primjenjuju ili održavaju poljoprivredne prakse (npr. raznolikost usjeva) koje pomažu u postizanju okolišnih i klimatskih ciljeva. Nadalje, drugim stupom ZPP-a, politikom ruralnog razvoja EU-a, osmišljenom za potporu ruralnim područjima, omogućuje se regionalnim, nacionalnim i lokalnim tijelima da izrade svoje pojedinačne programe ruralnog razvoja te se podupiru, među ostalim, mjere za održivo upravljanje prirodnim resursima i djelovanje u području klime, uključujući konzervacijske poljoprivredne prakse. Programi drugog stupa sufinancirani su iz fondova EU-a te regionalnih ili nacionalnih fondova.

Potrebna je jedna godina za promjenu kultiviranih sorti jednogodišnjih usjeva i dobivanje proizvodnje, dok je za kulture drveća potrebno nekoliko godina (desetljeća) kako bi biljke dostigle zrelost i postale profitabilne.

Životni vijek povezan je s gospodarskom pogodnošću uzgoja odabranih usjeva i sorti.