4.2 Određivanje prioritetnih mogućnosti prilagodbe i odabir najpoželjnijih

Na temelju procjena mogućih opcija prilagodbe trebalo bi provesti odabir najprikladnijih. Najčešće se višekriterijska analiza (MCA) može pokazati korisnom za rangiranje i odabir željenih opcija. Najpoželjniji popis mogućnosti prilagodbe trebalo bi dogovoriti i s dionicima, a dionici bi trebali biti uključeni u procjene s višestrukim ocjenama kako bi se u procjenu uključile različite vrijednosti i kriteriji.

Takav MCA trebao bi uključivati skup kriterija, kao što su:

hitnost s obzirom na već postojeće prijetnje
rano pripremno djelovanje (kako bi se izbjegli budući troškovi štete)
raspon učinka (može se dati prednost mogućnostima koje obuhvaćaju višestruke rizike)
omjer troškova i koristi
učinkovitost i djelotvornost mjera za postizanje prilagodbe
Društvene implikacije za različite društvene skupine
vremenska učinkovitost
pouzdanost u širokom rasponu vjerojatnih budućih učinaka
fleksibilnost za prilagodbe ili reverzibilnost u slučaju različitih kretanja
politička i kulturna prihvatljivost
poboljšanje sposobnosti učenja i autonomne sposobnosti prilagodbe itd.

Kada nesigurnost postane razlog za nedjelovanje, primjena načela prilagodljivog upravljanja (npr. usmjerenost na fleksibilna rješenja, opcije od kojih svi imaju koristi, pouzdane mjere u nizu mogućih scenarija) olakšat će donošenje odluka (vidjeti Kako uzeti u obzir nesigurnost?).

Kad je riječ o odabiru i određivanju prioriteta odgovarajućih mogućnosti prilagodbe za provedbu, razborit pristup započinje prepoznavanjem da postoji nekoliko održivih opcija i kombinacija opcija za učinkovitu prilagodbu. Neke od njih bit će prikladnije za smanjenje rizika povezanih s provedbom čak i u slučaju povezanih nesigurnosti u pogledu rizika i koristi. Te se mogućnosti nazivaju:

„Opcije prilagodbe bez žaljenja” koje su vrijedne bez obzira na razmjere budućih klimatskih promjena;
„mogućnosti s malim žaljenjem” koje su prilagodljive mjere za koje su povezani troškovi relativno niski i za koje koristi, iako se prvenstveno ostvaruju u okviru predviđenih budućih klimatskih promjena, mogu biti relativno visoke;
„pobjedničke opcije” su opcije prilagodbe kojima se postiže željeni rezultat u smislu smanjenja klimatskih rizika ili iskorištavanja potencijalnih prilika, ali koje imaju i znatan doprinos drugom društvenom, okolišnom ili gospodarskom cilju;
„Fleksibilne ili prilagodljive mogućnosti upravljanja” opcije su koje se mogu jednostavno prilagoditi (i uz niske troškove) ako se okolnosti promijene u usporedbi s prvotno izrađenim predviđanjima; i
„Mogućnosti višestruke koristi” pružaju sinergije s drugim ciljevima kao što su ublažavanje, smanjenje rizika od katastrofa, upravljanje okolišem ili održivost (npr. pristupi koji se temelje na ekosustavu obično donose takve višestruke koristi).

Zbog širokog raspona mogućih budućih učinaka klimatskih promjena i njihove neizvjesnosti, trebalo bi dati prednost višestrukim koristima, neupitnim i slabo žalosnim mogućnostima prilagodbe (vidjeti ključna načela). Primjeri uključuju uređaje za uštedu vode u regijama pogođenima sušom ili nestašicom vode ili izolaciju zgrada u regijama izloženima toplinskim valovima. Inzistiranjem na opcijama s višestrukim koristima može se olakšati i financiranje povezanih mjera povlačenjem sredstava i stavljanjem naglaska na zajedničke koristi koje nadmašuju troškove ulaganja.