5.3 Uključivanje: Integracija prilagodbe u instrumente i sektorske politike

Prihvaćanje i provedba ciljeva i mjera prilagodbe u sektorskim politikama i njihovim instrumentima ključni su jer klimatske promjene utječu na gotovo sve sektore uprave i društveno-gospodarskih aktivnosti, a nacionalni ili podnacionalni akcijski planovi za prilagodbu stoga su uglavnom višesektorski, međusektorski dokumenti o politikama. Zbog toga se prilagodba ne može provesti odvojeno od postojećih politika (npr. zakonodavstva, sustava financiranja), instrumenata (npr. zakonodavstva, strategija, planova, programa, projekata, financija, obrazovanja), upravljačkih struktura (npr. mreža) i procesa (npr. u donošenju odluka) drugih sektora, već se u velikoj mjeri mora provesti putem sektorskih linija djelovanja. Provedba prilagodbe stoga zahtijeva integraciju politika prilagodbe u sektore. Važan dio tog uključivanja prilagodbe jest integracija u instrumente sektorske politike. Glavni način postizanja integracije politika je horizontalno upravljanje, koje uključuje mehanizme, institucije i procese za koordinaciju, suradnju i umrežavanje.

Uključivanje u osnovi znači uključivanje prilagodbe u sve razine donošenja sektorskih politika, od programa politika, zakonodavstva, strategija, instrumenata (kao što su programi i planovi) do proračuna, projekata i svakodnevnih radnih rutina. Glavni je cilj postići usklađenost javnih politika, tj. usklađivanje i usklađivanje različitih sektorskih politika s ciljevima prilagodbe klimatskim promjenama kako bi se sukobi sveli na najmanju moguću mjeru, izbjegli kompromisi i poticale uzajamne sinergije za postizanje zajedničkih sveobuhvatnih rezultata prilagodbe.

U načelu je dostupan širok portfelj postojećih instrumenata koji se mogu upotrijebiti za provedbu strategija prilagodbe i akcijskih planova u svim sektorima i na svim razinama, što ih čini glavnim sredstvom za postizanje uključivanja i vertikalne provedbe. Uključivanje prilagodbe u instrumente politike podrazumijeva provjeru i preispitivanje relevantnih postojećih instrumenata, utvrđivanje ulaznih točaka za prilagodbu te uključivanje ciljeva i pitanja prilagodbe. Ako izmjene postojećih instrumenata ne bi trebale biti dovoljne, potrebno je razviti i uspostaviti nove instrumente za provedbu prilagodbe. Mnoštvo instrumenata politike kojima se uravnotežuju „meki” i „tvrdi” poticaji vjerojatno će biti najučinkovitije u provedbi širokog raspona mjera prilagodbe koje su obično utvrđene u akcijskim planovima za prilagodbu.

Mogući instrumenti mogu obuhvaćati sljedeći spektar:

Pravni instrumenti (zakoni, propisi, uredbe, neobvezujuće pravo kao što su norme)
Gospodarski instrumenti (financiranje, porezi, naknade, javna nabava, bespovratna sredstva, zajmovi, tržišno utemeljeni)
Informacijski instrumenti (studije, baze podataka, informativne kampanje, savjeti, osposobljavanja, smjernice i pomagala za rad, događanja, internetske stranice)
Instrumenti partnerstva (sporazumi o javno-privatnom partnerstvu, dobrovoljni sporazumi, projekti suradnje)
Hibridni strateški instrumenti/instrumenti planiranja (planovi, strategije, programi, instrumenti planiranja, programi izvješćivanja)

Primjer za uključivanje zakonodavstva je uspostava sektorskih planova prilagodbe, koji se mogu temeljiti na pravnim zahtjevima ili se mogu promicati općim strateškim okvirom za uključivanje. Obvezne obveze za uspostavu sektorskih planova prilagodbe ili za integraciju prilagodbe u postojeće dokumente sektorske politike, kako postoje u nekim europskim zemljama, svakako su poticajni čimbenik za integraciju politike prilagodbe. Međutim, one same po sebi nisu dovoljne za osiguravanje učinkovite provedbe u praksi, već bi ih trebalo kombinirati s „mekim” oblicima horizontalnog upravljanja. To može uključivati davanje odgovarajućeg manevarskog prostora predstavnicima sektora za zajednički razvoj njihovih mjera prilagodbe, čime im se omogućuje da razviju odgovornost za provedbu, ili razvoj rješenja za prilagodbu koja su privlačna i prilagođena sektorima te donose koristi u vlastitom interesu.

Uključivanje prilagodbe klimatskim promjenama na razini politika EU-a važan je pokretač integracije politike prilagodbe na nacionalnoj razini. Primjeri uključuju politike EU-a za upravljanje vodama (Okvirnadirektiva o vodama), upravljanje rizicima od poplava (Direktivao poplavama), smanjenje rizika od katastrofa (Mehanizamza civilnu zaštitu), urbanističko planiranje (PlanEU-a za gradove, Sporazum gradonačelnika za klimu i energiju) i zelenu infrastrukturu (Strategijaza zelenu infrastrukturu) te međusektorske politike kao što su procjena utjecaja na okoliš i politika osiguranja. Pogledajte stranice sektora Climate-ADAPT kako biste vidjeli stvarno stanje uključivanja.

Nadalje, programima Interrega u regijama transnacionalne suradnje, makroregionalnim strategijama i međunarodnim konvencijama podupire se uključivanje prilagodbe u europske zemlje i regije na programskoj i projektnoj razini. Climate-ADAPT pruža informacije o raznim politikama EU-a u kojima je u tijeku ili se istražuje uključivanje prilagodbe klimatskim promjenama.