Integracija prilagodbe klimatskim promjenama u planove za očuvanje suše i vode

Za upravljanje sušom i/ili plan očuvanja vode ključno je utvrđivanje relevantnih dionika koji imaju udio u opskrbi vodom, planiranju suše i očuvanju vode. Te skupine dionika moraju biti uključene i pravedno zastupljene u ranoj fazi izrade plana. Sudjelovanje u procesu planiranja daje dionicima priliku da razviju razumijevanje međusobnih stajališta i da stvore suradnička rješenja. Lokalni dionici najbolje poznaju različite sektore upotrebe vode i sastavnice hidrološkog ciklusa te mogu osigurati usklađenost ciljeva i njihovu provedbu tamo gdje su socioekonomski troškovi najniži. Aktivno sudjelovanje doprinosi postizanju uravnoteženog upravljanja izvorima vode, čime se smanjuju sukobi među različitim uporabama i utjecajima na okoliš.

Dobar pristup je osnivanje radnih skupina ili foruma koji okupljaju identificirane zainteresirane strane, iskusne i priznate stručnjake u području voda koji mogu savjetovati i savjetovati se tijekom izrade planova. Osim toga, sektorske tablice u kojima rasprave mogu biti tečnije i male skupine dionika mogu se smatrati korisnim alatima za promicanje sudjelovanja javnosti. Javno obavješćivanje i savjetovanje mogu se odvijati u skladu s reguliranim ili zakonodavnim postupcima (npr. službeni bilteni) ili širokim i lako dostupnim publikacijama i elektroničkim sredstvima informiranja, s obzirom na to da ih društvo kasnije češće upotrebljava.

Glavni čimbenik uspjeha za izradu i provedbu planova za upravljanje sušom i očuvanje vode jest dostupnost temeljitog znanja o:

obrazac korištenja vode i njihov doprinos dobrobiti;

hidrološkim uvjetima vodnih tijela i povezanim srednjoročnim i dugoročnim predviđanjima klimatskih promjena;

· pokretači koji utječu na potražnju za vodom u gospodarskim sektorima s velikom potrošnjom vode i javnoj potrošnji vode.

Za uspješan plan upravljanja sušom i očuvanja vode potrebno je aktivno sudjelovanje dionika i dobar dijalog između znanosti i tvoraca politika tijekom cijelog procesa planiranja. Nadalje, plan upravljanja sušom i očuvanja vode trebalo bi uključiti u planove upravljanja riječnim slivovima ili koordinirati s njima u skladu s Okvirnom direktivom EU-a o vodama. Uspostava učinkovitih sustava za upozoravanje na sušu dodatno pridonosi uspjehu upravljanja sušom i provedbe plana očuvanja vode.

Sukobi između društvenih, gospodarskih i okolišnih vrijednosti i interesa mogu otežati potrebnu suradnju tijekom izrade i provedbe plana, posebno kada vodni resursi postanu oskudniji. Pravna ograničenja tijekom postupka planiranja odnose se, među ostalim, na prava na vodu, postojeće zakone o povjerenju javnosti, zahtjeve za javne opskrbljivače vodom, pitanja odgovornosti.

Troškovi povezani s izradom plana za upravljanje sušom i očuvanje vode na državnoj razini mogu se procijeniti na između 50 000 i 100 000 eura. Troškovi provedbe znatno se razlikuju, ovisno o razmatranom opsegu, ozbiljnosti problema, lokalnim značajkama vodnih tijela i upotrebi vode te skupu planiranih mjera. Troškovi se uvijek moraju odvagnuti u odnosu na gubitke do kojih bi došlo u slučaju da ne postoji plan.

Korist je u tome što svi gospodarski sektori mogu nastaviti s aktivnostima na organiziran način, ali uz smanjenu razinu vode, što znači da u usporedbi sa sušom kojom se ne upravlja postoji manje gospodarskih poremećaja i poremećaja u okolišu.

Uredba o minimalnim zahtjevima za ponovnu uporabu vode za poljoprivredno navodnjavanje

Kako bi se riješio problem nestašice vode i suša u EU-u, Europska komisija objavila je 2007. Komunikaciju „Rješavanjeproblema nestašice vode i suša u Europskoj uniji”. U Komunikaciji se navodi niz opcija politike koje se mogu provesti kao usklađeno djelovanje EU-a za povećanje učinkovitosti potrošnje vode i uštede vode te za poboljšanje pripravnosti na sušu i upravljanja rizicima od suše. Okvirna direktiva o vodama, vodeća inicijativa vodne politike EU-a, prepoznaje suše kao potencijalne prijetnje koje mogu poništiti napore za postizanje dobrog ekološkog stanja vodnih tijela Zajednice. U studenome 2012. dovršena je revizija politike o nestašici vode i sušama te je integrirana u „Planza zaštitu europskih voda”. Preispitivanjem je zaključeno da je ostvaren napredak u provedbi instrumenata politike predloženih u Komunikaciji Europske komisije iz 2007., ali da nije postignut opći cilj vraćanja trendova nestašice vode i suše. „Plan” je potaknuo države članice da bolje integriraju upravljanje rizikom od suše u svoje buduće planove upravljanja riječnim slivovima kako bi se osigurala dosljednost u upravljanju vodnim resursima. Europska komisija objavila je 2020. novu „Uredbuo minimalnim zahtjevima za ponovnu uporabu vode za poljoprivredno navodnjavanje”,koja je relevantna za očuvanje vode i kojom se utvrđuju pravila za minimalne zahtjeve za sigurnu ponovnu uporabu pročišćenih komunalnih otpadnih voda za poljoprivredno navodnjavanje.

Sve veća ozbiljnost suša u Europskoj uniji i potreba za djelovanjem prepoznati su u „novojstrategiji EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama”,donesenoj u veljači 2021. U strategiji se predlaže šira primjena planova upravljanja sušom i mjera za povećanje kapaciteta tla za zadržavanje vode i sigurnu ponovnu uporabu vode.

Vrijeme provedbe planova za upravljanje sušom i/ili očuvanje vode ovisi o nekoliko čimbenika kao što su veličina pogođenog područja, različiti interesi dionika te pravne i socijalne posljedice. Uobičajeno vrijeme provedbe je između 1 i 5 godina.

Ako se pravilno razviju i provedu, planovi za upravljanje sušama i očuvanje vode obično su srednjoročne mjere (> 5 godina). Kako bi se osigurala njihova dugotrajna održivost, trebalo bi ih redovito ocjenjivati uzimajući u obzir klimatske i društvene promjene, nove tehnologije i nove zakone. Važnu ulogu imaju i evaluacija i prilagodba nakon suša.