2.4 Uzimanje u obzir prekograničnih pitanja

Većina izravnih i neizravnih učinaka klimatskih promjena prekogranične je prirode. Prekogranična pitanja stvaraju međuovisnosti među zemljama (npr. hidrološka, socijalna i gospodarska pitanja u slučaju vode).

Stoga bi zemlja trebala nastojati uspostaviti kontakt sa susjednim zemljama radi informiranja o procesu prilagodbe i područjima koja izazivaju zabrinutost u pogledu prekograničnih učinaka te utvrditi pristupe za koordinaciju u različitim političkim, pravnim i institucijskim okruženjima.

Zajednički napori u području prilagodbe i upravljanja rizicima od katastrofa možda će se morati temeljiti na utvrđivanju zajedničkih prijetnji (npr. provođenjem uzajamnih procjena rizika) i moraju biti u skladu s ciljevima prilagodbe svake zemlje. Dobra je početna točka utvrditi područja relevantna za mjere prilagodbe u kojima je postojala tradicionalna prekogranična suradnja (npr. upravljanje riječnim slivovima, upravljanje rizicima od poplava, upravljanje nacionalnim parkovima) i nastojati uključiti upravljačka tijela u politiku prilagodbe.

Ulaganje u prekograničnu suradnju također je način da se troškovi mjera prilagodbe svedu na najmanju moguću mjeru i da se maksimalno povećaju njihove koristi razvojem sinergija u mjerama prilagodbe i integriranjem posljedica za susjedne jurisdikcije.

Prekogranične aktivnosti za borbu protiv klimatskih promjena i zajednički razvoj mjera prilagodbe već se odvijaju u europskim makroregijama kao što su alpski prostor, Karpati, sjeverozapadna i jugoistočna Europa, Baltičko more i u okviru Dunavske strategije. Ostale prekogranične aktivnosti na regionalnoj razini uključuju aktivnosti prilagodbe koje su trenutačno u tijeku na Pirenejima.

Sve te opsežne aktivnosti u kojima sudjeluje nekoliko zemalja financiraju se sredstvima EU-a. Osim toga, europske politike već pomažu u rješavanju nekih prekograničnih pitanja povezanih s klimatskim promjenama. Na primjer, Direktivom o poplavama i Okvirnom direktivom o vodama zahtijeva se prekogranična suradnja u vodnom sektoru. Osim toga, postoje europski i paneuropski sustavi ranog upozoravanja i otkrivanja prirodnih katastrofa uzrokovanih vremenskim prilikama kao što su Meteoalarm, Europski sustav za upozoravanje na poplave, Europski informacijski sustav za šumske požare i Europski opservatorij za suše. Mehanizmom Unije za civilnu zaštitu osigurava se i okvir za pojačanu suradnju među državama članicama EU-a radi učinkovitog sprečavanja rizika od prirodnih katastrofa i katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem, pripreme za njih i odgovora na njih, uključujući mjere kao što su procjene rizika i planiranje, razmjena dobre prakse, poboljšanje baze znanja, osposobljavanje i vježbe.