Gospodarenje šumama osjetljivo na vodu

Za provedbu teopcijeprilagodbe potrebno je sudjelovanje različitih aktera (upravitelja rijeka, poljoprivrednika, šumarskih službi, oblikovatelja politika, privatnih vlasnika itd.) koji bi trebali biti uključeni kako bi donošenjeopcijeprilagodbe bilo izvedivo. Dionici također imaju ključnu ulogu u upravljanju provedenim mjerama. Trebalobipromicati informativne kampanje i druge posebne aktivnosti o ulozi močvara i šuma kao opskrbljivača vodom kako bi sepodigla razina osviještenosti među različitim dionicima u cijelom slivu (nacionalna tijela, javni i privatni sektor). 

Ključni izazov za upravitelje zemljišta, šuma i voda jest maksimiziranje širokog raspona koristi šuma bez štete za vodne resurse i funkciju ekosustava. Kako bi se riješio taj izazov, hitno je potrebno bolje razumijevanje interakcija između šuma/drveća i vode (posebno u slivovima), podizanje svijesti i izgradnja kapaciteta u području hidrologije šuma te uključivanje tog znanja i rezultata istraživanja u politike i mjere. Trebalo bi objaviti i korist za uzvodno i nizvodno stanovništvo kako bi se mogućnosti gospodarenja šumama prepoznale kao ključne i prihvaćene. Također je potrebno razviti institucionalne mehanizme za jačanje sinergija u pitanjima šuma i voda te za provedbu i primjenu nacionalnih i regionalnih programa djelovanja. 

Troškovi su potencijalno ograničenje prilagodbe pravila upravljanja u silvikulturi kako bi se poboljšala ravnoteža voda na stablima. Tržišni aranžmani način su na koji korisnici zemljišta na početku lanca opskrbe mogu nadoknaditi troškove održavanja šumskog pokrova i način financiranja drugih praksi upravljanja zemljištem kako bi se zaštitile usluge slivova. Potrebni su poticaji, posebno na privatnom zemljištu, kako bi se zajamčilo očuvanje šuma. Iako je velika većina iskustava bila izvan Europe, tržišno utemeljeni pristupi u kojima plaćanja ovise o postizanju željenih ishoda (npr. plaćanja za usluge zaštite okoliša, javne službe za zapošljavanje) mogu dovesti do učinkovitije raspodjele resursa i isplativijih rješenja. Prepoznati su kao poticaji za reguliranje i održavanje šumarskih usluga. Novom strategijom EU-a za šume posebno se potiču države članice, ovisno o njihovim nacionalnim okolnostima, da uspostave program plaćanja za usluge ekosustava za vlasnike i upravitelje šuma. Inicijativejavnih službi za zapošljavanje poprimaju različite oblike ovisno o značajkama usluge, opsegu procesa ekosustava koji ih proizvode te socioekonomskom i institucijskom kontekstu. U rasponu su od neformalnih inicijativa koje se temelje na zajednici, preko formalnijih, dobrovoljnih ugovornih aranžmana između pojedinačnih strana do složenih aranžmana između više strana uz pomoć posredničkih organizacija.

Imovinska prava također imaju važnu ulogu u gospodarskim poticajima jer se njima određuje tko ima pristup naknadama i tko snosi troškove pružanja tih naknada. Ako se raspodjela troškova i koristi ne smatra pravednom i ako su važni dionici isključeni ili stavljeni u nepovoljan položaj, imat će malo poticaja za suradnju. Na primjer, bez jasnog prava vlasništva nad zemljištem korisnici zemljišta gornjeg sliva nemaju ovlasti za sklapanje ugovornih sporazuma te stoga ne mogu ostvariti korist od plaćanja. 

Međutim, dokazivanje i kvantificiranje stvarnih koristi od mogućnosti gospodarenja šumama onima od kojih se traži da ih plate poprilično je zahtjevno. To zahtijeva razumijevanje složenih procesa ekosustava, tijekom vremena na određenim mjestima, utvrđivanje učinkovitih mjera upravljanja za njihovo održavanje i razumno jamstvo da će kupci imati pristup koristima u budućnosti. Pronalaženje najučinkovitijih i najdjelotvornijih pristupa također zahtijeva sposobnost učenja i prilagodbe novim informacijama.

Šume služe višestrukim funkcijama i pružaju nekoliko usluga ekosustava, uključujući one povezane s gospodarenjem vodama, kao što su: 

• očuvanje i osiguravanje slatke vode za različite ljudske potrebe; 
• regulacija i filtriranjeprotoka, koji pomažu u održavanju baznog ili suho-sezonskog protoka, omogućuju punjenje vode pohranjene u tlu, podzemnim vodama, močvarnim područjima i poplavnim područjima te kontroliraju razinu podzemnih voda.

• Kontrola otjecanja vode, sprječavanje ekstremnihotjecanja,čime se smanjuje šteta od poplava 
• hvatanje onečišćujućih tvari i sedimenata koji utječu na kvalitetu vode; 
• održavanje raznolikosti staništa i otpornosti ekosustava; 
• očuvanje kulturnih vrijednosti, uključujući estetske kvalitete koje podupiru turizam, rekreaciju i tradicionalne načine života. 

Nadalje, mjerama upravljanja kojima se štite funkcije šuma povezane s vodom mogu se uštedjeti troškovi povezani s pročišćavanjem vode za različite namjene. Prepoznato je da je za vodu iz šumskih područja potrebno manje pročišćavanja nego za vodu iz drugih sektora koji onečišćuju vodu (Miettinen, 2020.). Za svako povećanje slivnog šumskog pokrova od 10 % troškovi pročišćavanja vode smanjuju se za približno 20 %, do približno 60 % šumskog pokrova(Centarza zaštitu slivnih područja – šume i pitka voda). Troškovi obrade izravnavaju se kada šumski pokrov iznosi između 70 i 100 %. Evaluacije uštede troškova mogu se razlikovati od lokacije do lokacije i za njih su potrebne posebne studije kojima se podupire izrada troškovno učinkovitih politika. 

Novom strategijom EU-a za šume,objavljenom krajem 2021., nastoji se poboljšati količina i kvaliteta šuma u EU-u te ojačati njihova zaštita, obnova i otpornost. Time će se povećati šumski potencijal u pružanju nekoliko ekoloških i socioekonomskih usluga, uključujući one povezane sa šumom i vodom. Osim toga, nedavno donesenastrategija EU-a za bioraznolikost do 2030. među svoje ciljeve uključuje obnovu narušenih europskih ekosustava sadnjom najmanje 3 milijarde dodatnih stabala do 2030., čime će se povećati šumski pokrov diljem Europe. 

Glavni izvor financiranja EU-a za mjere u šumarstvu jest zajednička poljoprivredna politika (ZPP), a posebno njezinprogram ruralnog razvoja„drugi stup”. U okviru reformiranog ZPP-a nakon 2020. države članice mogu svojim nacionalnim strateškim planovima potaknuti upravitelje šuma da održavaju i uzgajaju šume te njima upravljaju na održiv način. Okvirnom direktivom o vodama od država članica zahtijeva se da pripreme planove upravljanja riječnim slivovima, uključujući programe mjera za svako vodno područje. Mjere u okviru programa mjera izravno su povezane s mjerama u okviru osi 2 programa ruralnog razvoja i drugim politikama EU-a povezanima sa šumama, kao što su Akcijski plan EU-a za šumarstvo (FAP), Natura 2000 i Akcijski plan za biomasu (BAP). 

Vrijemeprovedbe ove opcije vrlo je promjenjivo jer ovisi o tome koje se mjere poduzimaju za zaštitu i obnovu šuma i njihovih usluga ekosustava. Vrijemeprovedbe nekih mjera može biti vrlo kratko, ali može zahtijevati i odgovarajuće održavanje u dugoročnom razdoblju. Štoviše, potpuni oporavak kvalitete i količine vode nakon obnove šuma može zahtijevati mnogo godina (više od 25 godina).

Beskrajno ako se sustav upravljanja održava i prilagođava