Osiguravanje buduće opskrbe vodom na regionalnoj i lokalnoj razini u dolini rijeke Lavant u Koruškoj

Dolina rijeke Lavant nalazi se na južnom rubu glavnog alpskog grebena i okružena je planinskim lancima Saualpea na zapadu i Koralma na istoku, koji se kreću do 2100 m. Wolfsberg, glavni grad okruga, i St. Andrä su najveći gradovi u regiji. Izvori u dva planinska lanca opskrbljuju općine većinom pitkom i servisnom vodom.

Dolinu rijeke Lavant karakteriziraju niske količine oborina. S prosječnom godišnjom količinom oborina manjom od 800 mm, dolina je jedna od najsuših regija Koruške. Osim toga, geološki uvjeti nepovoljni su za skladištenje podzemnih voda, ispuštanje izvora prilično je nisko, a za opskrbu vodom može se koristiti samo ograničeni broj izvora. Zbog tih prirodnih ograničenja u dostupnosti vode na regiju je posljednjih desetljeća već utjecala nestašica vode, posebno tijekom vrućih i suhih ljeta (EEA 2009.; BMLFUW 2016.). Znatna sezonska uska grla u opskrbi vodom često su se javljala, npr. 1993., 2002., 2003. i 2012.

Učinci klimatskih promjena vidljivi su u regiji već tijekom posljednjih desetljeća. Tijekom posljednjih 100 godina postoji jasan trend smanjenja godišnjih oborina u većini dijelova Koruške južno od alpskog glavnog grebena. U dolini Lavant godišnja količina padalina smanjila se za približno 15–25 %, a najsnažnije sezonsko smanjenje zabilježeno je zimi.

Pretpostavlja se da su zbog položaja Koruške na konvergenciji sredozemnih i atlantskih klimatskih utjecaja regionalne projekcije budućih trendova u obrascima oborina na temelju modela u južnom dijelu Austrije uvijek bile vrlo neizvjesne i redovito su pokazivale izražene razlike među klimatskim modelima. Prethodni regionalni scenariji promjena godišnjih padalina kretali su se od blago pozitivnih do blago negativnih trendova. U nekim je scenarijima predviđeno znatno smanjenje ljetnih oborina za do –15 % od 2050. nadalje. Najnoviji klimatski scenariji za Austriju (ÖKS 15) upućuju na znatno povećanje prosječne godišnje temperature od +1,3 °C (scenarij ublažavanja klimatskih promjena u skladu s RCP4.5) do 1,5 °C (scenarij „uobičajeni scenarij” u skladu s RCP8.5) za Korušku i Lavantsku dolinu do 2050. (u usporedbi s razdobljem 1971. – 2000.). Do kraja stoljeća može doći do prosječnog godišnjeg porasta temperature do +4,2 °C u scenariju uobičajenih emisija (RCP8.5). Scenariji pokazuju i povećanje godišnjeg broja toplinskih dana (dani s > 30 °C). To bi se moglo povećati za +3,2 dana do 2050. i na +5,8 ili čak +17,1 dan do kraja stoljeća. Kad je riječ o godišnjim prosječnim oborinama, predviđa se blago povećanje u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju, što je uglavnom posljedica većih simuliranih količina oborina u zimskoj sezoni, ali nema statističke značajnosti svih rezultata modela povezanih s padalinama. Za razliku od temperaturnih projekcija, buduća kretanja padalina i dalje karakteriziraju znatno veće neizvjesnosti.

Veće razlike u razinama podzemnih voda i isporukama izvora, koje su kulminirale čestim razdobljima nestašice vode, primijećene su već u godinama prije pokretanja mjera prilagodbe. Iako se rezultati regionalnog klimatskog modeliranja ne mogu jednostavno protumačiti u smislu njihovih posljedica za podzemne vode i obnovu podzemnih voda, očekuje se da će na razine podzemnih voda, vodonosnike i ispuštanja izvora u budućnosti utjecati sve veća varijabilnost. Taj će ishod vjerojatno biti rezultat kombiniranih učinaka veće međugodišnje varijabilnosti režima oborina, mogućeg smanjenja ljetnih padalina s produljenim razdobljima suše, većih stopa evapotranspiracije i smanjenog obnavljanja podzemnih voda zbog manje snježne padaline i kraćeg trajanja snježnog pokrivača zimi.

Smanjena dostupnost vodnih resursa tijekom sušnih i vrućih ljetnih razdoblja podudara se s povećanjem potražnje za vodom u kućanstvima, turizmu i poljoprivredi, što je u prošlosti pridonijelo problemima u opskrbi vodom. Budući da se u središnjim područjima doline Lavant očekuje daljnji rast stanovništva i naseljenih područja, time bi se mogla povećati ukupna potrošnja vode, a time i ranjivost opskrbe pitkom vodom. Smanjenje dostupnosti vode u kombinaciji s višim stopama povlačenja tijekom sušnih i vrućih ljetnih razdoblja prepoznato je kao prijetnja kontinuitetu javne opskrbe vodom i stvorilo je snažnu potrebu za mjerama odgovora sektora upravljanja vodama.

Šume pokrivaju do 50 % područja regije, a posebno šumske sastojine na planinskim padinama ispunjavaju važne funkcije zadržavanja vode i zaštitne funkcije u pogledu prirodnih opasnosti. Zbog opsežnog uvođenja na visinama ispod 900 m u prošlosti, norveška smreka je rasprostranjena daleko izvan svog prirodnog areala i daleko je dominantna vrsta drveća u regiji. Budući da stabla smreke preferiraju hladna i vlažna područja, na mnogim su lokacijama već dosegnula granice svoje tolerancije u trenutačnim klimatskim uvjetima. Višestruki stresovi uzrokovani klimatskim promjenama u tim šumama ne dovode samo do gubitka produktivnosti, već prijete i njihovoj vitalnosti, ekološkoj stabilnosti i pružanju važnih usluga ekosustava u šumama, kao što su zadržavanje vode, skladištenje vode i zaštita od gravitacijskih prirodnih opasnosti.

Glavni cilj mjera prilagodbe bio je dugoročno osigurati vodne resurse i javnu opskrbu vodom. Provedene strategije usmjerene su i na ponudu i na potražnju za vodom za piće. Kad je riječ o opskrbi, reorganizacijom vodoopskrbnog sustava na regionalnoj razini, izgradnjom nove vodoopskrbne infrastrukture i razvojem novih vodnih resursa nastoji se očuvati kontinuitet kvantitativne javne vodoopskrbe čak i u razdobljima smanjene prirodne dostupnosti vode i vršne potrošnje. Dodatni je cilj zajamčiti opskrbu vodom, čak i ako jedan od lokalnih objekata iz bilo kojeg razloga ne uspije.

Kad je riječ o potražnji, sustavom ranog upozoravanja, informiranjem i mjerama za podizanje svijesti nastoji se potaknuti ponašanje građana i kućanstava u pogledu uštede vode. Te su mjere prilagodbe uglavnom poduzete kao odgovor na uočene klimatske učinke i nestašicu vode, ali su motivirane i nepovoljnim klimatskim projekcijama i odražavaju preventivni pristup znatnim neizvjesnostima u pogledu budućih oborina.

Cilj je daljnjih mjera koje poduzima sektor gospodarenja šumama smanjiti osjetljivost regionalnih šuma na klimatske promjene, kao što su nestašica vode, netolerancija na toplinu, najezde koralja i osjetljivost na oluju, te održati ili poboljšati zaštitne funkcije (zadržavanje poplave, stabilizacija nagiba) i kapacitete šumskih ekosustava za skladištenje vode.

Glavne aktivnosti prilagodbe u dolini rijeke Lavant usmjerene su na osiguravanje javne opskrbe vodom. Dopunjene su daljnjim mjerama za smanjenje potražnje za vodom utjecanjem na ponašanje korisnika vode. Mjere prilagodbe poduzete su i na međuopćinskoj, tj. regionalnoj razini i na lokalnoj razini pojedinačnih općina. Provedba mjera započela je već 1994.; od tada se postupno proširio i to je proces koji je u tijeku. Sljedeće aktivnosti prilagodbe dosad su se pokazale uspješnima u suočavanju s izazovima nestašice vode uzrokovane klimatskim promjenama u regiji doline rijeke Lavant:

• Uspostava „regionalne mreže udruženja za vodu Lavant Valley”, organizacijskog aranžmana za regionalnu vodoopskrbu, počevši od 1994. Međusobnim povezivanjem vodoopskrbnih mreža četiriju općina Wolfsberg, St. Andrä, St. Paul i St. Georgen može se nadoknaditi nestašica vode u svakoj općini, može se presresti vršna potrošnja, a rizici za opskrbu vodom dijele se među općinama i u potpunosti smanjuju, među ostalim osiguravanjem infrastrukturnih otpuštanja u slučaju kvarova sustava. Danas, vodoprivredna mreža posjeduje transportni sustav koji može osigurati godišnji protok ispuštanja od 260.000 m³. Voda dolazi iz 12 izvora na zemljištu u privatnom vlasništvu; vodoopskrbna mreža osigurava povlačenje vode dugoročnim ugovorima. Ova strategija upravljanja rizicima pokazala se uspješnom za oko 42.000 potrošača priključenih na javni vodoopskrbni sustav.
• Uspostava vodoopskrbne infrastrukture mreže uključivala je razvoj novih vodnih resursa unutar regije i postavljanje novih prijenosnih cjevovoda. Voda se vadi samo iz prirodnih izvora, bez korištenja crpnih postrojenja. Sustav centralnog daljinskog upravljanja osigurava da se vade samo one količine vode koje su stvarno potrebne za održavanje opskrbe. Samo u situacijama najveće potražnje dodatna se voda preusmjerava u sustav opskrbe. Voda iz razvijenih izvora koja nije potrebna za pokrivanje potražnje smije ostati u hidrološkom sustavu i teći u prirodne površinske tokove. Tim se mjerama osigurava da su učinci na vodnu bilancu prirodnog okoliša što manji.
• Sveobuhvatne infrastrukturne, organizacijske i planske mjere poduzete su i na lokalnoj razini. U gradu Wolfsbergu razvijeni su novi izvori vode, uključujući duboke podzemne vode, koji su priključeni na sustav javne opskrbe. Kako bi se ograničilo crpljenje vode iz dubokih podzemnih voda, odgovarajuće bušotine prebacuju se samo u izvanrednim situacijama uskih grla u opskrbi potražnjom. Nadograđena je komunalna opskrbna infrastruktura koja trenutačno obuhvaća 400 kilometara opskrbnih vodova, 83 izvora, 29 visokokvalitetnih spremnika za vodu i 7 postrojenja za pročišćavanje UV vode. Kako bi se pripremio za situacije nestašice vode, izrađen je općinski plan upravljanja krizom kojim se predviđaju mjere kao što su kontinuirano praćenje opskrbe vodom, priključenje na regionalnu mrežu udruženja za vodu i priključivanje na zahtjev dodatnih dubokih bunara podzemnih voda. Sporazum o suradnji s izvanopćinskim opskrbljivačem vodom omogućuje uvoz dodatne pitke vode, ako je to potrebno.

Usporedno s prilagodbom upravljanja opskrbom vodom, općinski vodni radovi u regiji nastoje upravljati potražnjom za vodom pružanjem informacija o stanju opskrbe pitkom vodom i mjerama za uštedu vode svojim kupcima. Grad Wolfsberg ima uspostavljen sustav ranog upozoravanja i svakodnevno pruža ažurirane podatke o stanju pitke vode na svojim internetskim stranicama. Ovisno o razini stanja ranog upozorenja, preporučuju se različite mjere za uštedu vode. U situacijama velike nestašice vode na snagu stupaju regulatorne mjere, kao što su zabrane punjenja bazena, navodnjavanja vrtova i pranja automobila. Podizanje svijesti o pitanjima upravljanja vodama također je redoviti fokus općinskih novina i drugih lokalnih medija.

Uvedene su i mjere prilagodbe za gospodarenje šumama, na koje su već negativno utjecali učinci klimatskih promjena. Cilj je upravljanja silvikulturom smanjiti klimatsku osjetljivost šuma u regiji promicanjem upotrebe vrsta drveća otpornijih na sušu i uspostavom mješovitih šumskih sastojina otpornijih na klimatske promjene. Kako bi se očuvale i obnovile produktivne i neproduktivne funkcije šuma, mjere prilagodbe usmjerene su na prilagodbu sastava vrsta drveća zamjenom vrlo ranjivih stabala norveške smreke drugim autohtonim vrstama drveća koje su bolje prilagođene promjenama lokalnih klimatskih uvjeta. Uspostavljene su savjetodavne usluge u okviru regionalnog tijela nadležnog za šume i program financijske potpore kako bi se vlasnike šuma potaknulo i promicalo prilagodljivo gospodarenje šumama. Namjeravana posredna korist ponovne uspostave zdravih i stabilnih šuma koje su dobro prilagođene trenutačnim i budućim klimatskim uvjetima jest održavanje i poboljšanje pružanja usluga ekosustava, posebno onih povezanih s kapacitetima za zadržavanje i skladištenje vode u šumskim ekosustavima. Šumski pokrov na brežuljcima i planinskim padinama snažno utječe na smanjenje otjecanja površinskih voda, čime znatno doprinosi obnovi podzemnih voda i smanjenju nakupljanja poplava. Mjere prilagodbe poduzete u području gospodarenja šumama stoga su sinergijske s ciljevima prilagodbe koje nastoji postići sektor upravljanja vodama.

Uspostava „regionalne mreže udruženja za vode” može se klasificirati kao mjera upravljanja vodama koja se temelji na međuopćinskoj suradnji. Ključni akteri suradnje ovdje su općine i njihovi općinski upravitelji vodom. Pokrajinska vlada Koruške preuzela je olakšavajuću ulogu utvrđivanjem političkog okvira za regionalno upravljanje vodama, pružanjem financijske potpore i uspostavom mreže za hidrološko praćenje. Prije osnivanja „regionalne mreže udruženja za vodu Lavant Valley” vlada je organizirala informativno događanje za lokalno stanovništvo. Daljnji postupci sudjelovanja javnosti nisu se odvijali, ali kontinuirane aktivnosti informiranja općina pridonijele su podizanju svijesti o pitanjima povezanima s vodom i izgradnji javne prihvaćenosti mjera.

Aktivnosti pokrajinske vlade Koruške u smislu pružanja strateških državnih politika za opskrbu vodom bile su čimbenik uspjeha jer su pružale program i okvir za utvrđivanje trendova. Od 1984. vladine agencije u Koruškoj rade na državnoj strategiji opskrbe vodom, predstavljajući podatke o dostupnosti vode i potražnji za vodom na regionalnoj razini. Na temelju tih informacija pripremljeni su prijedlozi za održivu opskrbu vodom za općine. Jedan od prioritetnih ciljeva bio je povezivanje vodoopskrbnih mreža općina. Nadalje, u cijeloj pokrajini uspostavljena je mreža za praćenje s 200 hidrografskih postaja kako bi se otkrili stvarni trendovi u hidrološkim parametrima kao što su zalihe podzemnih voda ili obrasci otjecanja.

Osnivanje „regionalne mreže udruženja za vodu Lavant Valley” prvotno se razvijalo na inicijativu jedne osobe, koja je bila svjesna lokalne situacije u pogledu opskrbe vodom. Osoba je bila poznati stručnjak za vodu s dobrim vezama s relevantnim donositeljima odluka na državnoj i političkoj razini. Ta snažna osobna predanost bila je ključan čimbenik uspjeha koji je potaknuo projekt i omogućio regiji da se u ranoj fazi suoči s tim izazovima. U prvoj fazi, osnivanje mreže bilo je kontroverzno i protivilo se dijelu lokalnog stanovništva iz gospodarskih razloga. Međutim, nestašica vode posljednjih godina naglasila je važnost projekta i pomogla u povećanju njegove prihvaćenosti. Dugoročne aktivnosti podizanja svijesti općina o pitanjima vode i mjerama za uštedu vode znatno su pridonijele uspjehu u regiji.

Glavni cilj poduzetih mjera prilagodbe bio je stvoriti strateške kapacitete za rezervu vode za vrijeme izražene nestašice vode. Iako je to uključivalo razvoj novih vodnih resursa, uspostavljene su mjere za izbjegavanje neodrživog prekomjernog iskorištavanja, kao što su privremena upotreba samo dodatnih izvora vode potaknuta potražnjom, kao i trajno praćenje stanja ravnoteže vode. U središtu regionalne mreže udruženja za vodoopskrbu je razlog za upravljanje lokalnim problemima opskrbe vodom putem regionalne distribucije, a ne povećanjem ukupne količine crpljenja vode. Dijeljenjem zajedničkih vodnih resursa izbjegavaju se nekoordinirane i pojedinačne lokalne reakcije, kao što je iskorištavanje svakog malog izvora unutar općine.

Unatoč svim aktivnostima mreže udruženja za vodu, iznimno vruća i suha ljeta u prošlosti (npr. 2003.) jasno su pokazala da postoji samo ograničena količina vode koja ne pokriva kontinuirano potrebe općina. Mreža (zajedno s općinama) sada traži nove alternative za poboljšanje sigurnosti opskrbe vodom u regiji. Jedna od mogućnosti koja se trenutačno razmatra jest međuregionalno proširenje mreže udruženja za vodu. Povezivanje vodoopskrbne mreže više regija s različitim klimatskim i geološkim značajkama moglo bi dovesti do veće sigurnosti opskrbe tijekom rizičnih razdoblja.

Mjere prilagodbe opisane u ovoj studiji slučaja učinkovite su samo za kućanstva koja su priključena na javni vodoopskrbni sustav. Međutim, različiti postoci kućanstava na nepovoljnim lokacijama u općinskim područjima ovise o pojedinačnoj opskrbi vodom iz privatnih bunara. Zbog vrlo raspršenih obrazaca naseljavanja u perifernim područjima i visokih troškova za javni sektor povezivanje tih kućanstava s javnom vodoopskrbnom mrežom nije izvedivo. Ranjivost te skupine stanovništva na nestašicu vode i dalje je visoka te se očekuje da će se u budućnosti povećati.

Mjere prilagodbe poduzete na regionalnoj razini dosad su bile uspješne u zaštiti opskrbe vodom za približno 42 000 potrošača priključenih na javni vodoopskrbni sustav. Mjerama koje su poduzela općinska tijela nadležna za lokalno upravljanje vodama u glavnom gradu okruga Wolfsberg dugoročno je osigurana opskrba vodom za više od 7000 kućanstava. Kontinuirani pristup pitkoj vodi u uvjetima klimatskih promjena neophodan je preduvjet za održavanje razine regionalnog stanovništva, socijalne dobrobiti i potencijala održivog regionalnog razvoja.

„Regionalna mreža udruženja za vodu Lavant Valley” uspostavljena je na temelju austrijskog Saveznog zakona o vodama iz 1959.

U situacijama velike nestašice vode na snagu stupaju regulatorne mjere općina kojima se građanima zabranjuju određeni oblici potrošnje vode (punjenje bazena, pranje automobila, navodnjavanje vrtova).

„Mreža udruženja za vodu Lavant Valley” osnovana je 1994. U narednim godinama dovršeno je nekoliko građevinskih radova (npr. vodeni tornjevi, spremnici za vodu, cjevovodi, zapljena izvora). Provedba daljnjih mjera postupno se proširila i još je u tijeku.

„Regionalna mreža udruženja za vodu Lavant Valley” institucionalizirana je kao stalno tijelo za upravljanje vodama u skladu sa saveznim zakonodavstvom o vodama. Sve građevine i infrastrukturne mjere dugoročna su ulaganja. Budući da su redovito održavanje i obnova dio redovitih dužnosti nadležnih institucija (mreža regionalnih udruga i vodni radovi Grada Wolfsberga), to može podrazumijevati životni ciklus od 100 godina i više.

Ulrike Marinelli
Wolfsberger Stadtwerke
Schwabenhofstraße 4
9400 Wolfsberg
Tel.: +43 4352/51300-384
E-Mail: ulrike.marinelli@wolfsberg.at

stadtwerke@wolfsberg.at