Prilagođeni usjevi i sorte

Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO) predložila je upotrebu prilagođenih usjeva i sorti (uključujući zeljaste usjeve i usjeve drveća) među klimatski pametnim praksama za smanjenje rizika, očuvanje tla i vode te učinkovito upravljanje vodama. Upotreba prilagođenih usjeva i sorti (godišnjih ili višegodišnjih) pomaže smanjiti negativne učinke klimatskih promjena na poljoprivredne sustave i istodobno osigurati stabilnu poljoprivrednu proizvodnju. Uvođenje novih usjeva ili sorti ili vraćanje kultura baštine dovodi do diversifikacije poljoprivredne proizvodnje s pozitivnim učincima na bioraznolikost i usluge ekosustava, posebno ako se uzgajaju u kombinaciji s praksama konzervacijske poljoprivrede (uključujući: minimalno uznemiravanje tla, trajni organski pokrov tla i raznolikost vrsta usjeva). Njime se također jača sposobnost agroekosustava da odgovori na biotičke i abiotičke stresove te smanjuje rizik od potpunog propadanja usjeva. Nadalje, uvođenjem uzgoja prilagođenih usjeva i sorti može se poboljšati skladištenje ugljika u tlu ubrzavanjem atmosferske sekvestracije ugljika. Na primjer, prelazak s godišnjih na višegodišnje energetske usjeve može dovesti do promjena u dohotku poljoprivrednika i pružiti različite usluge ekosustava, kao što su opskrba energijom, reguliranje kvalitete vode, osiguravanje sekvestracije ugljika i povećanje prisutnosti oprašivača.

Uz upotrebu već postojećih genotipova, uzgoj biljaka može pružiti portfelj sorti širokog raspona usjeva kako bi se proizvodni sustavi prilagodili klimatskim promjenama. Razvoj novih biljnih vrsta i sorti koje su komercijalno održive i otporne na različite rizike uključuje očuvanje višestrukih sorti, lokalnih populacija, rijetkih pasmina i usko povezanih divljih srodnika pripitomljenih vrsta kako bi se održala genetska banka za upotrebu u odabiru novih svojstava otpornih na različite stresove.

Kako je izvijestio FAO, uzgoj biljaka obično uključuje višelokacijska ispitivanja i cilj mu je razviti sorte usjeva koje su otporne na klimatske stresore (prilagodba) i učinkovitije u upotrebi resursa kako bi se smanjio njihov utjecaj na okoliš (ublažavanje). Najčešće istražene značajke povezane s klimom su otpornost na sušu, salinitet i poplave. Različitim regijama u Europi potrebni su usjevi prilagođeni različitim stresorima: u nekim su regijama potrebni usjevi otporni na sušu i/ili ekstremne temperature, dok u drugim regijama glavni stresori mogu biti nametnici i bolesti. Vrste i sorte koje se uzgajaju kako bi se oduprle tim uvjetima mogle bi biti najučinkovitija strategija prilagodbe za suočavanje s klimatskim promjenama. Platforme za genotipizaciju i fenotipizaciju visoke propusnosti upotrebljavaju se kako bi postupci za razvoj sorti usjeva, uključujući preduzgoj, bili učinkovitiji.

Provedba te mjere prilagodbe zahtijeva snažnu suradnju među multidisciplinarnim skupinama ključnih dionika koje uključuju poljoprivrednike, mala i srednja poduzeća, savjetodavne službe za poljoprivredna gospodarstva (koje poljoprivrednicima pružaju znanje i vještine za poboljšanje primijenjenih poljoprivrednih tehnika, produktivnosti usjeva i prihoda poljoprivrednih gospodarstava), uzgajivače, istraživače i tvorce politika. Poljoprivrednici i savjetodavne službe trebali bi biti uključeni u projekte i pokuse kako bi se ispitala učinkovitost upotrebe prilagođenih usjeva i sorti radi dobivanja svih informacija i stjecanja iskustva o učincima uzgoja različitih usjeva u smislu gospodarskih i okolišnih koristi.

Vještine i znanje oblikovatelja politika, službenika za proširenje, poljoprivrednih poduzetnika i poljoprivrednika potrebno je na dosljednoj osnovi poboljšati i ažurirati koordinacijskim mehanizmom kojim se jačaju organizacijski i institucijski kapaciteti. Savjetodavne službe za poljoprivredna gospodarstva imaju ključnu ulogu u osiguravanju pristupa dobrim praksama i tehnologijama i njihovoj razmjeni, poboljšanju izgradnje kapaciteta i obrazovanja te jačanju kapaciteta poljoprivrednika za njihovu provedbu, čime se smanjuju percipirani rizici od neuspjeha prelaska na novi sustav. Stvaranje platformi s više dionika za participativni uzgoj i evaluaciju sorti na razini zajednice moglo bi pomoći u povećanju lokalnih kapaciteta za odabir i evaluaciju sorti usjeva.

Provedba te opcije prilagodbe, kao i drugih klimatski pametnih mjera za proizvodnju usjeva, jednostavnija je ako je usmjerena na tržište i potpuno integrirana na tržišta. Stoga je čimbenik uspjeha razvoj lokalnih, regionalnih, nacionalnih i međunarodnih tržišta za nove usjeve ili sorte koji imaju funkcionalnu ulogu u prehrambenim sustavima. Nadalje, nacionalne i regionalne politike i propisi za razvoj sorti usjeva i usklađivanje regulatornih okvira za sjeme mogli bi poljoprivrednicima pomoći da imaju pravodoban pristup kvalitetnom sjemenu i sadnom materijalu najprikladnijih sorti usjeva po razumnoj cijeni.

Razvoj i primjena lokalno specifičnih i učinkovitih strategija prilagodbe klimatskim promjenama za proizvodnju usjeva zahtijeva jačanje znanstvenih i tehničkih kapaciteta na mnogim razinama, integraciju istraživačkih napora, suradnju između istraživača i poljoprivrednih savjetodavnih službi te pružanje jasnih poruka i instrumenata tvorcima politika i dionicima.

Posebno za poljoprivrednike, stjecanje i razmjena znanja o promjenjivim klimatskim uvjetima i održivoj održivosti prilagođenih praksi proizvodnje usjeva važni su pri oblikovanju strategija za suočavanje s ograničavajućim čimbenicima koji utječu na njihov sustav usjeva, bolju dodjelu resursa i obrazložena ulaganja u prilagodbu klimatskim promjenama. Kako bi se zajamčilo usvajanje klimatski pametnih praksi, potrebno je osigurati financijske poticaje za jačanje kapaciteta poljoprivrednika ili povećanje njihova pristupa povoljnim zajmovima kako bi se poduprla početna ulaganja u održive prakse i tehnologije. To može pomoći poljoprivrednicima da iskoriste mjere koje su korisne za društvo i okoliš, ali imaju visoke početne troškove.

Trošak provedbe te mjere uglavnom ovisi o cijeni sjemena prilagođenih usjeva ili sorti i potrebnim troškovima ulaganja (ako postoje) na poljoprivrednom gospodarstvu (npr. kupnja nove vrste strojeva). Nadalje, iako su troškovi uvođenja novih godišnjih usjeva prilično ograničeni, uvođenje novih vrsta ili sorti drveća moglo bi uključivati veće troškove ulaganja, čime bi se povećao rizik za poljoprivrednike.

Glavne su koristi uvođenja novih vrsta i sorti viši ili stabilni prinosi usjeva i prihodi poljoprivrednika zbog bolje prilagodljivosti usjeva okolišu u kojem se uzgajaju i povećane otpornosti sustava uzgoja na rizike povezane s klimom. Nadalje, uvođenje niza vrsta i sorti usjeva dovodi do diversifikacije poljoprivredne proizvodnje koja može imati pozitivne učinke na bioraznolikost, pružanje usluga ekosustava i sinergije s ublažavanjem poboljšanjem skladištenja ugljika u tlu. Međutim, neke od tih posrednih koristi mogu zahtijevati vrijeme da se očituju.

Provedbu upotrebe prilagođenih usjeva i sorti trebalo bi poduprijeti jasnim politikama i postupcima. Zajednička poljoprivredna politika (ZPP) Europske unije i nacionalni i regionalni ruralni programi među glavnim su pokretačima politika za provedbu te mjere. Zajedničkom poljoprivrednom politikom putem „zelenih izravnih plaćanja” (ili „ekologizacije”) (prvi stup ZPP-a) podupiru se poljoprivrednici koji primjenjuju ili održavaju poljoprivredne prakse (npr. raznolikost usjeva) koje pomažu u postizanju okolišnih i klimatskih ciljeva. Nadalje, drugi stup ZPP-a, politika ruralnog razvoja EU-a, osmišljena za potporu ruralnim područjima, omogućuje regionalnim, nacionalnim i lokalnim tijelima da oblikuju svoje pojedinačne programe ruralnog razvoja i podupire, među ostalim, mjere za održivo upravljanje prirodnim resursima i djelovanje u području klime, uključujući poljoprivredne prakse očuvanja. Programi iz drugog stupa sufinanciraju se iz fondova EU-a te regionalnih ili nacionalnih fondova.

Potrebna je jedna godina za promjenu kultiviranih sorti godišnjih usjeva i dobivanje proizvodnje, dok je za kulture drveća potrebno nekoliko godina (desetljeća) kako bi biljke dostigle zrelost i postale profitabilne.

Životni vijek povezan je s ekonomskom pogodnošću uzgoja odabranih usjeva i sorti.