4.2 Davanje prednosti mogućnostima prilagodbe i odabir najpoželjnijih opcija

Na temelju procjena mogućih opcija prilagodbe trebalo bi provesti odabir najprikladnijih opcija. Najčešće se višekriterijska analiza (MCA) može pokazati korisnom za rangiranje i odabir preferiranih opcija. Popis najpoželjnijih opcija prilagodbe trebalo bi dogovoriti i s dionicima, a dionici bi trebali biti uključeni u procjene MCA-a kako bi se u procjenu uključile različite vrijednosti i kriteriji.

Kao što je MCA, trebao bi uključivati skup kriterija, kao što su:

hitnost s obzirom na već postojeće prijetnje
rano pripremno djelovanje (kako bi se izbjegli budući troškovi štete)
raspon učinaka (mogu se dati prednosti opcijama koje obuhvaćaju višestruke rizike)
omjer troškova i koristi
učinkovitost i djelotvornost mjera za prilagodbu
Društvene gospodarske posljedice za različite društvene skupine
vremenska učinkovitost
otpornost u širokom rasponu vjerojatnih budućih učinaka
fleksibilnost za prilagodbe ili reverzibilnost u slučaju različitih kretanja
politička i kulturna prihvatljivost
poboljšanje sposobnosti učenja i autonomne prilagodbe itd.

Kada nesigurnost postane razlog za nedjelovanje, primjena načela prilagodljivog upravljanja (npr. usmjerenost na fleksibilna rješenja, opcije od kojih svi imaju koristi, snažne mjere u nizu mogućih scenarija) olakšat će donošenje odluka (vidjeti paket instrumenata MEDIATION [VG1]).

Kad je riječ o odabiru i određivanju prioriteta za odgovarajuće mogućnosti prilagodbe za provedbu, razborit pristup započinje priznavanjem da postoji nekoliko održivih opcija i kombinacija opcija za učinkovitu prilagodbu. Neke od njih bit će prikladnije kako bi se rizici povezani s provedbom sveli na najmanju moguću mjeru čak i u slučaju povezanih nesigurnosti u pogledu rizika i koristi. Te se mogućnosti nazivaju:

„mogućnosti prilagodbe bez žaljenja” koje su vrijedne bez obzira na opseg budućih klimatskih promjena;
„mogućnosti s malim žaljenjem” koje su prilagodljive mjere za koje su povezani troškovi relativno niski i za koje bi koristi, iako se prvenstveno ostvaruju u okviru predviđenih budućih klimatskih promjena, mogle biti relativno visoke;
„Win-Win opcije” su opcije prilagodbe kojima se postiže željeni rezultat u smislu minimiziranja klimatskih rizika ili iskorištavanja potencijalnih prilika, ali koje također znatno doprinose drugom društvenom, okolišnom ili gospodarskom cilju;
„fleksibilne ili prilagodljive mogućnosti upravljanja” one su opcije koje se mogu lako prilagoditi (i uz niske troškove) ako se okolnosti promijene u usporedbi s prvotno izrađenim projekcijama; i
„Mogućnosti višestrukih koristi” omogućuju sinergiju s drugim ciljevima kao što su ublažavanje, smanjenje rizika od katastrofa, upravljanje okolišem ili održivost (npr. prirodna rješenja obično pružaju takve višestruke koristi).

Zbog širokog raspona mogućih budućih učinaka klimatskih promjena i njihove implicitne nesigurnosti, trebalo bi dati prednost opcijama prilagodbe s višestrukim koristima, bez žaljenja i s malim žaljenjem (vidjeti ključna načela). Primjeri uključuju uređaje za uštedu vode u regijama koje se suočavaju sa sušom ili nestašicom vode ili izolacijom zgrada u regijama izloženima toplinskim valovima. Inzistiranjem na opcijama s višestrukim koristima može se olakšati i financiranje povezanih mjera povlačenjem resursa i stavljanjem naglaska na zajedničke koristi koje premašuju troškove ulaganja. U informativnom izvješću EEA-e iz 2024. o studijama slučaja Climate-ADAPT prikazani su svi aspekti učinkovitih rješenja za prilagodbu (troškovi i koristi, uspješna replikacija i poboljšanje) koja se mogu upotrijebiti za davanje prednosti opcijama prilagodbe.