Osiguravanje buduće opskrbe vodom na regionalnoj i lokalnoj razini u dolini rijeke Lavant u Koruškoj

Dolina rijeke Lavant nalazi se na južnom rubu glavnog alpskog grebena i omeđena je planinskim lancima Saualpe na zapadu i Koralm na istoku, koji se kreću do 2100 m. Wolfsberg, glavni grad okruga i St. Andrä najveći su gradovi u regiji. Izvori u dvama planinskim lancima općinama osiguravaju većinu pitke i uslužne vode.

Dolinu rijeke Lavant karakteriziraju niske količine oborina. S prosječnom godišnjom količinom oborina manjom od 800 mm dolina je jedno od najsušnijih područja Koruške. Osim toga, geološki uvjeti nepovoljni su za skladištenje podzemnih voda, ispuštanja iz izvora prilično su niska, a za opskrbu vodom može se upotrebljavati samo ograničen broj izvora. Zbog tih prirodnih ograničenja u dostupnosti vode regija je već posljednjih desetljeća pogođena nestašicom vode, posebno tijekom vrućih i suhih ljeta (EEA 2009.; BMLFUW 2016.). Znatna sezonska uska grla u opskrbi vodom često su se javljala, npr. 1993., 2002., 2003. i 2012. godine.

Učinci klimatskih promjena u regiji vidljivi su već tijekom posljednjih desetljeća. Tijekom posljednjih 100 godina vidljiv je jasan trend smanjenja godišnjih oborina u većini dijelova Koruške južno od alpskog glavnog grebena. U regiji doline rijeke Lavant godišnja količina oborina smanjila se za približno 15–25 %, a najsnažnije sezonsko smanjenje zabilježeno je zimi.

Pretpostavlja se da su zbog položaja Koruške na konvergenciji mediteranskih i atlantskih klimatskih utjecaja regionalne projekcije budućih trendova u obrascima oborina u južnom dijelu Austrije utemeljene na modelu uvijek bile podložne visokoj neizvjesnosti i redovito pokazuju izražene razlike između klimatskih modela. Dosadašnji regionalni scenariji promjene godišnjih oborina kretali su se od blago pozitivnih do blago negativnih trendova. U nekim je scenarijima predviđeno znatno smanjenje ljetnih oborina za do 15 % od 2050. nadalje. Najnoviji klimatski scenariji za Austriju (ÖKS 15) upućuju na znatno povećanje prosječne godišnje temperature od +1,3 °C (scenarij ublažavanja klimatskih promjena u skladu s RCP4.5) do 1,5 °C (scenarij „bez mjera” u skladu s RCP8.5) za Korušku i dolinu rijeke Lavant do 2050. (u usporedbi s razdobljem 1971.–2000.). Do kraja stoljeća može doći do povećanja prosječne godišnje temperature do +4,2 °C u scenariju „bez mjera” za emisije (RCP8.5). Scenariji također pokazuju povećanje godišnjeg broja toplinskih dana (dana s > 30 °C). To bi se moglo povećati za +3,2 dana do 2050. i povećati na +5,8 ili čak +17,1 dan do kraja stoljeća. Kada je riječ o prosječnoj godišnjoj količini oborina, u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju predviđaju se neznatna povećanja, što je uglavnom posljedica većih simuliranih količina oborina u zimskoj sezoni, ali svi rezultati modela povezani s količinom oborina nisu statistički značajni. Za razliku od temperaturnih projekcija, buduća kretanja oborina i dalje karakteriziraju znatno veće neizvjesnosti.

Već u godinama prije pokretanja mjera prilagodbe uočena je veća varijabilnost u razinama podzemnih voda i isporukama izvora, što je kulminiralo razdobljima opetovane nestašice vode. Iako rezultate regionalnog klimatskog modeliranja nije jednostavno tumačiti u smislu njihovih posljedica na zalihe podzemnih voda i obnovu podzemnih voda, očekuje se da će na razine podzemnih voda, vodonosnike i ispuštanja izvora u budućnosti utjecati sve veća varijabilnost. Taj će ishod vjerojatno biti posljedica kombiniranih učinaka veće međugodišnje varijabilnosti u režimima oborina, mogućeg smanjenja ljetnih padalina s duljim razdobljima suše, većih stopa evapotranspiracije i smanjenog obnavljanja podzemnih voda zbog manjeg broja snježnih padalina i kraćeg trajanja snježnog pokrivača zimi.

Smanjena dostupnost vodnih resursa tijekom sušnih i vrućih ljetnih razdoblja podudara se s povećanjem potražnje za vodom u kućanstvima, turizmu i poljoprivredi, što je u prošlosti pridonijelo problemima u opskrbi vodom. Budući da se u središnjim područjima doline rijeke Lavant očekuje daljnji rast stanovništva i naseljenih područja, to bi moglo povećati ukupnu potrošnju vode, a time i ranjivost opskrbe pitkom vodom. Smanjenje dostupnosti vode u kombinaciji s višim stopama povlačenja tijekom sušnih i vrućih ljetnih razdoblja prepoznato je kao prijetnja kontinuitetu javne vodoopskrbe i stvorilo snažnu potrebu za mjerama odgovora sektora upravljanja vodama.

Šume pokrivaju do 50 % područja regije, a posebno šumske sastojine na planinskim obroncima imaju važne funkcije zadržavanja vode i zaštitne funkcije u pogledu prirodnih opasnosti. Zbog opsežnog uvođenja na visinama manjima od 900 m u prošlosti, norveška smreka rasprostranjena je daleko izvan svojeg prirodnog areala i daleko je dominantna vrsta drveća u regiji. Budući da stabla smreke preferiraju hladna i vlažna mjesta, na mnogim su lokacijama već dosegla granice tolerancije u trenutnim klimatskim uvjetima. Klimatski uzrokovani višestruki pritisci na te šume ne dovode samo do gubitka produktivnosti, već ugrožavaju i njihovu vitalnost, ekološku stabilnost i pružanje važnih usluga ekosustava šuma, kao što su zadržavanje vode, skladištenje vode i zaštita od gravitacijskih prirodnih opasnosti.

Glavni cilj mjera prilagodbe bio je dugoročno osigurati vodne resurse i javnu opskrbu vodom. Strategije koje su se provodile usmjerene su i na ponudu i na potražnju u upravljanju vodom za piće. Kad je riječ o opskrbi, reorganizacijom vodoopskrbnog sustava na regionalnoj razini, izgradnjom nove vodoopskrbne infrastrukture i razvojem novih vodnih resursa nastoji se očuvati kontinuitet kvantitativne javne opskrbe vodom čak i u razdobljima smanjene dostupnosti prirodne vode i vršne potrošnje. Dodatni je cilj zajamčiti opskrbu vodom, čak i ako jedan od lokalnih objekata iz bilo kojeg razloga ne uspije.

Kad je riječ o potražnji, sustavom ranog upozoravanja, mjerama informiranja i podizanja svijesti nastoji se potaknuti ponašanje građana i kućanstava u pogledu uštede vode. Te su mjere prilagodbe uglavnom poduzete kao odgovor na uočene klimatske učinke i nestašicu vode, ali su motivirane i nepovoljnim klimatskim projekcijama te odražavaju preventivni pristup znatnim nesigurnostima u pogledu budućih oborina.

Cilj je daljnjih mjera koje poduzima sektor gospodarenja šumama smanjiti osjetljivost regionalnih šuma na klimatske promjene, kao što su nestašica vode, netolerancija topline, najezde potkornjaka i osjetljivost na oštećenja od oluja, te održati ili poboljšati zaštitne funkcije (zadržavanje poplava, stabilizacija nagiba) i kapacitete šumskih ekosustava za skladištenje vode.

Glavne aktivnosti prilagodbe u dolini rijeke Lavant usmjerene su na osiguravanje javne vodoopskrbe. Dopunjuju ih daljnje mjere za smanjenje potražnje za vodom utjecanjem na ponašanje korisnika vode. Mjere prilagodbe poduzete su i na međuopćinskoj, tj. regionalnoj razini, i na lokalnoj razini pojedinačnih općina. Provedba mjera započela je već 1994.; otad se postupno proširio i postupak je u tijeku. Sljedeće aktivnosti prilagodbe dosad su se pokazale uspješnima u suočavanju s izazovima nestašice vode uzrokovane klimatskim promjenama u regiji doline rijeke Lavant:

• Uspostava „regionalne mreže udruga za vodu Lavant Valley”, organizacijskog aranžmana za regionalnu vodoopskrbu, počevši od 1994. Međusobnim povezivanjem vodoopskrbnih mreža četiriju općina Wolfsberg, St. Andrä, St. Paul i St. Georgen može se nadoknaditi nestašica vode u svakoj općini, zaustaviti vršna potrošnja, a rizici za opskrbu vodom dijele se među općinama i u potpunosti se smanjuju, među ostalim osiguravanjem infrastrukturnih viškova u slučaju kvarova sustava. Danas vodovodna mreža posjeduje transportni sustav koji može osigurati godišnji protok ispuštanja od 260.000 m3. Voda dolazi iz 12 izvora na zemljištu u privatnom vlasništvu; crpljenje vode osigurava vodovodna mreža putem dugoročnih ugovora. Ova strategija upravljanja rizicima pokazala se uspješnom za oko 42.000 potrošača priključenih na sustav javne vodoopskrbe.
• Uspostava vodoopskrbne infrastrukture mreže uključivala je razvoj novih vodnih resursa u regiji i postavljanje novih prijenosnih cjevovoda. Voda se vadi samo iz prirodnih izvora, bez korištenja crpnih postrojenja. Središnji sustav daljinskog upravljanja osigurava da se crpe samo one količine vode koje su stvarno potrebne za održavanje opskrbe. Samo u situacijama vršne potražnje dodatna se voda preusmjerava u sustav opskrbe. Voda iz razvijenih izvora koja nije potrebna za pokrivanje potražnje smije ostati unutar hidrološkog sustava i teći u prirodne površinske tokove. Tim se mjerama osigurava što manji utjecaj na vodnu bilancu prirodnog okoliša.
• Sveobuhvatne infrastrukturne, organizacijske i planske mjere poduzete su i na lokalnoj razini. U gradu Wolfsbergu razvijeni su novi izvori vode, uključujući duboke bunare podzemnih voda, koji su povezani sa sustavom javne opskrbe. Kako bi se ograničilo crpljenje vode iz dubokih podzemnih voda, odgovarajući bunari mijenjaju se samo u izvanrednim situacijama uskih grla u potražnji i opskrbi. Nadograđena je komunalna opskrbna infrastruktura koja trenutačno obuhvaća 400 kilometara opskrbnih vodova, 83 izvora, 29 spremnika za vodu visoke razine i 7 uređaja za pročišćavanje UV vode. Kako bi se pripremio za situacije nestašice vode, izrađen je općinski plan upravljanja kriznim situacijama u kojem su predviđene mjere kao što su kontinuirano praćenje opskrbe vodom, priključivanje na mrežu regionalnih udruga za vodu i priključivanje na zahtjev dodatnih dubokih podzemnih bunara. Sporazum o suradnji s izvanopćinskim opskrbljivačem vodom omogućuje uvoz dodatne vode za piće, ako je to potrebno.

Usporedno s prilagodbom upravljanja opskrbom vodom, općinski vodni objekti u regiji nastoje upravljati potražnjom za vodom pružanjem informacija o stanju opskrbe vodom za piće i mjerama za uštedu vode svojim kupcima. Grad Wolfsberg ima uspostavljen sustav ranog upozoravanja i na svojim internetskim stranicama pruža svakodnevno ažurirane podatke o stanju pitke vode. Ovisno o stupnju ranog upozoravanja preporučuju se različite mjere za uštedu vode. U situacijama velike nestašice vode na snagu stupaju regulatorne mjere, kao što su zabrane punjenja bazena, navodnjavanja vrtova i pranja automobila. Podizanje svijesti o pitanjima upravljanja vodama također je redoviti fokus općinskih novina i drugih lokalnih medija.

Uvedene su i mjere prilagodbe za gospodarenje šumama, na koje su već negativno utjecali učinci klimatskih promjena. Gospodarenjem šumama nastoji se smanjiti osjetljivost šuma regije na klimatske promjene promicanjem upotrebe vrsta drveća otpornijih na sušu i uspostavom mješovitih šumskih sastojina otpornijih na klimatske promjene. Kako bi se očuvale i obnovile produktivne i neproduktivne funkcije šuma, mjere prilagodbe usmjerene su na prilagodbu sastava vrsta drveća zamjenom vrlo osjetljivih norveških smreka drugim autohtonim vrstama drveća koje su bolje prilagođene promjenama lokalnih klimatskih uvjeta na terenu. Savjetodavne usluge u okviru regionalne uprave za šume i program financijske potpore uspostavljeni su kako bi se vlasnike šuma potaknulo i promicalo prilagodljivo gospodarenje šumama. Planirana posredna korist ponovne uspostave zdravih i stabilnih šuma koje su dobro prilagođene sadašnjim i budućim klimatskim uvjetima održavanje je i poboljšanje pružanja njihovih usluga ekosustava, posebno onih povezanih s kapacitetima šumskih ekosustava za zadržavanje i skladištenje vode. Šumski pokrov na obroncima i planinskim padinama snažno utječe na smanjenje otjecanja površinskih voda, čime znatno pridonosi obnovi podzemnih voda i smanjenju nakupljanja poplava. Mjere prilagodbe poduzete u gospodarenju šumama stoga su sinergijske s ciljevima prilagodbe koje nastoji ostvariti sektor gospodarenja vodama.

Uspostava „regionalne mreže udruga za vodu” može se klasificirati kao mjera upravljanja vodama koja se temelji na međuopćinskoj suradnji. Ključni akteri suradnje ovdje su općine, odnosno njihovi općinski upravitelji vodom. Pokrajinska vlada Koruške preuzela je ulogu posrednika utvrđivanjem političkog okvira za regionalno upravljanje vodama, pružanjem financijske potpore i uspostavom mreže za hidrološko praćenje. Prije osnivanja „regionalne mreže udruga za vodu Lavant Valley” vlada je organizirala informativno događanje za lokalno stanovništvo. Daljnji postupci sudjelovanja javnosti nisu provedeni, ali kontinuirane aktivnosti informiranja općina pridonijele su podizanju svijesti o pitanjima povezanima s vodom i izgradnji prihvaćanja mjera u javnosti.

Aktivnosti pokrajinske vlade Koruške u smislu pružanja strateških državnih politika za vodoopskrbu bile su čimbenik uspjeha jer su pružile program i okvir za postavljanje trendova. Od 1984. vladine agencije u Koruškoj rade na državnoj strategiji opskrbe vodom, predstavljajući podatke o dostupnosti vode i potražnji za vodom na regionalnoj razini. Na temelju tih informacija pripremljeni su prijedlozi za održivu opskrbu vodom za općine. Jedan od prioritetnih ciljeva bio je povezati vodoopskrbne mreže općina. Nadalje, u cijeloj pokrajini uspostavljena je mreža za praćenje s 200 hidrografskih postaja kako bi se otkrili stvarni trendovi hidroloških parametara kao što su zalihe podzemnih voda ili obrasci otjecanja.

Osnivanje „regionalne mreže udruga za vodu Lavant Valley” u početku se razvilo iz inicijative jedne osobe koja je bila svjesna lokalne situacije u pogledu opskrbe vodom. Osoba je bila poznati stručnjak za vodu s dobrim vezama s relevantnim donositeljima odluka na državnoj i političkoj razini. Ta snažna osobna predanost bila je ključan čimbenik uspjeha koji je potaknuo projekt i omogućio regiji da se u ranoj fazi suoči s tim izazovima. U prvoj fazi, osnivanje mreže bilo je kontroverzno i protivilo se dijelu lokalnog stanovništva iz gospodarskih razloga. Međutim, nestašica vode posljednjih godina istaknula je važnost projekta i pridonijela povećanju njegove prihvaćenosti. Dugoročne aktivnosti podizanja svijesti općina o pitanjima voda i mjerama za uštedu vode znatno su doprinijele uspjehu u regiji.

Glavni cilj poduzetih mjera prilagodbe bio je stvoriti strateške kapacitete za rezerve vode u razdobljima izražene nestašice vode. Iako je to uključivalo razvoj novih vodnih resursa, uspostavljene su mjere za izbjegavanje neodrživog prekomjernog iskorištavanja, kao što su privremena upotreba dodatnih izvora vode koja se temelji na potražnji te trajno praćenje stanja vodne bilance. U središtu mreže regionalnih udruga za vodu nalazi se razlog za upravljanje lokalnim problemima opskrbe vodom regionalnom distribucijom, a ne povećanjem ukupne količine crpljenja vode. Dijeljenjem zajedničkih vodnih resursa izbjegavaju se nekoordinirane i pojedinačne lokalne reakcije, kao što je iskorištavanje svakog malog izvora unutar općine.

Unatoč svim aktivnostima mreže udruga za vodu, iznimno vruća i suha ljeta u prošlosti (npr. 2003.) jasno su pokazala da je dostupna samo ograničena količina vode koja ne pokriva kontinuirano potrebe općina. Mreža (zajedno s općinama) sada traži nove alternative za poboljšanje sigurnosti opskrbe vodom u regiji. Jedna od opcija koja se trenutačno razmatra jest međuregionalno proširenje mreže udruga za vodu. Povezivanje vodoopskrbne mreže više regija s različitim klimatskim i geološkim značajkama moglo bi dovesti do veće sigurnosti opskrbe tijekom rizičnih razdoblja.

Mjere prilagodbe opisane u ovoj studiji slučaja učinkovite su samo za kućanstva koja su priključena na javni vodoopskrbni sustav. Međutim, različiti postoci kućanstava na nepovoljnim lokacijama u općinskim područjima ovise o pojedinačnoj opskrbi vodom iz privatnih bunara. Zbog vrlo raspršenih obrazaca naseljavanja u perifernim područjima i visokih troškova za javni sektor, povezivanje tih kućanstava s javnom vodoopskrbnom mrežom nije izvedivo. Ranjivost te skupine stanovništva zbog nestašice vode i dalje je visoka i očekuje se da će se u budućnosti povećati.

Mjere prilagodbe poduzete na regionalnoj razini dosad su bile uspješne u očuvanju opskrbe vodom za otprilike 42 000 potrošača priključenih na javni vodoopskrbni sustav. Mjerama koje su poduzela općinska tijela odgovorna za lokalno upravljanje vodama u glavnom gradu okruga Wolfsberg dugoročno je osigurana opskrba vodom za više od 7000 kućanstava. Kontinuirani pristup pitkoj vodi u uvjetima klimatskih promjena neophodan je preduvjet za održavanje regionalne razine stanovništva, socijalne dobrobiti i potencijala održivog regionalnog razvoja.

„Regionalna mreža udruga za vodu Lavant Valley” uspostavljena je na temelju austrijskog Saveznog zakona o vodama iz 1959.

U situacijama velike nestašice vode na snagu stupaju regulatorne mjere općina kojima se građanima zabranjuju određeni oblici potrošnje vode (punjenje bazena, pranje automobila, navodnjavanje vrtova).

„Mreža udruga za vodu Lavant Valley” osnovana je 1994. Sljedećih je godina dovršeno nekoliko građevinskih radova (npr. vodotornjevi, spremnici za vodu, cjevovodi, akumuliranje izvora). Provedba daljnjih mjera postupno se proširila i još je u tijeku.

„Regionalna mreža udruga za vodu Lavant Valley” institucionalizirana je kao stalno tijelo za upravljanje vodama u skladu sa saveznim zakonodavstvom o vodama. Sve građevine i infrastrukturne mjere dugoročna su ulaganja. Budući da su redovito održavanje i obnova dio redovnih dužnosti nadležnih institucija (mreža regionalnih udruga i vodni radovi grada Wolfsberga), to može podrazumijevati životni ciklus od 100 i više godina.

Silvia Smuck
Manager Water Association Network Lavant Valley
Wasserwerk Lavanttal
Unterrain 63, 9433 St. Andrä, Austria
Tel.: 0043(0)4358 4529
Fax: 0043(0)4358 21581
E-Mail: verbundschiene@aon.at

Ulrike Marinelli
Wolfsberger Stadtwerke
Schwabenhofstraße 4
9400 Wolfsberg
Tel.: +43 4352/51300-384
E-Mail: ulrike.marinelli@wolfsberg.at