5.3 Uključivanje: Uključivanje prilagodbe u instrumente i sektorske politike

5.3 Uključivanje: Uključivanje prilagodbe u instrumente i sektorske politike

Prihvaćanje i provedba ciljeva i mjera prilagodbe u sektorskim politikama i njihovim instrumentima od ključne je važnosti jer klimatske promjene utječu na gotovo sve sektore uprave i socioekonomske aktivnosti, a nacionalni ili podnacionalni akcijski planovi prilagodbe stoga su uglavnom višesektorski, međusektorski dokumenti o politikama. Zbog toga se prilagodba ne može provesti odvojeno od postojećih politika (npr. zakonodavstvo, sustavi financiranja), instrumenata (npr. zakonodavstvo, strategije, planovi, programi, projekti, financije, obrazovanje), upravljačkih struktura (npr. mreže) i postupaka (npr. u donošenju odluka) drugih sektora, već se u velikoj mjeri mora provesti putem sektorskih linija djelovanja. Provedba prilagodbe stoga zahtijeva integraciju politika prilagodbe u sektore. Uključivanje prilagodbe u instrumente sektorske politike važan je dio tog uključivanja prilagodbe. Glavno sredstvo za postizanje integracije politika jest horizontalno upravljanje, koje obuhvaća mehanizme, institucije i procese za koordinaciju, suradnju i umrežavanje.

Uključivanje u osnovi znači uključivanje prilagodbe u sve razine donošenja sektorskih politika, od programa politika, zakonodavstva, strategija, instrumenata (kao što su programi i planovi) do proračuna, projekata i svakodnevnih radnih rutina. Glavni je cilj postići usklađenost javnih politika, tj. usklađivanje različitih sektorskih politika s ciljevima prilagodbe klimatskim promjenama kako bi se sukobi sveli na najmanju moguću mjeru, izbjegli kompromisi i potaknule uzajamne sinergije radi postizanja zajedničkih sveobuhvatnih rezultata prilagodbe.

U načelu je dostupan širok portfelj postojećih instrumenata koji se mogu upotrijebiti za provedbu strategija prilagodbe i akcijskih planova u svim sektorima i na svim razinama, što ih čini glavnim sredstvom za postizanje uključivanja i vertikalne provedbe. Uključivanje prilagodbe u instrumente politike podrazumijeva provjeru i preispitivanje relevantnih postojećih instrumenata, utvrđivanje ulaznih točaka za prilagodbu te uključivanje ciljeva i pitanja prilagodbe. Ako izmjene postojećih instrumenata ne bi trebale biti dovoljne, potrebno je razviti i uspostaviti nove instrumente za provedbu prilagodbe. Opsežna kombinacija instrumenata politike kojima se uravnotežuju „meki” i „tvrdi” poticaji vjerojatno će biti najučinkovitija u provedbi širokog raspona mjera prilagodbe koje su obično utvrđene u akcijskim planovima za prilagodbu.

Mogući instrumenti mogu obuhvaćati sljedeći spektar:

• Pravni instrumenti (zakoni, propisi, uredbe, neobvezujuće pravo, kao što su standardi)
• Gospodarski instrumenti (financiranje, porezi, naknade, javna nabava, bespovratna sredstva, zajmovi, tržišno utemeljeni)
• Informativni instrumenti (studije, baze podataka, informativne kampanje, savjeti, osposobljavanja, smjernice i radna pomagala, događanja, internetske stranice)
• Instrumenti partnerstva (sporazumi o javno-privatnom partnerstvu, dobrovoljni sporazumi, projekti suradnje)
• Hibridni strateški/planski instrumenti (planovi, strategije, programi, instrumenti planiranja)

Primjer za regulatorno uključivanje uspostava je sektorskih planova prilagodbe, koji se mogu temeljiti na pravnim zahtjevima ili se mogu promicati općim strateškim okvirom za uključivanje. Obvezne obveze za uspostavu sektorskih planova prilagodbe ili za integraciju prilagodbe u postojeće dokumente sektorske politike, kako su na snazi u nekim europskim zemljama, svakako su poticajni čimbenik za integraciju politike prilagodbe. Međutim, one same po sebi nisu dovoljne za osiguravanje učinkovite provedbe u praksi, već bi ih trebalo kombinirati s „mekim” oblicima horizontalnog upravljanja. To može uključivati davanje odgovarajućeg manevarskog prostora predstavnicima sektora za zajednički razvoj njihovih mjera prilagodbe, čime im se omogućuje da preuzmu odgovornost za provedbu, ili razvoj rješenja za prilagodbu koja su privlačna i prilagođena sektorima i donose koristi u vlastitom interesu.

Uključivanje prilagodbe klimatskim promjenama na razini politika EU-a važan je pokretač integracije politika prilagodbe na nacionalnoj razini. Primjeri uključuju politike EU-a za upravljanje vodama (Okvirnadirektiva o vodama), upravljanje rizicima od poplava (Direktivao poplavama), smanjenje rizika od katastrofa (Mehanizamcivilne zaštite), urbanističko planiranje (Plan EU-a za gradove, Sporazum gradonačelnika za klimu i energiju) i zelenu infrastrukturu (Strategijaza zelenu infrastrukturu) te međusektorske politike kao što su procjena utjecaja na okoliš i politika osiguranja. Nadalje, programima Interrega u regijama transnacionalne suradnje, makroregionalnim strategijama i međunarodnim konvencijama podupire se uključivanje prilagodbe u europske zemlje i regije na programskoj i projektnoj razini. Climate-ADAPT pruža informacije o raznim politikama EU-a u kojima je uključivanje prilagodbe klimatskim promjenama u tijeku ili se istražuje.