1.4 Prepoznavanje i pribavljanje ljudskih i tehničkih resursa

Razina ljudskih i tehničkih resursa potrebnih za prilagodbu ključni su čimbenici za one koji žele pokrenuti mjere prilagodbe u gradu. Jasno razumijevanje tih zahtjeva važno je za osiguravanje potpore donositelja odluka na visokoj razini.

Svaki je postupak prilagodbe jedinstven i mogući su različiti mehanizmi upravljanja i institucijskog ustroja, od kojih svaki ima različite zahtjeve u pogledu resursa. Kad je riječ o ljudskim resursima, odabiri se kreću od jeftine koordinacije postojećih sektorskih aktivnosti koju vodi jedna osoba do uspostave posebne jedinice za prilagodbu koja nadzire i koordinira postupke koji uključuju dubinske procjene rizika, uključivanje i sudjelovanje dionika, kao i detaljno planiranje, provedbu i praćenje mjera prilagodbe.

Odabir bi se trebao temeljiti na razini izloženosti i osjetljivosti urbanog područja na rizike od klimatskih promjena, veličini njegova stanovništva i ugrožene imovine, rasponu osjetljivih sektora i postojećem institucijskom ustroju.

U kontekstu ograničenih proračuna različiti načini smanjenja potreba za resursima uključuju:

• nadovezujući se na aktivnosti koje se već provode i koje su relevantne za prilagodbu, tj. uključivanje prilagodbe u postojeće planove i politike (vidjeti korak 5.3.);
• sudjelovanje u mrežama i inicijativama potpore, kao što je Sporazum gradonačelnika (vidjeti korak 1.8.);
• pristup različitim izvorima financiranja (vidjeti korak 1.5.);
• suradnja s privatnim sektorom (vidjeti korak 1.6.);
• suradnja sa sveučilištima i istraživačkim projektima (vidjeti korak 1.6.);
• Usklađivanje s drugim procesima kao što je provedba strategije održivosti (vidjeti korak 2.6.).

Razmjena iskustava i studija slučaja iz drugih urbanih područja koja su započela postupak prilagodbe može biti korisna za razumijevanje potreba za resursima. Pogledajte korak 3.2. kako biste pronašli primjere dobre prakse prilagodbe.