Gospodarenje šumama osjetljivim na vodu

Na europskoj razini šume su usko povezane s hidrološkom mrežom i europskim građanima pružaju više od 4 km ³ vode godišnje udomljavanjem 870.000 km rijeka (ukupna duljina europskih rijeka iznosi oko 3,5 milijuna km). Nadalje, gotovo 33 % (ili 92 000 km ²) od 71 000 jezera nalazi se u šumskim slivovima (Tehničko izvješće Europske agencije za okoliš br. 13/2015). Šume uvelike doprinose pravilnom upravljanju količinom vode i aspektima kvalitete: 

• presretanjem oborina, isparavanjem vlage s vegetativnih površina, isparavanjem vlage u tlu, hvatanjem vode za maglu i održavanjem infiltracije tla, šume pozitivno utječu na količinu vode dostupne iz podzemnih voda, površinskih vodotoka i vodnih tijela; 
• održavanjem ili poboljšanjem infiltracije tla i kapaciteta za skladištenje vode u tlu šume utječu na vrijeme isporuke vode; 
• minimiziranjem erozije, šume minimiziraju narušavanje kvalitete vode zbog sedimentacije; 
• zadržavanjem viška kišnice, šume pomažu u umjerenom istjecanju ‑ iz obrazaca, sprječavajući ekstremno istjecanje ‑-a, čime se smanjuje šteta od poplava i pomaže u ublažavanju posljedica suše. 

Šume mogu štititi i vodna tijela i vodotoke tako što zadržavaju sedimente i onečišćujuće tvari u otjecanim vodama zbog upotrebe zemljišta na uzvisini. Osim toga, uz potoke šume pružaju hlad, čime se smanjuje temperatura vode. Naposljetku, šume su ključne i za ublažavanje učinaka klimatskih promjena i prilagodbu tim učincima te za doprinos ciljevima održivog razvoja br. 3 (osiguravanje zdravog života i promicanje dobrobiti za sve u svakoj životnoj dobi), br. 6 (osiguravanje dostupnosti i održivog upravljanja vodom i sanitarnim uvjetima za sve) i br. 15 (održivo upravljanje šumama, borba protiv dezertifikacije, zaustavljanje i poništavanje degradacije zemljišta, zaustavljanje gubitka bioraznolikosti). U međunarodnoj zajednici te brojne koristi povezane s vodom koje šume pružaju društvu nazivaju se povezanosti šuma i vode, koja je nedavno istaknuta kao ljudsko pitanje koje zahtijeva hitnu sociopolitičku pozornost. 

U isto vrijeme, šume značajno iskorištavaju vodu. Drveće najviše koristi vodu kada dosegne svoju konačnu visinu i tijekom najintenzivnije faze rasta. Na količinu vode koja se upotrebljava u šumama utječu klima, topografija, tlo, starost šuma, sastav vrsta i prakse gospodarenja. Premalo vode (zbog nedovoljnih oborina ili smanjene dostupnosti podzemnih voda) ili previše vode (npr. zalijevanje) može negativno utjecati na zdravlje šuma. Na te aspekte mogu utjecati klimatske promjene, za koje se očekuje da će različito utjecati na režime oborina, ovisno o konkretnoj lokaciji. U uvjetima klimatskih promjena očekuje se intenziviranje suše i vlažnih ekstremnih događaja u sljedećim desetljećima.

Mjerama gospodarenja šumama može se povećati prinos vode, regulirati protok vode i smanjiti stres uzrokovan sušom za šumu. Stoga je jedan od izazova za upravitelje šuma maksimizirati koristi za šume uz istodobno očuvanje vodnih resursa. U tom smislu važni ciljevi upravljanja vodama u šumama uključuju: 

• održavanje idealne visine podzemnih voda (tj. vode u zasićenom tlu, čiji je vrh poznat kao vodni stol) kako bi se stvorili stabilni uvjeti (rasta) za drveće; 
• osiguravanje održavanja ili poboljšanja količine i kvalitete vode; 
• zaštita prirodnih resursa i infrastrukture koju je stvorio čovjek od štete nanesene vodi; 

• održavanje ili poboljšanje uvjeta za odmor i rekreaciju u šumama. 

Mjere očuvanja šuma posebno su važne u područjima zatvorenima za vodotoke. U studijama se navodi širok raspon učinaka na kvalitetu vode nakon šumarskih operacija povezanih sa sječom, uključujući isporuku sedimenta, gubitke hranjivih tvari i promjene kiselosti i temperature. 

Infiltracija i zadržavanje vode potiču se u šumskim tlima gustim, dubokim korijenskim sustavima te debelim i poroznim organskim gornjim slojem. Kako bi se poduprla ta regulacijska funkcija, upravitelji šumama trebali bi nastojati zadržati trajni vegetacijski pokrov, ograničiti zbijanje tla, održati veliku količinu organske tvari u tlu i povećati „hrapavost površine” (odnosno neravninu površine tla, što pomaže u povećanju infiltracije vode). Održavanje dobrog pokrova drveća, sa zdravim podrastanjem, učinkovito je za smanjenje opterećenja sedimentom i erozije tla, čime se poboljšava ili održava dobra kvaliteta vode na šumskom području. 

Pošumljavanje i ponovno pošumljavanje donose koristi za regulaciju protoka vode i održavanje kvalitete vode, smanjujući intenzitet poplava i ozbiljnost suša. U tom su kontekstu posebno važne prakse kao što su berba, prorjeđivanje i odabir mješavine vrsta. Struktura nadstrešnica plantaža mješovitih vrsta smanjuje transpiraciju, namećući manji pritisak na vodu u usporedbi s plantažama monovrsta. Smanjenjem broja stabala u sastojini prorjeđivanje se može upotrijebiti i za ublažavanje prekomjerne upotrebe šumskih voda. Međutim, pozitivan učinak te mjere može se nadoknaditi povećanom potrošnjom vode zbog povećanog rasta preostalih stabala. Ovisno o udjelu posječenog zemljišta i obrascima sječe, prinos vode obično se povećava nakon sječe drvne sirovine. Različiti režimi sječe stoga mogu različito utjecati na sigurnost vodnih resursa. Naposljetku, kraćim rotacijama smanjuje se vremensko razdoblje za koje je nadstrešnica potpuno zatvorena te se stoga može smanjiti i potrošnja vodenih šuma. Relativno konstantna populacija sastojine uz mlada stabla može, međutim, kompenzirati taj učinak. Osim toga, upotreba brzorastućih vrsta obično je vodeno intenzivnija od spororastućih vrsta s većim rotacijama. T he posljednja točka je nešto što treba uzeti u obzir i n pejzaži s deficitom vode. Šume kojima se ne gospodari ili koje su prenapučene mogu smanjiti nizvodnu opskrbu vodom. T poželjno svojstvo inhibicije otjecanja vode može postati nepoželjno krvarenje u okolnostima u kojima je voda posebno oskudna.

Za provedbu te mogućnosti prilagodbe potrebno je sudjelovanje različitih aktera (upravitelja riječnih slivova, poljoprivrednika, šumarskih službi, oblikovatelja politika, privatnih vlasnika itd.) koji bi trebali biti uključeni kako bi donošenje mogućnosti prilagodbe bilo izvedivo. Dionici imaju ključnu ulogu i u upravljanju provedenim mjerama. Potrebno je promicati informativne kampanje i druge posebne aktivnosti o ulozi močvarnih područja i šuma kao opskrbljivača vodom kako bi se podigla razina osviještenosti među različitim dionicima u cijelom slivnom području (nacionalnim tijelima, javnim i privatnim sektorom). 

Glavni je izazov za upravitelje zemljišta, šuma i voda maksimiziranje širokog raspona koristi za šume bez štete za vodne resurse i funkciju ekosustava. Kako bi se riješio taj izazov, postoji hitna potreba za boljim razumijevanjem interakcija između šuma/drveća i vode (posebno u slivnim područjima), za podizanjem svijesti i izgradnjom kapaciteta u području hidrologije šuma te za uključivanjem tog znanja i rezultata istraživanja u politike i mjere. Trebalo bi objaviti i korist za populacije na početku i na kraju proizvodnog lanca kako bi se mogućnosti gospodarenja šumama prepoznale kao ključne i prihvaćene. Također je potrebno razviti institucionalne mehanizme za jačanje sinergija u pitanjima šuma i voda te za provedbu i provedbu nacionalnih i regionalnih akcijskih programa. 

Troškovi su potencijalno ograničenje prilagodbe pravila upravljanja u silvikulturi kako bi se poboljšala ravnoteža između vode i drveća. Tržišni aranžmani način su na koji korisnici zemljišta na početku proizvodnog lanca mogu nadoknaditi troškove održavanja šumskog pokrova i način financiranja drugih praksi upravljanja zemljištem kako bi se zaštitile usluge riječnih slivova. Posebno na privatnom zemljištu potrebni su poticaji kako bi se zajamčilo očuvanje šuma. Iako je velika većina iskustava bila izvan Europe, tržišni pristupi u kojima plaćanja ovise o postizanju željenih rezultata (npr. plaćanje za usluge zaštite okoliša, javne službe za zapošljavanje) mogu dovesti do učinkovitije raspodjele resursa i isplativijih rješenja. Prepoznati su kao poticaji za reguliranje i održavanje šumarskih usluga. Novom strategijom EU-a za šume države članice posebno se potiču da, u skladu sa svojim nacionalnim okolnostima, uspostave program plaćanja za usluge ekosustava za vlasnike i upravitelje šuma. Inicijative javnih službi za zapošljavanje imaju različite oblike ovisno o značajkama usluge, opsegu procesa ekosustava koji ih proizvode te socioekonomskom i institucionalnom kontekstu. Oni se kreću od neformalnih inicijativa koje se temelje na zajednici, preko formalnijih, dobrovoljnih ugovornih aranžmana između pojedinačnih stranaka do složenih aranžmana između više strana koje olakšavaju posredničke organizacije.

Vlasnička prava imaju važnu ulogu i u gospodarskim poticajima jer se njima definira tko ima pristup naknadama i tko je odgovoran za troškove pružanja tih naknada. Ako se raspodjela troškova i koristi ne smatra pravednom i ako su značajni dionici isključeni ili u nepovoljnom položaju, neće imati puno poticaja za suradnju. Na primjer, bez jasnog vlasništva nad zemljištem korisnici zemljišta u gornjem slivu nemaju ovlasti za sklapanje ugovornih sporazuma i stoga ne mogu ostvariti korist od plaćanja. 

Međutim, dokazivanje i kvantificiranje stvarnih koristi mogućnosti gospodarenja šumama za one od kojih se traži da ih plate prilično je zahtjevno. To zahtijeva razumijevanje složenih procesa ekosustava, tijekom vremena na određenim mjestima, utvrđivanje učinkovitih mjera upravljanja za njihovo održavanje i razumno jamstvo da će kupci imati pristup koristima u budućnosti. Pronalaženje najučinkovitijih i najdjelotvornijih pristupa također zahtijeva sposobnost učenja i prilagodbe novim informacijama.

Šume imaju višestruke funkcije i pružaju nekoliko usluga ekosustava, uključujući one povezane s upravljanjem vodama, kao što su: 

• očuvanje i opskrba slatkom vodom za različite ljudske potrebe; 
• regulacija protoka i filtracija, koji pomažu u održavanju baznog ili suhog sezonskog protoka, omogućuju punjenje vode pohranjene u tlu, podzemnim vodama, močvarnim područjima i poplavnim područjima te kontroliraju razinu podzemnih voda.

• Kontrola otjecanja vode, sprječavanje ekstremnih ‑ otjecanja, čime se smanjuje šteta od poplava 
• hvatanje onečišćujućih tvari i sedimenata koji utječu na kvalitetu vode; 
• održavanje raznolikosti staništa i otpornosti ekosustava; 
• očuvanje kulturnih vrijednosti, uključujući estetske kvalitete koje podupiru turizam, rekreaciju i tradicionalne načine života. 

Nadalje, mjerama upravljanja kojima se štite funkcije šuma povezane s vodom mogu se uštedjeti troškovi povezani s pročišćavanjem vode za različite namjene. Doista, prepoznato je da je za vodu iz šumskih područja potrebno manje pročišćavanja nego za vodu iz drugih sektora koji onečišćuju vodu (Miettinen, 2020.). Za svakih 10 % povećanja šumskog pokrova slivnog područja troškovi pročišćavanja vode smanjuju se za otprilike 20 %, do oko 60 % šumskog pokrova (Centar za zaštitu slivnog područja – šuma i voda za piće). Troškovi obrade izravnavaju se kad je šumski pokrov između 70 i 100 %. Evaluacije uštede troškova mogu se razlikovati od lokacije do lokacije i potrebne su posebne studije kojima se podupire osmišljavanje troškovno učinkovitih politika. 

Novom strategijom EU-a za šume, objavljenom krajem 2021., nastoji se poboljšati količina i kvaliteta šuma u EU-u te ojačati njihova zaštita, obnova i otpornost. Time će se povećati potencijal šuma u pružanju nekoliko ekoloških i socioekonomskih usluga, uključujući one povezane sa sponom šume i vode. Osim toga, nedavno donesena strategija EU-a za bioraznolikost do 2030. među svojim je ciljevima obnova narušenih europskih ekosustava sadnjom najmanje 3 milijarde dodatnih stabala do 2030., čime će se povećati šumski pokrov u cijeloj Europi. 

Glavni izvor financiranja EU-a za mjere u području šumarstva jest zajednička poljoprivredna politika (ZPP), a posebno njezin program ruralnog razvoja „drugi stup”. U okviru reformiranog ZPP-a nakon 2020. države članice mogu u okviru svojih nacionalnih strateških planova poticati upravitelje šuma da održavaju i uzgajaju šume te da njima upravljaju na održiv način. Okvirnom direktivom o vodama od država članica zahtijeva se da pripreme planove upravljanja riječnim slivovima, uključujući programe mjera za svaki vodni okrug. Mjere u okviru mjera politike izravno su povezane s mjerama u okviru osi 2. Programa ruralnog razvoja i drugim politikama EU-a koje se odnose na pitanja povezana sa šumama, kao što su Akcijski plan EU-a za šumarstvo (FAP), Natura 2000 i Akcijski plan za biomasu (BAP). 

Vrijeme provedbe te opcije vrlo je promjenjivo jer ovisi o tome koje se mjere poduzimaju za zaštitu i obnovu šuma i njihovih usluga ekosustava. Vrijeme provedbe nekih mjera može biti vrlo kratko, ali može zahtijevati i pravilno održavanje u dugoročnom razdoblju. Štoviše, potpuni oporavak kvalitete i količine vode nakon obnove šuma može zahtijevati mnogo godina (više od 25 godina).

Beskrajno ako se sustav upravljanja održava i prilagođava